U Beogradu uhapšen hrvatski Ilija Čvorović
Izvjestiše portali kao breaking news kako je Srbija u Beogradu uhapsila hrvatskog špijuna. Izvještaji bombastični kao da je u jeku Kubanske krize SSSR uhapsio američkog špijuna u Moskvi
To da Hrvatska špijunira Srbiju ima smisla koliko i da Ilija Čvorović iz legendarnog Balkanskog špijuna špijunira svog podstanara Jakovljevića.
Šta to Hrvatska može špijunirati u Srbiji, ili obratno? Kao da ima nešto vrijedno špijunaže. Špijuniranje u rangu kao kad komšinica špijunira komšinicu šta pravi za ručak i tko je došao u goste. Razbibriga za besposlene. Jedina bitna razlika jest što je ovaj vjerojatno neke narodne pare iz budžeta primao za tu svoju vrlo važnu špijunažu.
Vjerojatno „ih“ je i taj „slikao kako se kupaju na
bazenu hotela Jugoslavija“.
- A jesi se ti sinoć kupao?
- A progovorila si. Jesam, kupao sam se. Zašto?
- Pa mora i on negde da se kupa.
Samo je problem, i u Balkanskom špijunu
i kod nas, što mnogi, kao i jadna Danica koja guli krompir skoro čitav film,
vremenom zapadnu u iste paranoje. Do kraja ne vjeruje više samo jedan Ilija
Čvorović kako mu je podstanar „neki veći izdajnik“. Vjeruju i svi oko njega.
Nastupi kolektivna psihoza. Još će nas sve uvjeriti kako je uhapšeni stvarno
bio presudno važan špijun u super-tajnoj operaciji. Ukrao sigurno olovku iz
generalštaba ili vojnu kuharicu. Ništa važnije i nema.
Još će i nas mimo psihoze počet uvjeravat: „Danice, Danice kako si ti naivna.“ I pitati nas jesmo li ikad čuli za Vinču.
Zašto je ta vijest o kao nekakvoj špijunaži odjednom
toliko zanimljiva? Iz istog razloga kao i špijunaža Iliji Čvoroviću - nakupine
starih kompleksa i trauma.
- U ratu ste me ranjavali. Jedva sam živu glavu izvukao.
- Ko to mi?
- Vi!!! Ti!!! Tvoj otac, tvoj brat...
Čovjek nikakve veze nema ni s ratom ni s njim, ali i dalje ostaje u kategoriji „vi“. Sad i mi imamo tu kategoriju, već jedno 25 godina. Za Hrvate su kategorija „vi“ Srbi, a za Srbe su kategorija „vi“ Hrvati. Još nam samo nedostaje da se neko prodere „Živeo Staljin i svetska revolucija“, barem u nekoj našoj varijanti: Tuđman i velika Hrvatska/Milošević i velika Srbija i eto ga Balkanski špijun uživo.
Zato: „Danice, pojačaj radio. Možda neko prisluškuje.“
(Dino Šakanović)
Tekst je satiričnog karaktera