Sukob na književnoj desnici: Kodrić protiv Stava
Nakon višegodišnjeg svjedočenja različitim verzijama ovakvih optužbi korištenih protiv neistomišljenika svake vrste, moram priznati da sam čitajući ove tekstove i polemiku koja je uslijedila narednih dana osjećao ono što Nijemci nazivaju Schadenfreude
Na sjednici održanoj 28. 9. 2024. godine u Travniku, Skupština Bošnjačke zajednice kulture Preporod donijela je Odluku o „modifikaciji“ naziva Bošnjačka zajednica kulture Preporod u naziv Bošnjačka zajednica kulture. Dan poslije, sedmičnik Stav, sklon bošnjačkom desničarenju, objavljuje svoj no pasarán u tekstu pod naslovom Sanjin Kodrić sramotno ukinuo „Preporod“ i nametnuo velikosrpski monarhistički simbol „Gajreta“ (razlog korištenja ovog antifašističkog slogana popularnog za vrijeme Španskog građanskog rata krije se u komičnoj slici objavljenoj na facebook profilu profesora sa Odsjeka za književnosti naroda BiH Seada Šemsovića, inače čestog dopisnika Stava, zajedno sa glavnim i odgovornim urednikom tog sedmičnika, Filipom Murselom Begovićem, a koju krasi, ko će znati zbog čega, upravo taj slogan). Nakon višegodišnjeg svjedočenja različitim verzijama ovakvih optužbi korištenih protiv neistomišljenika svake vrste, moram priznati da sam čitajući ove tekstove i polemiku koja je uslijedila narednih dana osjećao ono što Nijemci nazivaju Schadenfreude (radost pred nesrećom koja se dogodi drugoj osobi). Oni koji nisu kratkog pamćenja sjetit će se nekadašnje saradnje Stava i predsjednika negdašnjeg Preporoda prof. dr. Sanjina Kodrića npr. u tekstu Jesu li bosanski književni klasici nepoželjni u bosanskim školama? Tada je Kodrić neutemeljeno prozivao da je pod dirigentskom palicom prof. dr. Nenada Veličkovića, Damira Šabotića i Namira Ibrahimovića pod krinkom revizije ostvareno očito debosniziranje nastave književnosti, a naročito čistka autora s posebnom simboličkom važnošću u povijesti bošnjačke književnosti te drugih nacionalnih književnosti i književnih tradicija u Bosni i Hercegovini.
Lik i djelo prof. dr. Sanjina Kodrića može se najlakše shvatiti preko pojma koji su Francuzi napravili prema Balzakovom liku, on je pravi pravcati, živući Rastignac, strahovit društveni uspinjač kameleonske naravi, pragmatičan i neumoran, on poput vode poprima oblik suda u koji se uspe, gdje je svaka iduća transformacija u službi njegove nezasite ambicije. Zaista niti jedan čovjek u regionalnom akademskom prostoru ne pokazuje veći nesrazmjer između društvene pozicije koju zauzima i naučnog postignuća. Počnimo od društvene pozicije. Kada je prof. dr. Enver Kazaz u tekstu Ram za portret akademskog moćnika komično nabrajao čak 19 funkcija koje je prof. dr. Kodrić istovremeno obavljao u periodu 2013. i 2014. godine, Kodrić još nije osobnim imenovanjem Bakira Izetbegovića postao član Predsjedništva SDA, što će se desiti u oktobru 2019. godine. Istovremeno, njegova naučna postignuća, metodologija i kvalitet stavljena su više puta u pitanje. Enver Kazaz je u mnogim svojim tekstovima argumentirao optužbe o njegovoj kvazinauci, a npr. u tekstu Sanjin Kodrić – izgubljen u književnoj povijesti ismijao njegovu periodizacijsku shemu bošnjačke književnosti. Polemički su o Kodriću pisali mnogi: Damir Šabotić, Dubravko Lovrenović, Namir Ibrahimović, Mirnes Sokolović i drugi. Jedan od najtemeljitih u argumentiranom potkrepljivanju i opovrgavanju Kodrićeve kvazinauke bio je Nenad Veličković, koji je knjigom Akademsko šarlatanstvo razotkrio mehanizme na kojem naučno šarlatanstvo akademske zajednice BiH na primjeru Odsjeka za književnost funkcioniše, a u svom tekstu Standardi naučne izvrsnosti, u maniru Kišovog Časa anatomije, ispitao Kodrićevu studiju „Turske priče“ I. Andrića i književno-kulturalni arhiv njegova pripovjedačko-romanesknog djela s podnaslovom Skica za moguća interkulturalna čitanja, gdje je dokazao njegove brojne manjkavosti, teorijske nedoslijednosti, razotkrio mnogobrojne kvaziakademske mistifikacije i naposlijetku napravio jasnu optužbu da Sanjin Kodrić nije naučnik uprkos onome što njegova akademska titula tvrdi. Za razliku od Danila Kiša koji se knjigom u navodno jednoumnom društvu uspio odbraniti od optužbi za plagiranje od akademskih moćnika bliskih vlasti, svi nabrojeni tekstovi nisu značajno uticali na Kodrićev akademski prestiž. Razlog za akademski nepojmljivo, ali taktički mudro Kodrićevo neupuštanje u polemiku leži gdje i razlog zbog kojeg odsustvuje akademska posljedica za njegovo šarlatanstvo: Vladaju oni koji ne čitaju!
Iz ugodnog Schadenfreudea izveli su me članovi SDP-a. U odbranu Sanjinu Kodriću stali su glasom, a moguće i javnim novcem, mnogi: Benjamina Karić, Kenan Magoda (kojeg je Besima Borić nedavno dobila na sudu gdje je dokazala da ga nije oklevetala kad ga je nazvala nasilnikom), poslanik u Kantonalnoj skupštini ispred SDP-a Samir Avdić i drugi, na čemu im se Kodrić redovno zahvaljuje. Izgleda da ne čitaju ni „naši“! Pored pomenutih, jedno od imena koje privlači pažnju jeste ime SDP-ovca Jasmina Imamovića. Ovaj dojučerašnji gradonačelnik Tuzle i pisac pseudohistorijskog romana „Ljetopis o kralju Tvrtku“ u kojem se očituje njegova fascinacija srednjovjekovljem uz zabrinjavajuću dozu mitomanije, a koja liči onoj srpskog nacionalizma sa Dušanovim carstvom, odlučio je uz (uzajamnu) podršku Kodrićevog Preporoda adaptirati spomenuti roman u, ni više ni manje, „prvu bosanskohercegovačku kraljevsku operu Tvrtko, kralj bosanski. Prisutni preporođeni SDP-ovci tad su ustvrdili da su sagledali ovaj kulturni poduhvat kao trajno naslijeđe i državotvornu ostavštinu. Tamo gdje nedostaje čitanja, kritičkog promišljanja i osnovnog ljudskog integriteta često se pronađe državotvornost. Zaista, u očima Jasmina Imamovića i oko njega okupljenih stranačkih praznoglavaca Kodrićev Preporod postao je savršeno oruđe za širenje ambicije tipične za njihovo mediokritetstvo. Ovaj iznenadni savez između bošnjačkog i kvazibosanskog nacionalizma ujedinjuje se u arhaizaciji kolektivnog identiteta, historijskom revizionizmu, mitiziranoj i romantiziranoj slici daleke nacionalne prošlosti, poistovjećivanju i idealiziranju feudalnih kraljeva koje odabiru prema veličini teritorije koju je to kraljevstvo zauzimalo, a iza kojeg se krije logika Blut und Boden (krvi i tla). Na žalost onih koji su im dali glasove, desno skretanje SDP-ovih članova bit će iskorišteno od Kodrića i njemu sličnih. Preporodovskim jezikom rečeno: aferim SDP-ovci!
Kenan Muminagić, Prometej.ba