Talačka kriza u BiH: samo, tko su taoci?
Piše: Marijan Oršolić Svega i svačega smo se nagledali na bh. poslijeratnoj političkoj sceni. Korupcija, nepotizam, afere, opstrukcija i uništavanje tvornica, državnih institucija, zlostavljanje obrazovnih institucija stranačkim monopolom, pljačka koja je postala temelj države i društva na svim razinama, prosječnom građaninu BiH toliko su ogadile pojam „politika“ da pod njim podrazumijeva samo još nešto prljavo, nečasno i cinično. I uglavnom je taj prosječni građanin šutio, trpio i zadovoljavao se mrvicama s trpeze svoje „zaštitničke“ nacionalne stranke.
Iako je ta barijera izdržljivosti naroda trebala davno prije pući, ona je pukla u lipnju 2013. kad su u Sarajevu ispred zgrade Parlamenta BiH spontano organizirani prosvjedi zbog nepostojanja civilizacijski prihvatljivog zakona o JMBG u BiH. Iako ti prosvjedi nisu bili najsavršenije artikulirani, ipak su se bh. političari po prvi put iskrenije zabrinuli u životu. Jer dosad su samo lagali da se brinu za narod i varali ga, a sad kad je u pitanje došla njihova komocija na poslu, onda su se iskreno zabrinuli za sebe. Nisu se, međutim, ni nakon protesta građana ni mrvicu zabrinuli za situaciju u državi i za njeno rješavanje. Nego su pokušali prosvjede ili politički iskoristiti, ili ih kriminalizirati, ne pokazavši nikakav znak da su ih ovi prosvjedi građana naveli da malo promijene svoj dosadašnji „rad“ (već sama riječ rad za opisivanje funkcija bh. Parlamenta je ogroman i nezaslužen kompliment) u Parlamentu.
Tako su na prvoj sjednici poslije mjesec dana plaćenog odsustva s posla bh. parlamentarci, umjesto da što hitnije raspravljaju o problemima zbog kojih su građani prosvjedovali (problem s JMBG je samo privremeno „riješen“), diskutirali o - vlastitoj sigurnosti na poslu. Diskusija je protekla u za našu političku scenu uobičajenoj atmosferi međusobnog optuživanja, kukanja o ugroženosti i cinizma koji misli da je duhovit, a više nije nikome zanimljiv.
Tako je zastupnica SNSD-a Milica Marković kukala o prošlomjesečnoj „talačkoj krizi“ u Parlamentu BiH koja je BiH nanijela veliku štetu! Eto, sad ona brine za BiH, a proteklih 10-ak godina je posvetila blaćenju i preziranju svega što u nazivu ima bh. odrednicu (i zato još bila uredno plaćana novcem iz državnog budžeta). Upravo ona i njezini kolege iz stranke, ali i nestranački kolege iz Parlamenta nanose najveću štetu i BiH i njenom međunarodnom ugledu. U drugom dijelu svog govora, zastupnica je govorila o „početku kraja BiH“ ako se ne razriješi situacija oko prosvjeda, o prosvjedu pred Parlamentom kao „bošnjačkom skupu“.
Na ove riječi joj je Beriz Belkić iz Stranke za BiH uvrijeđeno replicirao da će „prije nestati RS nego što će se raspasti BiH“. I on je ovih dana proteste nazvao „atakom na državu“. Sad i njemu odjednom stalo do države koju on i njegovi kolege već godinama nastoje opstruirati i rasturiti. A izjavio je mrtav 'ladan i sljedeće: „Svi koji se bave politikom moraju imati visok stepen izdržljivosti na kritiku javnosti.“ I, vaistinu, bh. političari su među vodećima u svijetu po „stepenu izdržljivosti na kritiku javnosti“.
Zastupnica Aleksandra Pandurević iz SDS-a, koja se proslavila neispečenom, samoismijavajućom izjavom da je transparent „Rame uz rame protiv fašizma“ uperen protiv poslanika iz Republike Srpske, umjesto otkaza (koji je javnost tražila za nju), dobila je riječ na sjednici i optužila SDP za organiziranje protesta jer „postoje snimke na kamerama na kojima se vide aktivisti ove stranke“. Pandurevićka je ponovno pokazala svoj smisao za lakrdiju, pa je nakon izjave o fašizmu u Parlamentu čitala mailove građana koji ju nazivaju „kokoškom, četničkom-da-ne-kažem-što“, itd.
Foto: Depo.ba
Za razliku od Pandurevićke, Dušanka Majkić iz SNSD-a je optužila SDA za organiziranje protesta u Sarajevu. Kukala je Majkićka zadnjih mjesec dana kako su JMBG protesti udar na RS i nije dolazila na posao u Sarajevo jer se osjećala ugroženom. Sankcija za njezin nedolazak na posao u državnu službu (npr. novčana kazna, ili oduzimanje mandata, ili oduzimanje barem plaće za taj mjesec) nije bilo. I, ako se nju pita, ne bi ni trebalo biti. Naime, upitana hoće li se odreći svoje plaće za mjesec dana koji nije dolazila na posao, začuđena pitanjem odgovorila je da neće, obrazloživši: „Kada se govori o uštedama one su moguće na svim nivoima, te ne vidim zašto bi samo parlamentarcima bila smanjena primanja.“ Za usporedbu, njena primanja su, ako je vjerovati medijskim natpisima ovih dana, čak 7.363 KM (suma u koju nisu uračunati različiti bonusi i privilegije), dok u našoj zemlji ima ne mali broj ljudi koji preživljavaju s mjesečnom mirovinom od 160 KM. Kako preživljavaju ti ljudi, jedna je od najvećih svjetskih zagonetki, ako uzmemo u obzir da je i 4200 KM bez privilegija premalo za kvalitetno preživljavanje u BiH, kako se nedavno žalio zastupnik SNSD-a u parlamentu Slavko Jovičić Slavuj.
Zastupnik SDA Zijad Jagodić je prigovorio ministru sigurnosti Radončiću zbog loše reakcije, ukorivši ga da se trebao potruditi da kamere ne zabilježe bijeg Vjekoslava Bevande iz zgrade?! Za njega je način na koji je Bevanda pobjegao iz zgrade sramota za Parlament BiH. Ali način na koji taj Parlament „radi“ nije sramota.
Konačno, smisao za lakrdiju i teorije zavjere pokazao je i Mladen Ivanković Lijanović iz Narodne stranke Radom za boljitak, natuknuvši kako su protesti u Sarajevu možda organizirani i iz RS-a, kako bi se naknadnom pričom o ataku na RS i ugroženosti republičkosrpskih poslanika u Sarajevu dodatno učvrstilo biračko tijelo SNSD-a i SDS-a na idućim izborima. Zanimljivo je spomenuti da je za razliku od Dušanke Majkić Lijanović istaknuo kako bez konkretnih rezultata rada Parlamenta BiH plaća koju parlamentarci dobivaju nije zaslužena. I u tome se slažemo s njim. Ipak, bio bi kudikamo uvjerljiviji kad bi se odrekao te plaće za koju javno govori kako nije zaslužena. A takvo nešto Lijanović ipak nije uradio.
Svi ovi gore nabrojani ljudi imaju pravo kad govore o zavjerama, uništavanju ugleda BiH, ataku na državu BiH, talačkoj krizi... Griješe samo kad govore o ljudima odgovornim za sve te stvari. U BiH doista postoji zavjera, ali nije to zavjera protiv RS-a, protiv Federacije BiH, protiv zastupnika, nego je to zavjera svih vodećih političkih stranaka protiv građana BiH, a za svoju vlastitu korist i održavanje na vlasti zajedničkim opstruiranjem države i „dogovorom o nedogovaranju“. U BiH doista postoje pojedinci koji ruše ugled države BiH i koji atakuju na državu, ali nisu to prosvjednici, na ulice natjerani nepodnošljivim uvjetima života u ovoj državi, nego vodeće političke elite koje svojim odsustvom ljudskosti, časti i obraza, namjernim iscrpljivanjem u dramaturški namještenim svađama, i bezosjećajnim svođenjem živućih ljudi i žrtava na brojeve za licitaciju, pretvaraju BiH u crnu rupu Europe. Konačno, u BiH doista postoji i talačka kriza. Ali taoci nisu parlamentarci koji za nerad primaju plaće od 5, 6, 7 tisuća KM. Taoci su građani BiH koji njihovo bezočno luksuziranje održavanje na vlasti plaćaju življenjem u nepodnošljivim uvjetima bez ikakvih prava, sloboda i zaštite.