Baš kao i život sam, i skejtbord, skraćeno skejt, izašao je iz vode.

Kada i gdje se to dogodilo tačno, nemoguće je precizno reći: javnost ga je počela primjećivati početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, istovremeno u Kaliforniji i na Havajima.

Prvi skejteri, vidljivo iz spomenutih mjesta, bili su zapravo surferi, ljudi koji su se u nevjetrovita vremena dosjetili prikucati role na daske, pa su tako i ti prvi skejteri nazivani asfaltni surferi.

Krajem pedesetih izašao je prvi pravi skejt, koji nije bio improvizacija, a taj je bio mali i potpuno ravan, sa točkovima metalnim i bez kuglagera.

Taj mali skejt, koji iz današnje perspektive djeluje prilično tromo, bio je svejedno puno bolji od svoje velike braće iz kućne radinosti, pa je to ipak dovelo do toga da skejt krene sticati popularnost i razvijati se kao vještina sa trikovima, što se sve dešavalo u Americi.
Prvi trikovi bili su, logično, surferski i više su uključivali akrobacije tijela, nego samog skejta, a oni su zaslužni da skejt brzo krene gubiti status dječije igračke, pomjerajući se prema statusu sportskog rekvizita - 1962. izlazi bolja verzija skejta, čiji metalni točkovi sada imaju kuglagere, 1963. štampan je prvi oglas za skejt u novinama, 1964. pokrenut je prvi skejt časopis, a 1966. osnovana je danas svjetski poznata kompanija Vans, koja se bavi proizvodnjom namjenske obuće za skejtanje.

Sve to učinilo je da skejt kao sport krene sticati sve veću popularnost, te da se nastavi razvijati kao vještina; premda je od starta bilo i onih koji su ganjali brzinu i slalom, trikovi su zapravo ono što skejt izdvaja od drugih sportova i što je oduvijek privlačilo najviše pažnje.

Šezdesetih su trikovi još uvijek bili, da tako kažemo, primitivni, uz učešće čitavog tijela, a sve se mijenja krajem dekade, kada je izmišljen tzv. kicktail, repić na dasci koji je otvorio cijelu lepezu novih mogućnosti za trikove, što je ujedno i najava za skejterske sjajne 70-te, kad novi američki sport dobija neophodnu atraktivnost da bi se raširio svijetom.

Uz pomoć kicktail-a, točkova od poliuretanskog vlakna - još jedne

velike revolucije iz godine 1972, te tzv. rampi (namjenski napravljenih skakaonica), skejt je sa zemlje krenuo letjeti po zraku, a to je već bilo čudo da se zainteresuje čitav svijet; da bi čitav svijet mogao početi lakše i skejtati, tome je najviše doprinijela Kina, čije su fabrike mogle proizvoditi skejtborde po cijenama znatno nižim od američkih.

Prva zemlja izvan američkog kontinenta u kojoj se primila skejt kultura bila je Njemačka, tačnije grad Minhen, gdje je skejtanje ostalo u vječnom cvatu, od 1978. kada je održano prvo evropsko takmičenje u skejtanju, pa sve do današnjih dana, gdje se na Münster kupu okupljaju najbolji skejteri sa svih kontinenata, u borbi za titulu šampiona svijeta. Krajem sedamdesetih prvi skejtovi su došli i u Bosnu i Hercegovinu, o čemu postoji jedan foto-trag iz Mostara: na slici vidimo dječaka Amira Volodera, kako skejta ispred robne kuće; sada je to čovjek već malo stariji, ali još uvijek povremeno stane na dasku i baci ne krug, nego kruz, kako govore skejteri.

1978. godina je značajna za razvoj skejta kao sporta i po otkriću revolucionarnog poteza, a to je tzv. ollie, skok sa skejtom bez pomoći rampe, ruku ili nožnih prstiju, kako se to radilo prije nego je izmišljen ollie. Njega je slučajno otkrio skejter po imenu Alan Gelfand, koji je skejtajući na nekim loše napravljenim rampama skontao da skejt sam leti u zrak ako se istovremeno skoči i pucne repom od pod.

Poslije toga skejt se iz skejt parkova, da tako kažemo, izlio na ulicu, na kojoj je opstao sve do danas; za one koji bi željeli vidjeti najbolje od uličnog skejtanja današnjice, glavno mjesto je Thrasher magazin, koji izlazi u printanom izdanju od 1981, ali za pravu akciju posjetite njihov youtube kanal.

Trebala je još koja godina proći do spoznaje da se iz olija može napraviti još svašta drugo, čemu je najviše doprinio skejter po imenu Rodney Mullen, poznat i u našoj zemlji zahvaljujući seriji video igara Tony Hawk Pro Skater, tvorac mnogobrojnih tzv. flip-trikova, u kojima se umjesto skejtera na razne načine prevrće sam skejt.

Potrebe novog, uličnog stila skejtanja, su nastavile razvijati oblik daske za skejt, koji je dostigao svoje savršenstvo krajem osamdesetih, a to je daska kod koje su rep i nos, to jest stražnji i prednji kraj, približno iste veličine i savijeni ka gore; pored tog oblika preživjeli su i neki stariji oblici - tradicionalista ima u svemu, pa i u skejtu - a pojavili se i neki novi, naprimjer daska u obliku jajeta, ali glavni je taj već opisani, tzv. popsicle oblik.

Devedesetih godina skejt je doživio veliku ekspanziju širom svijeta. Mladi ljudi, posebno oni buntovne prirode, pronašli su u njemu pravi omjer sporta i izražavanja sopstva, a onda skejt je sa svojim novim mogućnostima postao i veoma cool: vidjeli ste nekada ljude koji sa skejtom skaču na ograde i kližu niz gelendere, ili kako preskaču velike setove stepenica? E o tome vam pričam, to je nešto što mlad čovjek živahna duha lako poželi za sebe sama.
Sljedeća stepenica, za čiji je prelazak trebalo trideset godina, bila je Olimpijada. Ispočetka Olimpijski komitet nije bio zainteresiran ni za kakve ekstremne sportove, što je pomalo smiješan naziv kad se uzme u obzir da je boksu dodijeljen epitet plemenitosti.

Odgovor na to bile su posebne olimpijske igre, takozvani X-Games, na kojima su se pored ostalih predstavili i skejteri, a svi zajedno učinili su da X-Games budu ako ne gledanije, onda jednako gledanije od regularnih Olimpijskih igara. Tome je u velikoj mjeri doprinijela i već spominjana serija video igara Tony Hawk Pro Skater, koja je u momentima bila među najpopularnijim video igricama svijeta.
Sve to dovelo je do historijskog trenutka - skateboarding, ili kako ga mi tu zovemo skraćeno skejt, uzeo je učešće na Olimpijadi u Tokiju 2020, koja se održala u ljeto 2021. godine.

Kako smo vidjeli, skejt kultura nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu, gdje je trenutno u malom usponu - u Sarajevu je započet veliki skejt park, ali je to posebna tema, za neki drugi tekst.

Boris Lalić, Prometej.ba