Trijumf SDA nad građanima
SDA vlada strahom i ucjenom. Otvaranje mogućnosti za drugačije, pozitivne načine vladanja značio bi početak njihovog kraja
Ako je išta dobro u rušenju šestorke u Kantonu Sarajevo, onda je to politički i moralni krah Željka Komšića koji je sad izvjesniji nego ikad.
Sve drugo je loše da gore ne može biti. SDA će imati apsolutnu vlast i tko zna što je sve spremna učiniti u naredne tri godine kako bi je zadržala – sigurno ništa dobro.
Što će Stranci demokratske akcije Kanton Sarajevo, zašto ne mogu sačekati slijedeće izbore, pokušavali su odgovoriti mnogi. Odgovori se najčešće vrte oko kantonalnog budžeta i nema sumnje da im je do njega jako stalo. Neki kažu strah od otkrivanja njihovog kriminala, e ti već griješe. SDA se toga ne boji jer će već naći način da ga demantira, a pravosuđe je svakako njihovo. Glavni razlog je demonstracija moći. Ne demonstracija moći nad Konakovićem, Našom strankom ili SDP-om. I Naša stranka i SDP su toliko puta poraženi od SDA da još jedna pobjeda nad njima ne predstavlja nikakav izazov. Konaković je, ma koliko svoju ulogu predimenzionirao, politički još uvijek marginalna pojava s mogućnošću da to i ostane, s obzirom na to da SDA pokušava dobiti njenim sredstvima – to ne može nitko. SDA je moguće pobijediti samo političkom emancipacijom društva. No, to zavređuje poseban osvrt.
Pa nad kime onda trijumfira SDA? To je odgovor koji prikazuje svu strahotu njenog vladanja. SDA trijumfira nad nadom građana. Kad se pogleda što je uradila vlada Edina Forte u posljednjih godinu dana, to zaista nije mnogo, pogotovo kad znamo da su imali milijardu. Međutim, i to malo je više od svega što su učinile SDA vlade u KS.
Malo je građana koji su se radovali kupovini helikoptera, ili donaciji vlastitog novca BANU-u, ili kupovini stana efendiji. Sve to je SDA način vladanja na koji su građani navikli i na jedno oko zažmirili zbog pozitivnih stvari na koje nisu navikli a koje je nova vlada počela raditi. Te nove stvari, gle paradoksa, tiču se dva najmanje politična ministarstva koja su na mala vrata u BiH ponovo uvela politiku nade – radi se o Ministarstvu komunalne privrede i Ministarstvu prometa. Ima pozitivnih stvari i u drugim ministarstvima, ali one su tek lijepa dopuna radu ova dva. Priča o novim tramvajima i trolejbusima u Sarajevu je odjeknula kao što bi i ona o spuštanju bosanske svemirske misije na Mjesec kad bi se desila. Subvencioniranje cijene gasa te počeci rješavanja različitih komunalnih problema u očima građana je ravno čudu kakvo bi bilo ono kad bi se Nogometna reprezentacija BiH plasirala na Euro.
Toliko je SDA vlast odnarodila politiku. Nova vlada ju je ponovno počela ponarođivati. Politika straha, čiji je jedan od glavnih reprezentanata SDA, to ne može dopustiti. Ovdje se, dakle, ne radi o tomu da SDA želi doći ponovno na vlast da bi neke probleme drukčije rješavala, već da ih nikako ne rješava ili da ih, gdje je to još moguće, produbljuje. SDA vlada strahom i ucjenom. Otvaranje mogućnosti za drugačije, pozitivne načine vladanja značio bi početak njihovog kraja.
Ono što ova Vlada treba uraditi, ako već pokazuje tendenciju da surađuje s građanima, jest pozvati građane na podršku. Ne podršku vlastitom ostanku na vlasti, već podršku mogućnosti drugačije politike. Građani su nezadovoljni rušenjem šestorke, ali trojka (NS, SDP i NiP) radi jednu grešku. Već smo čuli od pojedinih njihovih predstavnika, uključujući i premijera, kako je smjena vlastu, uz poštivanje procedura, legitiman demokratski čin. To, međutim, nije istina i govori o političkom sljepilu trojke za ono što im se radi. SDA možda na legalan način vrši smjenu vlasti, ali ne i na legitiman. Legitimnost se ne ogleda u činu, već u njegovom povodu, a on je zao i odnosi se na građane, na njihovo vraćanje u začarani krug straha te emotivnih i egzistencijalnih ucjenjivanja zarad bezobraznog bogaćenja SDA-ovih, SBB-ovih i DF-ovih političara. To se mora spriječiti, spremnost građana da to urade je očita, a ova Vlada će se uistinu pokazati kao građanska ako bude politički i institucionalni provodnik njihovih protestnih težnji.
Vedran Filipović, Prometej.ba