Ponedjeljak, 30.11. Nismo mi razbili Jugoslaviju, teta CIA je

Dan nakon sjećanja na rođendan Druge Jugoslavije i 2. zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, više je portala iz ex-jugoslavenskih država objavilo svjedočenje bivšeg agenta CIA-e Roberta Baera o ulozi CIA-e u podmićivanju političara da potiču nepovjerenje i mržnju među jugoslavenskim narodima tijekom 1990-ih. Baer je na popis političara plaćenih od strane CIA-e između ostaloga uvrstio Mesića, Tuđmana, Karadžića i Aliju Izetbegovića. S posebnom radošću Baerovu priču prenosi šačica srpskih portala, ističući Baerova „svjedočenja“ o Srebrenici kao „navodnom genocidu“, „preuveličanoj priči“, „prevari“, o žrtvama Srbima koji su u Srebrenici sahranjeni kao muslimani, i sl. Žalosno je što koliko sam primijetio nijedan od portala koji su prenijeli Baerovu priču nije dao baš nikakav kritički osvrt na to, niti je na ikakav način dovedena u pitanje pouzdanost čovjeka koji govori o svojoj tobože aktivnoj ulozi u izazivanju rata koji je odnio tisuće života. Uloga međunarodne zajednice u raspadu Jugoslavije još nije dovoljno ozbiljno istražena, no kakva god bila ta uloga, ona ne može obrisati ili umanjiti odgovornost ovdašnjih nacionalizama (prvenstveno velikosrpskog, koji je zbog veličine i povlaštene uloge u Jugoslaviji režirao početak svih ratova na Balkanu 1990-ih, što nipošto ne umanjuje zlodjela koje potpisuju nacionalizmi preostalih balkanskih naroda). Nažalost, svjedočenja poput Baerovog na Balkanu i dalje ne predstavljaju impulse za objektivno suočavanje s događajima 1990-ih, nego impulse koji nakratko ožive duh teorija zavjere i samoopravdavanja ovdašnjih nacionalizama.

Utorak, 1.12. Planet Zemlja, žrtveno janje gospodarskog rasta velikih sila

Vijest dana je summit svjetskih lidera o klimatskim promjenama u Parizu. Na prvi pogled ništa novo, bilo je takvih summita i dosad, na njima su izrečena mnoga obećanja i brige velikih sila o klimi našeg planeta, da bi se nakon summita nastavilo po starom. No, čini se kako su se svjetski lideri sada konačno ozbiljnije zabrinuli za sudbinu planeta nakon sve učestalijih prirodnih katastrofa i sve više upropaštenih država iz kojih stižu valovi izbjeglica. Konačno se i Kina obvezala pomoći u smanjenju emisije stakleničkih plinova, nakon što su ovih dana u Pekingu zabilježene neviđene količine smoga, u nekim gradskim četvrtima čak 10 puta veće od praga nakon kojeg postaju štetne za ljudsko zdravlje. Pitanje je međutim da li su se svjetski lideri kasno osvijestili, i da li su dosad napravljene štete nepopravljive. Prognoze znanstvenika su pesimistične, predviđaju da, čak i ako vodeće svjetske ekonomije poduzmu drastične mjere za smanjenje emisije štetnih plinova i za zaštitu okoliša, proces globalnog zagrijavanja više nije moguće zaustaviti, te da nas u narednim desetljećima očekuju sve intenzivnije suše, poplave i oluje, što će dovesti do porasta broja gladnih u svijetu, izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta, sukoba oko prirodnih resursa i masovnih migracija stanovnika. Ekološka svijest ljudske vrste budi se kudikamo sporije od ubrzavanja štetnih klimatskih promjena. Pitanje je da li će čovječanstvo biti spremno žrtvovati dio gospodarskog rasta kako bi spasilo svoju kuću planet Zemlju, ili će i planet Zemlja i dalje ostati žrtveno janje nekontroliranog gospodarskog rasta.

Vijest koja mi je danas također privukla pažnju je početak suđenja profesorima i studentima zbog kupovanja ispita na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Ispite se kupovalo za janje i 1000 eura. (Ispod vijesti komentar: „u BiH može i samo za janje, bez 1000 eura“.) Svjetski lideri, ugledajte se na ovdašnje studente: za spas semestra i planete mora se nešto žrtvovati.

Srijeda, 2.12. Boris Tadić, predsjednik Crne Bosne i Gore Hercegovine

Crna Gora je dobila pozivnicu u NATO-pakt. Časopis „Forbes“ je značaj pridruženja Crne Gore NATO-u podrugljivo usporedio s dodavanjem „beskorisnog prijatelja na Faceboku“. „USA Today“ je vijest o pozivnici Crnoj Gori u NATO popratila objavljivanjem tragikomične karte na kojoj Crnu Goru smještaju na mjesto Bosne i Hercegovine. Prije četiri godine, gostujući u Budvi, Bill Clinton je mrtav 'ladan pozdravio „narod Makedonije“. Dan poslije gafa o Crnoj Gori, američki časopis „The Oxford Eagle“ napisao je članak o Borisu Tadiću, predsjedniku Bosne i Hercegovine. Države nastale raspadom Jugoslavije u svijetu su među vodećima po nebitnosti.

Četvrtak, 3.12. Balkan, regija čistih ruku

Index.hr je objavio, a brojni portali ponosno prenijeli rezultate istraživanja agencije Gallup International o narodima koji najviše peru ruke nakon korištenja toaleta. Istraživanje pokazuje kako su balkanski narodi na samom vrhu u Europi u održavanju higijene pranja ruku, s građanima BiH kao najosvještenijima po pitanju higijene (96% ih redovno pere ruke sapunom nakon korištenja toaleta). Jest, baš smo narod čistih ruku: u zadnjih 20 godina u trećine ruke krvave uslijed higijene etničkog čišćenja, u trećine ruke prljave od novca otetog tranzicijskim gubitnicima, a trećina pilatovski pere ruke pred propadanjem države.

Petak, 4.12. Odlazi šator iz našeg malog Zagreb-grada

Đuro Glogoški konačno najavio prestanak prosvjeda branitelja koji su iz Šatora u Savskoj mjesecima tražili kruha preko pogače. Sasvim slučajno se prestanak prosvjeda dešava malo nakon parlamentarnih izbora. Završila misija huškanja protiv aktualne hrvatske vlade. Čini se kako je predizborna propaganda bila uspješna: sinoć promatram raspravu dvojice golobradih studenata koja završava zaključkom kako HDZ doduše jest lopovska stranka i sve to, ali da su ipak bolji od SDP-a, koji „očigledno radi protiv Hrvatske i njene samostalnosti!“.

Dodatak nedavno objavljenoj reportaži iz Albanije: danas je Albanija donijela zakon o zabrani sječe šume u komercijalne svrhe narednih 10 godina, kako bi se oporavile šume i šumska staništa nakon nekontroliranog prekomjernog eksploatiranja šume. Zabrana ne pogađa jedino kontroliranu i smanjenu sječu drva za ogrjev. Inicijativa za donošenje ovog zakona došla je iz nvo-sektora koji je dugo vremena aktivno upozoravao na posljedice prekomjerne sječe šuma (erozija tla, prorjeđivanje životinjskih vrsta). Dodatna mjera obnove šumskih staništa bit će koordinirana akcija pošumljavanja, a prošle godine uveden je i dvogodišnji moratorij na sve vrste lova, kako bi se obnovile izlovljene životinjske vrste. Istovremeno je BiH na posljednjem mjestu u Europi kada je u pitanju zaštita šumskog bogatstva (a sedma u Europi po šumskom bogatstvu). Ironično, bolje od postojećih zakona šume od nelegalne sječe u nekim područjima BiH štite iz rata zaostala minska polja.

Subota, 5.12. Banana(-države) u banani

Istraživanje američkog znanstvenog magazina „PLOS Pathogens“ govori o opasnoj gljivici Fusarium oxysporum koja prijeti uništenju banana. Ova gljivica još od 1960-ih godina uništava plantaže banana u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, no, posljednjih godina se počela širiti i u druge krajeve svijeta (da li zbog klimatskih promjena?), poharavši plantaže banana u Pakistanu, Libanonu, Omanu, Jordanu, Mozambiku i sjeveroistoku Australije. Pitanje je vremena kad će se bolest proširiti i na plantaže banana u Latinskoj Americi, gdje se uzgajaju najveće količine banana. Paralelno s propadanjem svjetskih plantaža banana, diljem svijeta u propast tonu male banana-državice, zaražene parazitima koji proizvode tranzicijsku pljačku vlastitih naroda, među kojima je i Bosna i Hercegovina (a ni njeno susjedstvo nije daleko od tog statusa). Eto, tako smo ovog tjedna prešli put od Jajca do banane. Zemljama ove regije za taj je put bilo potrebno jedva 45 godina.

Nedjelja, 6.12. Misao za kraj

Za kraj, dva citata iz knjige Nenada Veličkovića „Sahib“ koju sam nedavno (opet) pročitao i koju preporučujem na čitanje svakome tko ju dosad nije otkrio, o tome kako jedan zapadnjak vidi Bosnu i Hercegovinu danas:

Zamisli da moraš sastaviti fudbalski tim, a da pri tome imaš jednak broj katolika i protestanata, da je najmanje jedan Pakistanac, da ne mogu svi katolici igrati u napadu, da najmanje trojica moraju imati rođake u upravi kluba, da u poluvremenu moraš zamijeniti golmana, da svaki put neko drugi mora izvesti početni udarac, i da na kraju svi moraju udariti loptu jednak broj puta. I pri tome, imaš samo spisak imena. Nije važno ko kako igra, ko je ljevak a ko dešnjak, ništa... Samo imena. Hajde, ako se neko zove Muhamed, to nije teško, ali ako se zove Marko.“ Pametnome dosta.

Prometej.ba