Ponedjeljak 28.3. Blasfemično postojanje manjina

Još jedan besmislen pokolj u režiji talibana. U parku u pakistanskom gradu Lahoreu bombaš samoubojica se raznio na dječjem igralištu, pored ljuljački u parku, i ubio najmanje 70 Pakistanaca, uglavnom žena i djece, te ranio više od 300 ljudi. Odgovornost za napad preuzeli su talibani, otvoreno rekavši kako im je meta bila pakistanska kršćanska manjina (tek 2% od 200 milijuna stanovnika Pakistana), kojoj su na ovaj način čestitali Uskrs. Pri tom su i mnogi muslimani bili kolateralna šteta talibanskog napada. Talibani su poručili kako pripremaju nove napade, i da će škole biti sljedeće mete. Napad je nastavak odmazde talibana političkim snagama koje u Pakistanu žele – pazite sad – ublažiti zakon o blasfemiji, zakon koji je mnoge kršćane u Pakistanu stajao glave. No, očito je samo postojanje neislamskih manjina u Pakistanu blasfemija za talibane. A za one koji uporno relativiziraju i opravdavaju napade ISIL-a, talibana i slične bagre, ovaj neljudski čin predstavlja težak izazov: za što su krive žene i djeca koji su za Uskrs izašli na dječje igralište? Kolonijalisti? Cionisti? Križari? Kralj Leopold II? Amerikanci izmanipulirali talibane? Nije li vrijeme prestati s izgovorima i jasnim ograđivanjem od zla doprinijeti sprečavanju daljnje zloupotrebe vlastite religije? Nije li vrijeme za užasnutost i žaljenje, jedine ljudske reakcije na ovako nešto?


Utorak 29.3. Karadžić je uspio…

„Radovan Karadžić je tvorac današnjeg svijeta. Nije današnja Bosna i Hercegovina čedo Dejtonskog sporazuma: nju je ovakvu kakva jest stvarao i stvorio Radovan Karadžić. (…) Kakva god presuda bila, već unaprijed se znalo da nitko njome neće biti zadovoljan. Ali ne zato što ne postoji kazna koja bi obuhvatila sve ono što je učinio Radovan Karadžić, nego zašto što nije stvoren svijet u kojemu bi se jasno podrazumijevala njegova krivnja. Njemu je suđeno, a da nije poražen. Njemu je suđeno, a da zapravo i nije rečeno da je loše sve ono što je učinio, i nije stvoren svijet suprotan svijetu koji je pokušavao stvoriti. Suđeno mu je, a sve je u Bosni baš onako kako je on htio. Ne samo u Bosni: eno i Europe, eno Bruxellesa, Ankare, Istanbula i Pariza, sve to izgleda upravo onako kako je Radovan Karadžić 1992. želio da bude.“ (M. Jergović „U Bosni je danas sve kako je Karadžić htio“)


Srijeda 30.3. Direktorice, cura te ipsum

Sebija Izetbegović naumila ugasiti Opću bolnicu i gotovo. Iako je plan gašenja Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“ samo privremeno zaustavljen nakon što je ideja prve dame Alijinog malog osujećena od strane građana, struke i medija u siječnju 2016, gašenje se nastavilo na duže staze, najprije pritiscima i vrbovanjem liječnika da prijeđu u njen tabor. Ovih dana pojavile su se glasine kako brojne pacijentice koje su željele obaviti pregled ili porod u Općoj bolnici nisu dobile uputnicu za ovu bolnicu već isključivo za Ginekološko-akušersku kliniku (Jezero). Tako se Izetbegovićka bavi prepucavanjem i opstrukcijama, a sve na račun ljudi koji trebaju liječničke usluge. U sljedećoj fazi plana gašenja Opće bolnice valjda će se uvesti pravilo da se umjesto uputnice za liječnički pregled treba donijeti članska iskaznica SDA. A u društvu u kojem se događaju takve stvari, svi će uskoro trebati jedan kolektivni liječnički pregled. Na psihijatriji. Počevši od medicinsko-stranačkog kadra.


Četvrtak 31.3.Kako je Šešelj dosadio Haagu

Zatresao se Balkan nakon presude Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda po kojoj je Vojislav Šešelj oslobođen po svim točkama optužnice za ratne zločine u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini. Vijeće je ustanovilo dosta propusta i nepreciznosti Tužiteljstva, gulilo točke optužnice kao slojeve luka. Čak ni sam Šešelj nije vjerovao da će biti oslobođen, samo dan prije presude je najavio da očekuje 25 godina zatvora! Srećom, pa ga kladionice nisu imale u ponudi...„Vojislav Šešelj je po izricanju ove presude slobodan čovjek“ rekao je predsjednik Sudskog vijeća Jean Claude Antonetti. Haški sud je oslobodio tipa za kojeg na YouTube-u postoji THE BEST OF lista u kojima on taj sud zajebava?! Tipa koji nije sudjelovao u izricanju presude ni putem videolinka?! Tipa koji je na svom suđenju rekao „Niko mi ne može ništa. Razaram haški tribunal u celini. I ništa mi ne možete! Jer sam moralno i intelektualno nadmoćniji... Protiv mene leka nema. Samo možete da me ubijete i onda će se i moj grob boriti protiv vas“. Pravo ne garantira pravdu, ali da će Haagu Šešelj dosaditi toliko da će ga na kraju - nakon gotovo 12 godina suđenja - osloboditi, već unaprijed mu stavivši na stražnjicu adresu primatelja „TO BALKANS THIS SIDE UP“ bez adrese pošiljatelja tako da može čuti presudu u Srbiji gdje od danas može mile volje raditi ono što je radio i u pauzi do presude – nevino prkositi farmaceutskoj industriji jer protiv njega, vidimo tek sada, „leka nema“.


Petak 1.4.Prvoaprilske naci-šale

„Čudno je da danas netko može žaliti za komunizmom. Dobar živi primjer blagodati komunizma jest Sjeverna Koreja i njezin diktator. Tko žali za komunizmom, trebao bi ići u Sjevernu Koreju. Nekad se ima dojam da puno više pažnje pa i osude posvećuje nacizmu nego komunizmu. Ako je uopće umjesno njih uspoređivati onda je komunizam puno gori od nacizma (!) – puno je više ljudi ubio u miru nego nacizam. Čak gledajući i religiozno, nacizam je bio na neki izopačeni način religiozan dok je komunizam bio bezbožan i ateistički u svojoj biti. Stoga za vjernike komunizam ne može biti prihvatljiv.“ Piše vlč. Franjo Topić u travanjskom broju franjevačkog mjesečnika „Svjetlo riječi“. Ne, ne radi se o prvoaprilskoj šali, čovjek prebrojava žrtve komunizma i nacizma, i onda zaključuje kako je od dva zla nacizam valjda bolji jer je ubio manje ljudi i jer je iako na izopačen način ipak bio religiozan, za razliku od bezbožnog komunizma! Između redaka: komunizam je gori od nacizma i po tome što elite vjerskih predstavnika u doba komunizma nisu bile povlašten dio društva, a u nacizmu i u današnjem neonacizmu jesu.

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić osudio Šešeljevu politiku i najavio kako će joj se žestoko suprotstaviti, jer takva politika izolira Srbe od drugih europskih i balkanskih naroda. Pohvalio se i uspjehom svoje stranke u zaustavljanju ekonomske krize u Srbiji, „dobrim fiskalnim rezultatima“ i podizanjem ugleda Srbije u regiji. U maniri alfa-mirotvorca u regionu izjavio je i kako je „naša obveza da budemo drugačiji od onih koji nam prodikuju“, podsjetivši na Oluju i zločine nad Srbima u susjednim zemljama. Još uvijek nije najjasnije radi li se o amneziji, prvoaprilskoj šali ili prvoaprilskoj laži, ili o sve troje.


Subota 2.4. …a izgleda kako je uspio i Šešelj

Prije par dana piše Miljenko Jergović kako je u Bosni i Hercegovini danas sve onako kako je želio Karadžić. A nakon užasnog video-uratka studenata Pravnoga fakulteta u Sarajevu– u kojem su za zgodno našli i instrumentalizirati bolesnog dječaka iz Istočnog Sarajeva - čini se da je na tom fakultetu sve onako kako je želio Šešelj. Ekipu s videa predvodi Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i član SDA, koji se proslavio nedavno pozdravivši napade huligana na pripadnike LGBT pupulacije u sarajevskom „Kriterionu“ sa svojim objašnjenjem kako su homoseksualci bolesni i kako su zapadna Europa, Sjeverna Amerika, Australija i Izrael (sic!) „perderski orijentirana ateistička“ područja. SDAov kauboj poručuje u videu kako „nema pravde na ovom svijetu“ i praktično poručuje kako je fakultet na kojem studira besmislen. Ostali studenti se šetkaju za njim ili šute kao drvene Marije. Ne mora Šešelj dolaziti u posjetu na Pravni fakultet u Sarajevu, izgleda kao da s njega nikad nije ni odlazio.


Nedjelja 3.4. Država za mafiju

Nepoznati počinitelji jutros su provalili u Ured načelnika službe organiziranog kriminala u zgradi MUPa u Zagrebu i ukrali dva kilograma zlata i 280.000 eura. Ujutro je pronađen prevrnut provaljeni sef, a počinitelj ili više njih ušetali su se u strogo čuvanu zgradu MUPa preko vanjskih požarnih stepenica (!). Još nije poznato jesu li uz novac i zlato otuđeni i povjerljivi dokumenti. Novinski naslovi koji su izvještavali o ovom događaju počinjali su riječju „nevjerojatno!“. A meni je upravo to bilo „nevjerojatno“, to što se jedan ovakav događaj opisuje riječju „nevjerojatno“: jer, u regiji u kojoj su već par desetljeća mafijaški klanovi raznih profila kudikamo jači od policije, pljačka zgrade MUPa nije ništa nevjerojatno. Pljačka zgrade MUPa je poruka lopova, vladajuće kaste na ovim prostorima, da im se može. Pljačka zgrade MUPa poručuje ono što oni s malo razuma već odavno vide i znaju, da kod nas nema država problem s mafijom, nego da kod nas mafija ima državu. Koja se toliko osilila da iz zajebancije pljačka i zgrade policije.

Prometej.ba (M.O, I.D., N.M.)