Afrički krvavi dijamanti
Na afričkom kontinentu u protekla četiri desetljeća izbio je čitav niz ratnih sukoba od kojih su neki završili tek nedavno. Uz dijamante obično se vežu građanski ratovi u Angoli, Sierra Leoneu i DR Kongu.
Dijamanti se u Africi kopaju već stotinu godina i to većinom od strane neafričkih organizacija koje dominiraju svjetskim tržištem dijamanata, što će reći da su interes i potencijalno bogaćenje prepoznati još od samih početaka iskopavanja dijamanata. Međutim, posljednjih desetljeća 20. stoljeća dijamanti su se preobrazili iz simbola ljepote, bogatstva i moći u simbol razaranja, rata i kriminala.Afrika, dijamantima najbogatiji kontinent, postala je poprište unosne trgovine ilegalnim dijamantima čija se vrijednost mjeri u stotinama milijuna dolara. Nažalost, ti su se novci koristili isključivo za financiranje ratnih sukoba usprkos nastojanjima međunarodne zajednice da se takvoj trgovini stane na kraj. Problem je dospio u središte zanimanja svjetske javnosti kada se doznalo kako se i djelovanje Al-Qaide djelomično financiralo prihodima od ilegalne trgovine dijamantima. Da li je posljednja činjenica samo tzv. „američka propaganda“ ili ne, teško je reći, no sasvim je sigurno da ništa dobro iz toga nije proizašlo...
Dijamant – postanak i svojstva
Dijamanti, kao stabilna polimorfna modifikacija ugljika, nastaju u gornjem dijelu Zemljinog plašta na dubinama većima od 180 km. Uslijed visoke temperature i pritiska elementarni ugljik kristalizira u dijamant. Na površinu dijamanti dospijevaju putem magmatskih procesa u plaštu i kori. Matična stijena u kojoj se najčešće nalaze naziva se kimberlit (prema gradu Kimberleyju u Južnoafričkoj Republici gdje su se donedavno nalazili najveći rudnici dijamanata na svijetu), ultrabazični bazaltni intruziv obično plavkaste boje. Sekundarna nalazišta su u starim riječnim koritima, terasastim morskim obalama i na dnu mora u blizini riječnih ušća. Prema Mohsovoj tablici tvrdoće dijamant ima vrijednost 10, i najtvrđa je poznata supstanca. Pri atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi, dijamant je termodinamički nestabilan, te se konvertira ugrafit, ali ta konverzija je toliko spora da se dijamant smatra kinetički stabilnom supstancom. Težina dijamanata mjeri se u karatima, 1 karat = 200 mg. Najveći dijamant pronađen je 1905. u Republici Južnoj Africi. Nazvan je Cullinan, a težio je 3,106 karata (oko 620 g).
Dijamanti variraju u boji, a najčešća boja dijamanta nije prozirna kao što većina ljudi misli, nego je većina dijamanata smeđa ili žuta. Dijamanti mogu čak biti i crne boje, iako ovdje valja istaknuti kako nema dijamanta koji bi bio potpuno crn jer crni dijamant je crn zbog mnoštva inkluzija koje mu daju taj tamni izgled. Čistim dijamantima se nazivaju samo bezbojni i prozirni dijamanti, a svi "obojani" dijamanti nisu potpuno čisti dijamanti već imaju određenu razinu i vrstu nečistoća koje im daju specifičnu boju. Tako primjerice žuti dijamanti, koji su inače i najčešća boja dijamanata, imaju u sebi određenu količinu dušika koja je odgovorna za tu žutu boju, a intenzitet žute boje ovisi o tipu i koncentraciji dušika sadržanog u dijamantu.
Klasifikacija dijamanata po boji obično ima ljestvicu stupnjevanja koja ide od slova "D" što označava dijamant bez boje pa sve do slova "Z" koji znači svjetlo žutu boju. Ta klasifikacija postavljena je od strane Američkog gemološkog instituta (GIA). Vrijednost dijamanata određuju čistoća i boja. Najvrjedniji su dijamanti boje D (savršeno bijeli), a vrijednost im opada prema slovu Z (žuti)
Postoje i tzv. sintetički dijamanti koji danas ozbiljno ugrožavaju tržište prirodnih dijamanata. Odlikuju ih iste karakteristike kao prirodne dijamante, veća čistoća i bolja boja. Uz to, nekoliko su puta jeftiniji te se kupci sve češće odlučuju za kupnju sintetičkih dijamanata.
Ugljik oko kojega se ratuje
Krvavi dijamanti
Što su zapravo “krvavi” dijamanti? Na afričkom kontinentu u protekla četiri desetljeća izbio je čitav niz ratnih sukoba od kojih su neki završili tek nedavno. Uz dijamante obično se vežu građanski ratovi u Angoli, Sierra Leoneu i DR Kongu. “Krvavi” dijamanti su oni dijamanti koje na ilegalan način na međunarodnom tržištu prodaju pripadnici pobunjeničkih skupina koje se u navedenim državama bore protiv službene, međunarodno priznate vlade. U engleskom jeziku se za njih upotrebljava naziv „conflict diamonds” ili „blood diamonds“.
Pridjev "krvavi" dolazi od prakse prikupljanja dijamanata, koja iza sebe ostavlja brojne žrtve nasilja, mučenja, ubojstava a obuhvaća sve dobne skupine pri čemu se posebno manipulira ženama i djecom. Često su rudnici okupirani od strane pobunjenika, a lokalno stanovništvo prisiljeno na mukotrpan rad. Ogromna količina novca koja je produkt prodaje dijamanata čini nehumane vojne postupke, poput prijetnji, korupcije, mučenja i ubojstva legitimnima.
Djeca kao žrtve fanatizma i pohlepe
Građanski rat u Angoli
Nakon završetka portugalske kolonijalne vladavine u aprilu 1974, sada nezavisna Angola je zapala u razarajući građanski rat, koji je postao najduži sukob u Africi. Procenjuje se da je u ovom građanskom ratu koji trajao 27 godina poginulo 500.000 ljudi.
Tri glavne zaraćene frakcije koje su učestvovale u sukobu su bile:
Narodni pokret za oslobođenje Angole (MPLA), koji je imao bazu među govornicima kimbundua i etnički mješovitom inteligencijom Luande. MPLA je imao veze sa komunističkim partijama u Portugalu i u Istočnom bloku;
Nacionalni oslobodilački front Angole (FNLA), sa etničkom bazom u regionu Bakongo na sjeveru, i vezama sa Sjedinjenim Državama i Mobutuovim režimom u Zairu; te
Nacionalna unija za potpunu neovisnost Angole (UNITA), koju je predvodio Jonas
Savimbi sa etničkom i regionalnom bazom u Ovimbundu-u u središtu zemlje. Bila
je podržavana od strane aparthejda u Južnoj Africi, i Sjedinjenih Država.
Od ranih 1960-ih, dijelovi ovih pokreta su se borili protiv portugalske
kolonijalne vladavine. Narod Angole je bio podijeljen u svom ratu za neovisnost
koji je počeo 1961. Plemenski zasnovan FNLA, maoistička UNITA, i
marksističko-lenjinistički MPLA su bile snažne grupacije koje su se borile protiv
Portugalaca.
Nakon puča 1974. u Portugalu je uspostavljena vojna vlada, koja je odmah
zaustavila rat i pristala da preda vlast koaliciji ova tri pokreta. Kolicija se
ubrzo raspala, i počeo je građanski rat. Sjedinjene Države, Zair i Južna Afrika
su vojno intervenirali na strani FNLA i UNITA. Na suprotnoj strani, Kuba,
podržana od strane Sovjetskog Saveza je intervenirala u korist MPLA. Novembra
1975, MPLA je gotovo slomila UNITA, i južnoafričke snage su se povukle. Kongres
SAD je zabranio dalje vojno miješanje SAD-a u Angoli.
Kako je kontrolirala Luandu, i obalni pojas (sa sve unosnijim naftnim poljima),
MPLA je proglasila neovisnost Angole 11. novembra 1975, na dan kada su
Portugalci napustili prestolnicu. Portugal je priznao proglašenje nezavisnosti.
Agostinho Neto je postao prvi predsjednik, a poslije njega je došao Jose Eduardo
dos Santos 1979. Opozicijski pokreti, FNLA i UNITA su napravili zajedničku
vladu u zonama pod svojom kontrolom. Samoproklamirana "Demokratska
Republika Angola" je osnovana 24. novembra 1975, sa Holdenom Robertom i
Jonasom Savimbijem kao su-predsjednicima, i Joseom Ndeleom i Johnnyem E.
Pinokom kao su-premijerima. Ova vlada se raspala poslije 30. januara 1976.
Građanski rat između UNITA i MPLA se nastavio do 10. januara 1989, kada je Kuba
počela povlačiti svoje snage. Tokom najvećeg dijela ovog perioda, UNITA je
kontrolirala velike žitnice u unutrašnjosti, i primala je podršku u vidu
američkih sredstava i južnoafričkih trupa. Slično, desetine hiljada Kubanaca je
ostalo da pruža podršku MPLA, često se boreći protiv Južnoafrikanaca na
frontovima. 1988, Južna Afrika i Kuba su se saglasile oko povlačenja svih
stranih trupa iz Angole. Naredne godine, dogovoru o prekidu vatre je
posredovalo osamnaest afričkih država. Ovo je dovelo do sporazuma 1991, koji je
predviđao izborni proces za demokratsku Angolu, pod supervizijom Ujedinjenih
nacija. Jonas Savimbi iz UNITAS-a nije uspio pobijediti u prvoj rundi predsjedničkih
izbora 1992. – osvojio je 40% glasova, dok je dos Santos osvojio 49%, tako da
je trebalo da se održi drugi krug. Savimbi je okarakterizirao izbore kao
nepoštene, i obnovio rat. Novi mirovni sporazum, Protokol iz Lusake, je
dogovoren u Lusaki u Zambiji, i potpisan je 20. novembra 1994.
Mirovni sporazum između vlade i UNITA je predviđao integraciju bivših UNITA
pobunjenika u vladu i oružane snage. Međutim, 1995. lokalizirani sukobi su
nastavljeni. Vlada nacionalnog jedinstva je uspostavljena aprila 1997, ali su
se ozbiljne borbe nastavile kasne 1998. kada je Savimbi obnovio rat po drugi
put, tvrdeći da MPLA ne ispunjava svoje obaveze. Vijeće sigurnosti UN-a je 28.
augusta 1997. izglasao uvođenje sankcija prema UNITA. Angolska vojska je izvela
veliku ofanzivu 1999. u kojoj je uništila konvencionalni kapacitet UNITA, i
zauzela sve velike gradove koje su prethodno držale Savimbijeve snage. Savimbi
je tada objavio da će se UNITA vratiti gerilskoj taktici, i veći dio zemlje je
ostao u nemirima.
2002. godine, Savimbi je ubijen u vojnoj operaciji, i UNITA i MPLA su dogovorile
primirje šest tjedana kasnije, 4. aprila. U Augustu 2002, UNITA se proglasila
političkom strankom i zvanično demobilizirala svoje oružane snage, okončavši
time građanski rat. Angola trenutno uživa u krhkom miru pod vođstvom MPLA i dos
Santosa.
Sredinom 90-ih godina UNITA je od ilegalne trgovine dijamantima ostvarivala oko 600 milijuna $ godišnjih prihoda što je pomoglo produljivanju sukoba koji je završio tek 2002. g. Dijamnti su lako nalazili put prema tržištu jer su bili među najčišćima u svijetu.
Krvavi dijamanti i Sierra Leone
Godine 1991. započeo je sukob u Sierri Leone. Za razliku od Angole ovdje su i pobunjenici i službena vlada koristili dijamante za financiranje vojske. Pobunjenički pokret RUF (Revolutionary United Front) potpomagala je susjedna Liberija preko koje su izvoženi dijamanti koji su na međunarodnom tržištu bili označavani kao liberijski. I RUF i vlada zarađivali su velika novčana sredstva prodajući koncesije na nalazišta dijamanata stranim tvrtkama. Vađenje dijamanata zahtijeva minimalna ulaganja u infrastrukturu i mehanizaciju jer je riječ o aluvijalnim naslagama koje se lako kopaju. Tvrtke je privlačila jeftina radna snaga kao i niska cijena nebrušenih dijamanata koja je bila oko 270 $ za karat. S obzirom da se radi o dijamantima koji su izvanredne čistoće, cijena nakon obrade bila je višestruko veća. Pobunjenici su godišnje zarađivali više od 200 milijuna $ od krijumčarenja dijamanata. O ozbiljnosti stanja u zemlji govori i podatak o UN-ovoj misiji u Sierri Leone koja je brojala 17,000 vojnika i časnika među kojima su bili i pripadnici HV-a. Uz UN, svoje snage u Sierri Leone imala je i Nigerija kao vodeća regionalna sila. Stanje je dodatno otežao dolazak više privatnih plaćeničkih postrojbi koje su služile kao zaštita uposlenicima stranih tvrtki koje su se bavile vađenjem dijamanata i ostalih ruda (boksit, zlato i dr.)
U međuvremenu, Sierra Leone je ispisala vlastitu povijest droge. Kada je izbio razorni građanski rat, zloupotreba narkotika je sa desetinama hiljada ovisnih boraca dostigla novu dimenziju. Kokain pomiješan sa barutom još se pokazao kao bezazlen. Ratnicima su zarezivali vene i lijepili drogu na rane, tako bi opijenost trajala i po tri mjeseca. Mnoga djeca borci se nikada nisu skinula sa tog tripa.
Problemi sa drogom eskalirali su za vrijeme građanskog rata, ali mala zapadnoafrička zemlja suočena je i sa još većim izazovom. 2007. godine otkriven je avion u kome se nalazilo 700 kilograma čistog kokaina iz Južne Amerike. Avion pun droge zaplijenjen je i u obližnjoj Gvineji Bisau. Tada se shvatilo da su zapadnoafričke države Sierra Leone, Liberija, Gvineja Bisau i Gvineja postale raskrsnica na putu droge.
Iza sjajnih dijamanata stoje robovski afrički radnici
Uloga krvavih dijamanata u nemirima u DR Kongu
U DR Kongu dijamanti su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju diktatora Mobutua Sese Seka. Vođa pobune Laurent Kabila koristio ih je kako bi osigurao potporu Zimbabvea, najvećega saveznika. Međutim, 1998. izbila je na istoku pobuna protiv Kabile koju je vodio Kongoanski Pokret za Demokraciju (RCD) uz potporu Ugande i Ruande. Obje strane koristile su bogata ležišta dijamanata za financiranje ratnih operacija. Procjenjuje se da je Kabilina vlada godišnje zarađivala oko 800 milijuna $, a pobunjenici oko 100 milijuna $ od prodaje dijamanata. Najveći dio prihoda Kabila je davao vojsci Zimbabvea. Na tlu Konga uz Kabilu borile su se i regularne vojne jedinice iz Angole, Namibije i Čada koje su također uzdržavane prihodima od prodaje dijamanata.
Borba protiv ilegalne trgovine dijamantima – međunarodni problem
Godine 2003. u svijetu je izvađeno oko 144 milijuna karata dijamanata ukupne vrijednosti 9,6 milijardi $. Procjenjuje se da je 4% ukupne proizvodnje u svijetu otpadalo na “krvave dijamante” što se može činiti malo, međutim, za neke siromašne i nedovoljno razvijene zemlje dijamanti su ključan izvor novca i svaki poremećej na tržištu dovodi do ozbiljnih kriza u njihovim gospodarstvima. Sredinom 90-tih godina oko 20% svjetske trgovine dijamantima činili su ilegalni dijamanti.
Kimberley proces
Kimberley proces je započeo u svibnju 2000. godine u južnoafričkom gradu Kimberleyu. Južnoafričke države proizvođači dijamanata okupile su se kako bi diskutirale o načinima kako da se zaustavi trgovina „krvavim“dijamantima, i kako da se osigura da od prodaje dijamanata ne budu financirana nasilja od strane pobunjenika i njihovih saveznika koji pokušavaju potkopati legitimnu vladu.
U decembru 2000. godine, Opća skupština Ujedinjenih Naroda usvojila je rezoluciju koja podržava stvaranje međunarodne certifikacijske sheme za neobrađene dijamante. Do novembra 2002. godine, pregovori između vlada, međunarodne industrije dijamanata i organizacija civilnog društva rezultirali su stvaranjem „Kimberley proces certifikata“ (KPCS). KPCS postavlja zahtjeve za kontrolu proizvodnje i prodaje neobrađenih dijamanata.. KPCS je stupio na snagu 2003., kada su zemlje sudionice počele provoditi njegova pravila.
Tko je uključen?
Kimberley proces (KP) je otvoren za sve zemlje koje su voljne i sposobne provesti njegove zahtjeve. KP ima 54 sudionika, koji predstavljaju 81 zemlju, sa Europskom Unijom i njenim Zemljama članicama računatim kao jedan sudionik. Članovi KP-a čine oko 99,8% globalne proizvodnje neobrađenih dijamanata. Osim toga, Svjetsko Dijamantsko Vijeće, koje prestavlja međunarodnu industriju dijamanata, te organizacije civilnog društva, kao što je Partnerstvo Afrike i Kanade, sudjelovali su u KP i odigrali važnu ulogu od samoga početka.
Kako Kimberley proces radi?
KPCS nameće opsežne zahtjeve svojim članicama, kako bi osigurao da će njihove pošiljke neobrađenih dijamanata imati potvrdu „conflict-free“, i kako bi spriječio ulazak „krvavih dijamanata“ u legitimnu trgovinu. Prema uvjetima iz KPCS-a, zemlje sudionice moraju zadovoljiti tzv. “minimalne zahtjeve“, moraju staviti na mjesto nacionalnog zakonodavstva i institucija; izvoz, uvoz i interne kontrole, te se obvezuju na transparentnost i razmjenu statističkih podataka. Sudionice mogu legalno trgovati samo sa drugim sudionicama, koje su također zadovoljile minimalne zahtjeve programa, te međunarodne pošiljke neobrađenih dijamanata moraju biti popraćene KPCS certifikatom koji jamči da su „conflict-free“.
Kimberley procesom predsjedaju, na rotirajućoj bazi, zemlje sudionice. Do sada su Južna Afrika, Kanada, Rusija, Bocvana, Europska Unija, Indija, Namibija, Izrael, DR Kongo, SAD, Južna Afrika i Republika Kina predsjedale KP-om. U 2015-oj godini predsjedavajuća je Angola. Zemlje sudionice KP i promatrači industrije te civilnih društava, sastaju se dva puta godišnje na plenarnim sjednicama, dok se radne skupine i odbori sastaju i ispunjavaju redovito. Provedba se prati kroz „pregled posjeta“ i godišnjih izvješća, kao i redovitim razmjenama statističkih podataka.
Problem krvavih dijamanata samo je jedan problem koji je kroz povijest zahvatio kontinent Afriku, što posredstvom zemalja Zapada, što same prirode, a i dan danas se problemi nastavljaju. Već na sam spomen Afrike tu su siromaštvo, nedostatak pitke vode, glad, razne zarazne bolesti (za čije su širenje siromaštvo i bijeda najpogodniji), 50% nepismenog stanovništva, prebrz rast broja stanovnika, prevelika smrtnost dojenčadi, kolonizacijski ratovi te razni ratovi na religijskoj osnovi. Danas se o tim problemima gotovo i ne razmišlja, uzimaju se kao „takvi“, i kao da je to sasvim normalno i nepromjenljivo. Populacija tog kontineta suočavana je s raznim manipulacijama i nepravdama, a budućnost ne volim ni zamišljati.
IZVORI:
www.geografija.hr, www.dijamanti.eu, www.kimberleyprocess.com, hr.wikipedia.org
Pripremio: Krešo Ban
Prometej.ba