O važnosti Ahdname
Fra Anđeo Zvizdović je u sudbonosno teškim vremenima kada je padalo bosansko kraljevstvo susreo jednog od tada najmoćnijih ljudi na svijetu Mehmeda II. Osvajača i od njega isposlovao dopuštenje da katolici i franjevci mogu i dalje ostati u Bosni i Hercegovini.
Bilo je to vrijeme kada takve stvari nisu bile uobičajene: naime, križarske vojne koje su trajale kroz srednji vijek ostavile su iza sebe negativno nasljeđe u odnosima kršćana i muslimana, gdje su se vrlo često i kršćanske i muslimanske vojne jedinice natjecale u barbarstvima jednih prema drugima i iza sebe ostavljale spaljena sela, gradove i mnoštvo pobijenih ljudi, a tijekom IV. križarske vojne katolici su opustošili Carigrad i masakrirali dobar dio pravoslavnog stanovništva toga grada.
Dakle uz sukob između kršćana i muslimana, bilo je to i vrijeme uzajamnih zločina između samih kršćana koji će kulminirati kasnije u okrutnim ratovima između kršćana - katolika i protestanata - koji su svojim barbarstvom nadmašili sve dotad viđene ratove i prijetili nestankom stanovništva u pojedinim europskim zemljama.
Fra Anđeo Zvizdović svojom mudrošću uspijeva isposlovati Ahdnamu koja je kasnije, usprkos svim kršenjima pojedinih muslimanskih vlastodržaca, ipak ostala dokument na koji su se franjevci uvijek iznova pozivali i branili svoja i prava svojih vjernika pred nepravdama kroz koje su prolazili tijekom otomanske vladavine i zahvaljujući kojemu su uspjeli opstati u ovoj zemlji. Primjera radi, u gotovo isto vrijeme kada pada bosansko kraljevstvo, u Španjolskoj katolički kraljevi Ferdinand II. i Izabela u potpunosti protjeruju cjelokupno muslimansko i židovsko stanovništvo s teritorija Španjolske, a zanimljivo je da upravo jedan broj tih protjeranih španjolskih Židova (sefarda) dolazi poslije u našu zemlju i nastanjuje se u njoj. Ahdnama je vrlo važan dokument u našoj bosanskoj povijesti. Neki velikohrvatski nacionalisti i crkvenjaci tu njezinu važnost žele umanjiti, dok je s druge strane pojedini bošnjački povjesničari krivo tumače kao neku povelju velikih ljudskih prava i sloboda.
Bilo je to vrijeme kada ljudska i vjerska prava nitko nije poštivao: niti su katolici tamo gdje su bili na vlasti poštivali ljudska i vjerska prava muslimana, pravoslavaca, židova, protestanata i drugih, niti je igdje bio obrnut slučaj. Obično su osvajači, bilo koje vjere, sa svog teritorija u potpunosti istjerivali stanovnike koji su bili druge vjeroispovijesti. Važnost Ahdname je posebno velika kada se ima u vidu da ni u jednoj kršćanskoj državi toga vremena muslimani nisu mogli živjeti u svojim domovima, nego su bili u potpunosti protjerani s tog teritorija.
Zahvaljujući prvenstveno akciji fra Ađela Zvizdovića, Mehmed II. nije napravio tako nešto prema katolicima u Bosni, premda je to kao osvajač mogao učiniti, iako je njegova vojska uništila bosansko kraljevstvo, mnoge domove, crkve i samostane. Mehmed II. je bio čovjek svoga vremena, ni bolji ni gori od drugih osvajača u tom razdoblju bez obzira kojoj vjeri pripadali. Mnogi suvremeni falsifikatori povijesti unutar hrvatskog naroda, fra Anđela Zvizdovića smatraju izdajnikom, jer bi po njihovoj perverznoj logici najbolje bilo da je on pobjegao iz Bosne i izveo svoj narod preko granice kako su to učinili mnogi i prije i poslije njega koje nam se danas unutar Crkve i hrvatskog naroda želi staviti kao nekakve uzore ponašanja i djelovanja. Fra Anđeo Zvizdović je međutim bio čovjek duboko ukorijenjen u ovu zemlju, franjevac koji je imao u sebi onu karakteristiku starozavjetnih proroka koji se nisu ustručavali reći i najmoćnijim ljudima onog vremena ono što smatraju da nije dobro u njihovoj vladavini.
Danas živimo u vremenu kad nije poželjno upozoravanje ni na tuđe, a pogotovo na vlastite promašaje, zablude i grijehe struktura, kad se svaka i najdobronamjernija kritika nastoji obezvrijediti i iskriviti, jer najlakše je za zlo koje nam se događa uvijek optuživati druge. To je matrica koja uvijek pa i danas ima najbolju prođu među svim narodima u Bosni i Hercegovini. To je matrica stvaranja straha od drugoga i drugačijega. Fra Anđeo Zvizdović je bio vjernik, aktivan i odgovoran vjernik, koji je mislio svojom glavom. Kao takav on bi i danas mogao biti uzor katolicima u Bosni i Hercegovini da ne dopuste nikome da manipulira njihovom ljudskošću i savjestima, ni političkim ni crkvenim ljudima.
Prometej.ba, 30. 5. 2012.