Zemlja pokrivenih problema od glave do pete
(1.2.-7.2.2016.) Ističe se kako je hidžab dio identiteta i integriteta žena koje ga nose. Zašto onda analogno dio identiteta i integriteta nekih drugi ljudi nije njihova homoseksualnost ili drugi oblik samoodređenja?
Ponedjeljak 1.2. Muke po dosljednosti, dio prvi
Muslimanke koje nose hidžab diljem svijeta obilježavaju četvrti međunarodni „Svjetski dan hidžaba“, slaveći nošenje hidžaba kao vlastitu slobodnu odluku i pozivajući i ne-muslimanke da na jedan dan nose hidžab. U BiH se istovremeno nastavljaju diskusije i prosvjedi oko zaključka Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH da zabrani nošenje vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama.
S jedne strane premisa o navodnoj pristranosti osoba koje nose vjerska obilježja u pravosudnim institucijama ni u kojem slučaju ne može biti validno opravdanje ove odluke. Također, nosile uposlenice pravosudnih institucija hidžab ili krunicu ili ne, to neće riješiti bitnije strukturalne probleme etno-stranačke fragmentacije i korupcije pravosuđa. Namjerno se radi na kozmetičkim, površinskim problemima, a zaobilazi ono najbitnije i najvažnije u reformi pravosuđa.
S druge strane, zanimljivo je koliko se velik angažman uloži čim se ugroze izvanjska vjerska obilježja, a kad se ugroze prava manjina ili socijalno ugroženih kategorija stanovništva, onda svi uglavnom šuti. Još je gora situacija kod zloupotreba religije i potkopavanja sekularne države koje počine predstavnici vjerskih zajednica. Tada ne samo da nema osude od strane mnogih onih koji sada ogorčeno prosvjeduju zbog odluke o vjerskim obilježjima, nego se čak stane i na stranu onih koji zloupotrijebe religiju u stranačke, financijske i druge svrhe. Ističe se kako je hidžab dio identiteta i integriteta žena koje ga nose. Zašto onda analogno dio identiteta i integriteta nekih drugi ljudi nije njihova homoseksualnost ili drugi oblik samoodređenja?
Tko ima pravo u ovom sporu? Pa samo oni koji su dosljedni, koji bi osnovna ljudska prava dali svima, a ne samo sebi samima. Samo oni koji bi za promoviranje sekularne države i nezavisnog pravosuđa bili spremni i na krupnije reforme od zabrane vjerskih obilježja, koji bi bili spremniji odreći se vlastitih privilegija, a ne samo tuđih prava u svrhu sekularnog društva. Samo oni koji ne bi branili samo svoja ugrožena prava, nego bi i drugima priznavali njihova.
Utorak 2.2. Muke po dosljednosti, dio drugi
Željku Markić, udarnu iglu udruge „U ime obitelji“ odjednom u emisiji Hrvatskog radija zabrinula tobožnja islamofobija koja se pokreće protiv novog hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Kao prvo, protiv njega se ne pokreće nikakva islamofobija, nego se Markić - ne po prvi put - služi manipulacijom i izvrtanjem činjenica. Kao drugo, Markić to govori zato što je upravo u jataštvu s njezinom udrugom Hasanbegović došao do odluke o raspuštanju Povjerenstva za neprofitne medije. Treće, zanimljivo kako se ljudi spremni drugima uskratiti prava bez imalo stida i s puno jadikovke pozivaju na ugroženost svoju i svojih prijatelja.
Srijeda 3.2. Beba Kroacija i tužba protiv nehumane Njemačke
U Slavonskom Brodu tridesetogodišnja Sirijka rodila sedmo dijete i nazvala ga Kroacija, u znak zahvalnosti za dobar tretman u Hrvatskoj. Hrvati ponosni, ali Sirijka je već napustila Hrvatsku i produžila prema obećanoj zemlji Njemačkoj.
A tamo skupina izbjeglica riješila tužiti Njemačku (!). Do sada je podneseno preko 2.300 tužbi, a prednjače Afganistanci, Iračani, Eritrejci i Sirijci. Tuže Njemačku jer već mjesecima čekaju na odluku o azilu (razlog čega je prevelik izbjeglički val na koji čak ni jedna njemačka administracija nije bila spremna), jer nemaju pravo rada (a Njemačka je trenutno među najliberalnijima u Europi po pitanju otvaranja tržišta rada migrantima). Ok, razumijem, teško je biti izbjeglica – i sam sam imao priliku iskusiti što to znači, kao petogodišnjak – ali, tužiti državu koja ti je otvorila vrata, udomila te i nahranila? Bilo je mnogo izbjeglica u ratovima 1990ih s Balkana i u Njemačkoj i u Austriji, ali nisam čuo da su bili tako nezahvalni pa da traže neka posebna prava ili čak tuže svoje domaćine nakon što su ih primili. Ne može se ovo naravno nipošto generalizirati na sve izbjeglice koje dolaze u Europu, ali ovakvi slučajevi – da ne govorimo o slučajevima napada i silovanja koje počine grupe migranata - drastično pogoršavaju raspoloženje stanovništva europskih država i daju krila radikalnoj desnici.
Četvrtak 4.2. Državni javni emiter BiH pred gašenjem?
Prvi zajednički projekt javnih emitera Hrvatske i Srbije, RTSa i HRTa, dokumentarac o Tinu Ujeviću, hrvatskom pjesniku koji je imao velik utjecaj na srbijansku književnost, bit će započet 2017, nakon brojnih napetosti i međusobnog optuživanja za ratnu propagandu 1990ih.
S druge strane, bosanskohercegovački javni emiter BHRT nalazi se pred gašenjem, nakon dugogodišnjeg disanja na škrge s minimalnim sredstvima. Zbog teške financijske krize BHRTa – nisu u stanju više pokrivati čak ni troškove struje i plina – BiH bi mogla postati jedina europska država bez državnog javnog emitera, nakon što smo postali zadnja država Europe koja nije prešla na digitalni umjesto analognog signala. Razlozi? S jedne strane nebriga predstavnika države, čije je političko djelovanje usmjereno više na entitete nego na državu kao cjelinu. S druge strane, manje od pola stanovnika BiH plaća tv-pretplatu. Radnici BHRTa najavljuju štrajkove ako se ubrzo ne pronađe neko rješenje. Nestanak zajedničkog javnog servisa BHRTa bio bi još jedan od koraka u smjeru disolucije i nestanka BiH.
Petak 5.2. O smijehu i čupanju obrva, smrtnim grijesima
Državni ured za religijska pitanja u Turskoj, Diyanet, zabranio čupanje obrva ženama, proglasivši to grijehom. Fetva označava čupanje obrva, dlaka iznad usana kao neislamsko i prema tome kao grijeh. Razlog donošenja takve fetve je pitanje jednog zabrinutog vjernika koji nije bio siguran smije li dopustiti (!) ženi da čupa obrve. Fetva predviđa i iznimke, npr. pri „nenormalnoj dlakavosti“ ili ako ste kći ili žena Tayyipa Erdogana, pa se na tv-u možete pojaviti i s uređenim obrvama. Čupanje obrva u islamskom nauku spada u en-nems ili „pretjerivanja pri uljepšavanju“, i pripisuje se „sumnjivim i poročnim ženama“ (kako nas prosvjetljuje tekst s portala Akos.ba). Odredbe ove turske državne institucije, najvišeg vjerskog autoriteta turskog islamskog svijeta, praktično su obavezne za turske muslimane.
Još jedan znak da konzervativne desekularizatorske struje u Turskoj svakog dana postaju sve jače. Erdogan je ne tako davno tumačio kako „svaka Turkinja treba imati troje djece“, te kako žene ne bi trebale raditi sve poslove koje rade muškarci. Prije dvije godine zamjenik premijera Bülent Arınçje ženama je čak „savjetovao“da se ne smiju u javnosti, a i da privatno budu umjerene prilikom smijeha. Da li se ovakvim glupostima nasmijati ili se zabrinuto namrštiti, kako bi valjda preferirao Arınç?
Subota 6.2.Recikliranje trulog mesa i trulih političkih koncepata
Najveći srbijanski proizvođač mesa i mesnih proizvoda „Matijević“ ovih se dana našao pred velikim skandalom. Njihov bivši uposlenik Mihajlo Čepi objavio je videozapise o prerađivanju mesa kojem je istekao rok u tvornici „Matijević“. Opisao je kako se sve što se neprodano i po isteku roka vrati iz trgovine reciklira u hrenovke i salame. Pokvarenom mesu se u procesu prerade dodaju češnjak, sol i boja. Bojilo mesa se skriva kad dođe inspekcija (tvornica ima redovne dojave kad će se inspekcije pojaviti). Snimke su proslijeđene Tužiteljstvu za organizirani kriminal. Odjednom, Čepi mijenja iskaz, ispričava se radnicima „Matijevića“ i tvrdi da su ga na to nagnale konkurentske firme. Glasnogovornici firme, koji su ga prethodnih dana nazivali lopovom, sad mu se ispričavaju i nazivaju ga žrtvom, „pijunom u borbi konkurencije za tržište“. Radi li se o pritiscima na promjenu mišljenja ili zaista o podmetanju konkurenata, svejedno, nijedan od ova dva ružna i zabrinjavajuća scenarija nije neobičan za kasni kapitalizam u kojem živimo.
Veliki uspjeh prethodne hrvatske vlade dobio međunarodno priznanje: financijska agencija Bloomberg objavila listu deset „najjadnijih ekonomija svijeta“ za 2016. godinu, koja se temelji na indeksu inflacije i stope nezaposlenosti. Hrvatska napredovala za nevjerojatna tri mjesta, s 8. na 11. mjesto i više nije među najgorih 10, nego je čak 11-ta (BiH izgleda nije čak ni obuhvaćena istraživanjem!). Nova Vlada se nada skočiti bar na 12. mjesto, i to koristeći se istom prokušanom metodom kao i prethodna: sustavnim pljačkanjem države i stvaranjem negativne atmosfere povećati masovna iseljavanja stanovništva i tako smanjiti broj nezaposlenih. Dobro ih je krenulo.
Nedjelja 7.2. Za kraj (ili početak?)
„Dosta je bilo“
Nadgrobni natpis na selu Grljan kod Zaječara u Srbiji.
Bilo bi lijepo kad bi i živi na Balkanu češće i hrabrije govorili te riječi.
Prometej.ba (M.O.)