Djelić zaboravljene prošlosti: Židovi u Bugojnu
U Sarajevu je prije Drugog svjetskog rata živjelo oko 12.500 Židova, što je činilo 16% stanovništva grada. U ostatku Bosne i Hercegovine bilo ih je još nekoliko tisuća, među kojima su i Židovi Bugojna
U kompleksu memorijalnog centra Yad Vashem, posvećenog žrtvama holokausta, nalazi se i tzv. Dolina zajednica. Taj spomenički kompleks iskopan je u stijeni te su od dijela kamenih ploča iz kamenoloma, povezanih u labirint prostorija, simbolički predstavljene židovske općine koje su se suočile sa strahotom genocida. Preko pet tisuća židovskih zajednica desetkovano je u holokastu, a imena tih zajednica ugravirana su na 107 zidova. (Prema podacima iz Yad Vashema, na prostoru tzv. NDH živjelo je oko 40 tisuća Židova, manje od četvrtine ih je preživjelo ustaški režim.) Jedna prostorija s nekoliko zidova posvećena je židovskim općinama u bivšoj Jugoslaviji, a na jednom zidu popisane su židovske općine u BiH. Tako čitamo da su prije Drugog svjetskog rata židovske općine postojale u Bihaću, Sanskom Mostu, Derventi, Travniku, Doboju, Banjoj Luci, Zavidovićima, Zvorniku, Tuzli, Vlasenici, Brčkom, Bijeljini, Zenici, Visokom, Žepču, Višegradu, Sarajevu i Mostaru. (Iz većine ovih općina ustaški režim je genocidom iskorijenio Židove. Strahote okrutnosti toga režima našle su svoje mjesto u yadvašemskom mozaiku nepojmljivog užasa i strahote ljudskog zla s jedne strane, te beskrajne patnje i stradanja nevinih ljudi s druge strane.)
Međutim, Židovi su živjeli i u drugim gradovima i mjestima Bosne i Hercegovine, kao primjerice u Bugojnu gdje su bezuspješno pokušavali osnovati svoju općinu. O tome postoji nekoliko podataka na informacijskoj ploči na ulazu u židovsko groblje u Bugojnu koje postoji od 1896. godine.
______
Prema jednom dokumentu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu iz 1896. godine, a koji se odnosi na Židove Bugojna, doznajemo da Židovi Bugojna mole Zemaljsku vladu da im dodjeli dozvolu za osnivanje kako u dokumentu stoji, „jedne samostalne izraelske općine u Bugojnu mada oni pripadaju židovskoj općini u Travniku i redovno plaćaju prinose“. Dalje u dokumentu se obrazlaže, kako bi u slučaju odobrenja osnivanja ove općine dohodci za novoosnovanu općinu i dalje bili redovni i dobrovoljni za svakog člana, a koji bi iznosio 25 forinti mjesečno, kao i „dohodci za tzv. Ahorru”. Iz ovih dohodaka plaćalo bi se jedino vjero-zakonskom učitelju mjesečno 16 forinti, a koji će ujedno biti i „čatac“ (Vorbeter) i „mesar” (Schlachter). Ostatak novca uložio bi se u novčani zavod da bi imali ušteđevinu za izgradnju „hrama i bogomoljnice“, jer vjersku službu (obred) vrše u prostoriji kuće Avrama Saloma, koji se obavezao da će dati na raspolaganje jednu sobu u svom vlastitom stanu sve do trenutka izgradnje templa (hrama).
U 1896. godini Židovi Bugojna su pokušali dobiti i dozvolu za otvaranje židovskog groblja u Bugojnu, pošto su svoje mrtve morali sahranjivati u Travniku, a time su bili izloženi većim izdacima i neprijatnostima prilikom transportiranja. U dokumentu koji je bio naslovljen na Zemaljsku vladu u Sarajevu stoji da bi u slučaju da Zemaljska vlada odobri izgradnju židovskog groblja u Bugojnu, Ludvig Grof, jedan od bogatijih Židova grada Bugojna poklonio za izgradnju groblja svoje zemljište u srezu Bugojno i to parcelu 517/2 katastarske općine Bugojno u površini 1 dulum i 41 m2.
U potpisu ovoga dokumenta za starješine izabrana gospoda su: predsjednik Avram Salom, zamjenik Ludvig Grof, blagajnik Mordo S. Atias, a članovi Odbora su Samuel Baruh i Heim S. Atias.
Prema jednom drugom dokumentu, koji se, također, odnosi na podatke o Židovima bugojanskog sreza, doznajemo o broju židovskih porodica u Bugojnu, Donjem Vakufu, Kupresu i Duvnu. U Bugojnu je, prema tom dokumentu u 1896. godine živjelo ukupno 19 obitelji sa 67 članova od čega su se 4 obitelji naselile dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu. U slučaju osnivanja Židovske općine u Bugojnu, općini bi pristupile i 2 obitelji iz Županjca (Duvna), 2 obitelji sa 13 članova iz Donjeg Vakufa i 1 obitelj sa 3 člana iz Kupresa, pa bi ukupan broj članova Židovske općine u Bugojnu bio 90 članova. Na osnovu građe sa kojom raspolažemo u periodu od 1896. do 1905. godine nije došlo do osnivanja Židovske općine u Bugojnu.
U 1905. godini novoizabrani Odbor od 4 člana, u koji su ušli Ludvig Grof, Isidor Attias, Herman Sprung i Samuel Baruch, nastavio je rad na osnivanju Židovske općine u Bugojnu. U dokumentu koji je naslovljen Zemaljskoj vladi u Sarajevu Odbor šalje 4 primjerka pravila Židovske općine u Bugojnu na odobrenje, što bi značilo da se sam čin priznavanja i osnivanja ove općine bliži kraju. Nažalost, pravila Židovske općine u Bugojnu u ovom dokumentu nedostaju, ali iz propratnog akta vidi se da su poslana. U propratnom aktu se također naglašava da su prinosi općine veoma mali i da iznose samo 55 kruna mjesečno, ali se vjeruje u slučaju osnivanja općine da će se općina moći izdržavati, jer članovi prilikom praznika uplaćuju pristojne sume. Dosta lijepe prihode dobit će i od prodaje sjedišta za vrijeme velikih praznika, jer općina u 1905. godini već broji preko 100 duša.
U aktu se naglašava da Židovi Bugojna misle vremenom osnovati i školu.
Jedan kratak izvještaj sreskog ureda u Bugojnu iz 1912. godine, koji se podnosi okružnoj oblasti u Travniku, daje podatke da u Bugojnu ne postoji organizirana općina niti „sefardskog niti mađarskog rituala“. Međutim, sreskom uredu je poznato da Židovi u Bugojnu imaju bogomolju i groblje koje koriste i „Austrijanci, Mađari i domaći“ i koji dakle čine jednu zajedničku općinu, koja nije registrirana, ali koju ipak vodi jedan predsjednik kojeg biraju između sebe na godinu dana. Za 1912. godinu, kako stoji u aktu, na tom položaju je bio Isidor Baruch. Na osnovu ovog akta može se zaključiti da su Židovi Bugojna u periodu 1896 – 1912 godine uspjeli ostvariti neke od svojih zahtjeva, prije svega dobili su svoju bogomolju, groblje i općinu, koja istina nije bila organizirana, ali su zajednički istupali u svim svojim zahtjevima. Ono što bi se posebno trebalo naglasiti je činjenica da su Židovi Sefardi i Aškenazi (u Bugojno su dolaskom austro-ugarske uprave naseljene 4 obitelji Aškenaza sa 13 članova) u Bugojnu bili organizirani u jednoj zajednici te zajednički koristili bogomolju i groblje.
______
Pripremio: Jozo Šarčević, Prometej.ba