Ponedjeljak 4.1. Kladionica, bogomolja za sve uzraste bh. društva

BiH je država s najviše registriranih kladionica u Europi. Na svakih 1.000 stanovnika u BiH je otvorena po jedna kladionica. Samo u Federaciji BiH radi 2.355 kladionica, a otvara ih se još novih, u prostorima friško zatvorenih knjižnica i zanatskih radnji. Prema postojećim bh. zakonima za igre na sreću ne plaća se PDV (hrana i knjige npr. nisu te sreće), a tolerira se i dug kladionica koji se 2015. popeo na skoro 60 milijuna KM. Procjenjuje se kako čak više od pola milijuna ljudi u BiH posjećuje kladionice, a radi se o osobama svih životnih dobi koje se u beznađu života u BiH naivno nadaju brzoj zaradi. Čudo kako fenomenu igara na sreću nije posvećeno i više pažnje i u ionako rasturenom obrazovnom sustavu BiH, npr. kad bi se otvorio fakultet igara na sreću, njega bi masovno pohađali ljudi svih dobi i za koju godinu dobili bismo prve generacije stručnjaka koji su magistrirali na finskom hokejaškom kupu ili doktorirali na statističkom predviđanju preokreta iz keca u dvicu. Povjerenje u igre na sreću caruje u društvima u kojima ne vlada povjerenje u pošten rad.

Utorak 5.1. Nacistička učinkovitost je ponovno inn

Na portalu „Dnevno BIH“ (čini se, nakon Dnevno.hr i Dnevno.rs, najnovijoj metastazi nacionalističkog medija u vlasništvu tajkuna Michaela Ljubasa, poznatog po uništavanju firmi) objavljen tekst pod naslovom „Ovako se čistio snijeg u NDH!“, s propagandnim videom koji se divi sustavu čišćenja snijega i disciplini u NDH. U tekstu se hvali NDH, u kojoj je „narod kao zajednica bio znatno jači i učinkovitiji nego što je danas slučaj i u Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi iz okruženja“. Nepotpisani autor hvali organiziranost vlasti i entuzijazam građana i na kraju nostalgično uzdiše: „Da, bijaše to u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske“, koja se, naravno, nije dičila samo učinkovitošću u čišćenju snijega, nego i učinkovitošću u nekim drugačijim vrstama čišćenja. Nešto istočnije, Erdogan je koji dan prije pohvalio učinkovitost predsjedničkog sustava Hitlerove Njemačke. „Učinkovitost“ iz nacističkih vremena u zadnje vrijeme s preporodom konzervativizma i ekstremne desnice sve je više na cijeni.

Srijeda 6.1. Fanatici sve glasnije zveckaju oružjem

Dan započeo zveckanjem oružja sjevernokorejskog režima, koji se pohvalio uspješnim testiranjem hidrogenske bombe, najrazornijeg oružja na svijetu. Iako mnogi smatraju da se radi o blefu, agencije za praćenje seizmičkih aktivnosti iz više zemalja uočile su potres magnitude 5,1 u blizini sjevernokorejskog kompleksa za ispitivanje nuklearnog oružja. Tim je povodom diktator Kim Jong-un izjavio: „Započnimo 2016. – povijesnu, slavnu i pobjedničku godinu, kada će se održati sedma konferencija Radničke stranke Koreje – uz uzbudljiv zvuk prve eksplozije hidrogenske bombe, tako da cijeli svijet pogleda našu socijalističku, nuklearnim oružjem naoružanu Republiku Juche i veliku Radničku stranku Koreje!“ Kakav manijak mora biti čovjek da priča o „uzbudljivom zvuku prve eksplozije hidrogenske bombe“, i koliko zabrinut mora biti svijet ako takav čovjek predvodi državu koja posjeduje takva razorna oružja!

Osim Sjeverne Koreje, oružjem zveckaju i braća iz Islamske Države. Islamistički portal Vijesti Ummeta (tko dovraga stoji iza tog portala i zašto se time već jednom ne pozabave organi reda?) objavio je propagandni video u kojem poziva muslimane s Balkana da se pridruže ISIL-u. U filmu „Ponos je u Džihadu“ ISIL-ovi borci na tečnom bosanskom jeziku šalju muslimanima Balkana poruke poput: „Oni koji se ne mogu odseliti u zemlju Islama neka ostanu tamo i tamo se bore, borite se tamo, borite se protiv njih. Ako možete postavljajte im eksplozije ispod auta ili kuća, ako možete uzmite otrov neki, stavite im u piće, u jelo. Neka crknu od muke i otrova. Ubijajte ih na svakom mjestu gdje stignete, po Bosni, po Srbiji, po Sandžaku, vi to možete“, a nemuslimanima Balkana prijetnje poput: „Bit će vas strah hodati po ulicama i raditi u vašim uredima. Bit ćete terorizirani i potlačeni čak i u vašim kućama. Ubacit ćemo strah u vas i terorizirat ćemo vas čak i u vašim snovima dok spavate. Ubit ćemo vas, doći ćemo vam s eksplozivnim pojasevima. Doći ćemo vam s vojskom koja više voli smrt nego vi život“. Treba se ozbiljno zapitati što se sve dogodilo tim ljudima, kakva životna iskustva, kakvi obrazovni sustavi i kakvi vjerski lideri su mogli utjecati na njih da govore ovakve stvari?

Četvrtak 7.1. Svijet u kojem se najveći umovi prvo progone, a onda svojataju

Na današnji dan 1943. u New Yorku umro Nikola Tesla, svjetski poznati i priznati znanstvenik, vizionar i inovator na području elektrotehnike i radiotehnike. Kod nas Teslu – poput mnogih istaknutih povijesnih ličnosti – svojataju Srbi, Hrvati (pa čak i neki Bošnjaci – poput muftije Zukorlića koji tvrdi kako je Tesla pred smrt primio islam stoga nije ni Srbin ni Hrvat). Danas mnogi rado podsjećaju na izume kojima je Tesla zadužio ljudski rod, ne propuštajući priliku svojatati njegovo podrijetlo. No, onkraj nacionalističkih prepucavanja i patetičnog ponosa Teslom, najistinitiju stvar povodom obljetnice Tesline smrti napisao je Aleksandar Trifunović na Buki: „Istorija će zabilježiti da su nam najveći umirali sami i daleko od nas. Nismo im znali pokazati koliko ih volimo, i sakriti koliko ih ne volimo dok bili su blizu. Neprilagođeni i uvrijeđeni, odlazili su zauvijek i što dalje. /.../ I bili su i jesu bolji, oprostili su nam sve, a mi njima za života nikako nismo mogli što su imali sve što većina ovdje nema - talenat, hrabrost, nepredvidivost i vjeru u sebe. I upravo zato, dok čitate ovaj tekst, najmanje jedan budući Tesla pakuje svojih malo stvari i odlazi odavde zauvijek. Odlazi da kroti tuđe rijeke, pronalazi izume u tuđim laboratorijama, crta tuđe pejzaže, pjeva u tuđim horovima kad od najmanje jednog matorog, sporog i duhom skromnog učitelja to nije mogao raditi ovdje. Dok čitate ovaj tekst najmanje jedan matori, spori i duhom skromni učitelj je srećan što je bolji od njega otišao i što je njegovo neznanje opet ostalo zaštićeno. Kad pročitate ovaj tekst i odete pred ogledalo, u njemu ćete vidjeti najmanje jedno biće koje nije uradilo ama baš ništa da sve ovo ne završi baš tako...“

Petak 8.1. Skroman doprinos dugoj i bogatoj historiji potkradanja države

Čitam o pomalo komičnoj – ali u suštini nimalo smiješnoj - aferi „Stupići“ u Hrvatskoj. Sindikati i građani ogorčeni što policija slabo napreduje u razrješavanju ovog slučaja u kojem je država oštećena za oko 5 milijuna kuna, nezadovoljstvo su izrazili postavljanjem jumbo-plakata koji postavljaju pitanja o aferi. O čemu se radi? Hrvatske su autoceste 2007-2009. od tvrtki Signalgrad i Pismograd kupovale lijeve i desne prometne znakove. I obje godine su kupljene skuplji znakovi. Jedne su godine lijevi stupići stajali 580 kuna, a desni 30,5 kuna, i HAC je naručio lijeve stupiće. Druge godine je cijene bila obrnuta, pa je i HAC postupio obrnuto i opet kupovao skuplje stupiće! Očigledno udruživanje za počinjenje kaznenog djela između HAC-a i tvrtki od kojih su kupovali stupiće. Tvrtke nabiju cijenu, HAC odluči kupiti skuplje stupiće, dio zarade tvrtke ide posrednicima iz HAC koji su oštetili državu. Takvih afera ima bezbroj, ali uvijek iznova se začudim pa i od muke nasmijem domišljatosti kojom tranzicijski pobjednici pljačkaju naša društva i države. Čega se sve ovdašnji lopovi ne sjete u pljačkanju države? Kad bi se sav taj kapacitet uma - kadar dosjetiti se da se može nešto ukrasti i na prometnim znakovima, pepeljarama, korpama za smeće - usmjerio na gradnju države, danas bi ova regija bila razvijenija od Njemačke. No, sav kapacitet uma kod nas je usmjeren na izbjegavanje zakona i šibicarsko potkradanje države.

Subota 9.1. Blagdan epifanije božanstva Nacije u njegovoj kćeri Srpskoj


Nakon što su pravoslavni vjernici prethodnog dana proslavili blagdan Božića, blagdan objave Boga svijetu kroz Isusa Krista, republičko-srpski pravoslavni vjernici su danas proslavili blagdan svog boga, Nacije koja im se objavila kroz Republiku Srpsku. Epifanija Republike Srpske desila se zime gospodnje 1992, kad su na ovaj datum predstavnici SDS-a održali skup na kojem je donesena Deklaracija o formiranju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i na kojem su donesene upute za ostvarenje tog cilja: osvajanje prostora na kojima su Srbi većina i na kojima su bili većina prije Drugog svjetskog rata (oko 65% teritorija BiH), a onda etničko čišćenje nesrpskog stanovništva. Kao posebni gosti proslavi su nazočili srbijanski premijer Vučić – da, taj lažni zagovornik „pomirenja u regionu“, koji je ljetos posjetio Srebrenicu, a sada slavi rođendan tvorevine čiji su temelji zaliveni krvlju Srebrenice – te srpski patrijarh Irenej koji je izjavio da je Republika Srpska „utemeljena na istini i pravdi Božijoj“, da je „Gospod blagoslovio narod i one koji su je stvarali“. Svečarsko raspoloženje – najglamuroznije ikad dosad, valjda iz inata prema Ustavnom sudu BiH koji je Dan RS-a proglasio neustavnim - izazvalo je privremenu kolektivnu amneziju kod slavljenika, pa se nitko nije sjetio desetaka tisuća hrvatskih i bošnjačkih civila mučki pobijenih, protjeranih, zlostavljanih, zatvaranih po logorima, skrivanim po masovnim grobnicama u ime stvaranja RS-a. Privremeno je zaboravljeno i pet milijardi ukupnog duga s kojim RS ulazi u 2016, te donošenje nekoliko kontroverznih zakona krajem 2015. No, sav taj trud oko zaborava ne može izbrisati tuđom krvlju natopljene temelje Republike Srpske.

Nedjelja 10.1. Ne-misli za kraj tjedna

Traje besmislena prepirka oko misa zadušnica za Pavelića i Tita, u sklopu koje nailazimo na opskuran članak pod naslovom „Misa za Antu Pavelića treba se služiti u zagrebačkoj katedrali“ na Dnevno.hr (a gdje drugo?) koji je napisao izvjesni Tvrtko Dolić, kolumnist Dnevno.hr ali do prije dvije godine i bloger Index.hr-a. Evo nekoliko vrhunskih misli iz tog ostvarenja:

„Bio bi nekakav civilizacijski red da se misa za našeg poglavnika i mučenika Antu Pavelića služi u zagrebačkoj katedrali, na grobu našeg kardinala i mučenika Alojzija Viktora Stepinca, dostojno značaja dvojice protagonista jedne naše nacionalne i vjerske drame.“

„Da je Stepinac javno osudio ustašku klaonicu, onda bi to bio dokaz da je ustaška klaonica zaista postojala. Ali, kako Stepinac može osuditi nešto čega nije bilo?“

„Hrvatski narod na neki je način slika Razapetog, koji umire da bi na sebe preuzeo grijehe drugih.“

„Kada promatramo sveukupno dostojanstvo Ante Pavelića u odnosu na prijetvornost ostalih predsjednika u hrvatskim okupiranim državama, možemo reći da je Pavelić bio viša civilizacijska razina. Tuđman je bio baš svašta, posve konfliktna osoba.“

„Neki smo dan u bazilici Srca Isusovog u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici imali tihu i prihvatljivu kršćansku misu za konkretnu ljudsku osobu.“

„Naši neprijatelji računaju na našu velikodušnost prema interesima srpskog pravoslavlja i na našu škrtost prema interesima Katoličke crkve.“

„Trebamo se dostojanstveno uspraviti i reći: 'U redu, bando petokolonaška i četnička, jesmo ustaše, i što sada?' Bahati protuhrvatski Titovi banditi, svi ti petokolonaši i uvezano smeće mogu vas kazniti zbog 'zakonski' proskribiranog ustaškog simbola, ali vas nitko ne može utamničiti zato što ste ustaša u dubini svoje duše.“

Pametnome dosta. I previše.

Prometej.ba; M.O.