Brexit je predstava koja predugo traje. Kao TV serija koja je nekim čudom izbjegla otkazivanje nakon pilot-epizode, prve sezone, druge sezone... tako se Brexit vuče po medijima i skupštinskim klupama u Westminsteru. U Dublin se uvlači zebnja s promjenom glumačke ekipe: što je postava u vladi smješnija, to je sam Brexit manje smiješan. Mitsko čudovište po imenu Granica sa Sjeverom je u početku bila tek satirični Twitter profil, ali vremenom je postala ozbiljna prijetnja po mir na Otoku. Prava pravcata granica, s karaulama i ogradama bi mogla osvanuti dan nakon što London odluči napustiti EU bez sporazuma. S karaulama i puškama na granici dolazi i iskopavanje pušaka zakopanih u dvorištu, i serija o Nevoljama (kako se ovdje naziva rat u Sjevernoj Irskoj u 20. vijeku) dobija novi nastavak.

Medijski prostor je pun problema kad se govori o Brexitu. Za nešto drugačiji ton pobrinuo se ovih dana proslavljeni irski kolumnist i dramski kritičar, Fintan O'Toole. Prošle je sedmice O'Toole u svojoj kolumni u Irish Timesu izložio plan koji je, ako ništa, predstavljao osvježenje i novu šahovsku strategiju za rješavanje problema (problema koji se u ovom trenutku zove Boris Johnson više nego Brexit). Irski gambit, kao i uvijek, uključuje irsku partiju u srcu britanske politike: Sinn Féin. U tekstu Irski klan, vojnici sudbine, i mi sami smo već rekli da Sinn Féin redovno uzima većinu katoličkih glasova u Sjevernoj Irskoj i na osnovu njih polaže pravo na mjesta u britanskom parlamentu. Ipak, te stolice uvijek ostaju prazne, jer je politika Sinn Féina nepokolebljiva—zakletva britanskom monarhu je izdaja. Zato su sve „što bi bilo kad bi bilo“ kombinacije u kojim zastupnici Sinn Féina, kao konjica u kaubojskom filmu ili orlovi u Gospodaru prstenova dolaze u zadnji čas u Westminster da podignu ruku i dođu glave Brexitu iluzorne: ti su političari izabrani na osnovu obećanja da u parlament neće kročiti.


Ovo je 24. tekst u zapisima iz Irske Haruna Šiljka, Uzvratna posjeta Hubertu Butleru


Zato O'Toole i ne pominje tu mogućnost, nego otvara novu: sedam zastupnika Sinn Féina ne treba da uđe u skupštinske klupe, nego upravo suprotno—neka podnesu ostavke! Time bi se u sedam izbornih okruga otvorio prostor za vanredne izbore, na kojim bi se umjesto kandidata Sinn Féina našli nestranački kandidati. Ovi bi kandidati potpisali javni sporazum kojim se obavezuju da s pozicija odstupe po završetku procesa Brexita, kakav god on bio, te da se neće ponovo kandidirati. Potpisali bi i to da neće učestvovati u radu parlamenta ni po kojem drugom pitanju osim pitanja Brexita i/ili krize vlasti. Tako bi sedam nestranačkih parlamentaraca glasalo protiv Brexita bez sporazuma, protiv zaoštravanja situacije na irskoj granici, pomoglo u izglasavanju nepovjerenja vladi Borisa Johnsona, te formiranju nove skupštinske većine protivnika Brexita. O'Toole primjećuje da bi ovim gambitom Sinn Féin konačno nešto uradio u političkom smislu: u Sjevernoj Irskoj je nemoguće konstituirati funkcionalnu vlast, i London će vjerovatno uvesti direktnu upravu uoči Brexita. Jedini manevarski prostor ostaje u samom Londonu.

Nije trebalo dugo Sinn Féinu da odgovori na prijedlog sa stranica Irish Timesa. Sedam sekretara Sinn Féina, vele, nije dovoljno ni za kakvu većinu koja bi spriječila Brexit, a istih sedam nije potrebno ni većini koja već postoji da spriječi ideje Borisa Johnsona. Prioritet Sinn Féina, rekoše i to, mora biti jedinstvena Irska. To će, dodaše, biti način za Sjever da se vrati u EU i nakon Brexita, zahvaljujući mehanizmima ujedinjenja koje ostavlja Sporazum na Veliki Petak. Strpljenje je bolje od bilo kakve aktivnosti, alanfordovski rečeno. Bolje da ih Fintan ne pita kako su to tačno zamislili: „Ne znam, Fintane!“

Harun Šiljak, Prometej.ba