Oko 80 posto kršćana u Izraelu su Arapi i etnički su više vezani za palestinske muslimane nego za izraelske jevreje. Također, mnogi od njih žive u područjima pod kontrolom palestinskih vlasti. Franjin cilj je bio da dâ podršku kršćanima u regiji, koji su većinom, mada ne u potpunosti, katolici ili pravoslavci, istovremeno ih ne izlažući novim opasnostima od muslimana koji ih okružuju.


Izrael ne vodi politiku progona protiv kršćanskih stanovnika, ali stalni sukob s palestinskim muslimanima na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze – Izrael je upravo izveo zračne napade kao odgovor na raketne napade Hamasa na Tel Aviv i Jeruzalem – ostavlja izraelskoj državi malo vremena ili motiva da brine oko male grupe kršćana na svojim granicama.


Nemiri također bacaju sumnju na arapske ili palestinske kršćane, što predstavlja problem za sebe. Na Uskrs, najsvetiji dan u kršćanskom kalendaru, kada su pravoslavci preplavili jeruzalemski stari grad za godišnje paljenje Uskrsnog svjetla, Washington Post je u svom članku naveo izvješća da su izraelski policajci zabranili nekim palestinskim kršćanima u pratnji nekih višerangiranih diplomata ulazak i prisustvovanje procesiji do crkve Svetog groba. Prema izjavi objavljenoj u tom članku, Robert H. Serry, UN-ov specijalni koordinator za mirovni proces na Bliskom istoku, rekao je: „Uslijedio je neizvjesni obračun koji je okončan proguravanjem bijesne gomile“, te pozvao „sve strane da poštuju pravo na vjerske slobode, omogućavajući pristup svetilištima za vjernike svih vjera i uzdržavajući se od provokacija, prije svega tokom vjerskih blagdana.“


Mnogi od 50.000 pravoslavaca i katolika koji žive na Zapadnoj obali ili u pojasu Gaze trebaju posebnu dozvolu da putuju u Jeruzalem za Uskrs i druge vjerske blagdane. Neki tvrde da te dozvole ne stižu uvijek na vrijeme.


easter-2012-1-1


Članak Pew Researcha uoči papinog posjeta navodi da je ukupan broj kršćana na Bliskom istoku od 1900. do 2010. godine porastao sa 1.6 milijuna na 7.5 milijuna, ali zbog mnogo većeg rasta nekršćanske populacije njihov broj se procentualno dosta smanjio.


Isti članak također navodi da se kršćani suočavaju sa uznemiravanjem na vjerskoj osnovi u većem dijelu zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike više nego u bilo kojem drugom području u 2010. godini (posljednja godina za koju su dostupni podaci).


Većina sukoba na Bliskom istoku dešavaju se danas između muslimana ili između muslimana i Izraela, s kršćanskim stanovništvom “uhvaćenim“ u sredini. Zbog nedostatka ozbiljne političke ili ekonomske moći, njihova situacija nije veliki prioritet za zapadne lidere (izuzev, naravno, pape Franje). Također, ideja da je kršćanstvo snažna i ukorijenjena sila na Zapadu (ideja koja je u rastućem sukobu sa stvarnošću, posebno u slučaju Evrope) otežava nekim medijima da uopće zamisle kršćane kao progonjenu i potlačenu manjinu.


Kršćani u Izraelu, koji čine oko 2.1 posto stanovništva, u konačnici su dio nacije koja ne traži njihovo uništenje. Zbog toga neki kršćani više preferiranju ulaženje „u lutriju“ s Izraelom nego življenje u većinskim muslimanskim zemljama.


Prema članku iz Jerusalem Posta od 22. travnja, mladi kršćanski Arapi u Izraelu, koji su izuzeti iz državne politike obveznog služenja vojnog roka za mlade muškarce i žene u obrambenim snagama Izraela (IDF), počeli su primati obavijesti za dobrovoljnu regrutaciju uoči navršavanja 17. rođendana. Do tada, kršćani su mogli služiti u IDF-u u potpunosti na svoju vlastitu inicijativu.


Grčki pravoslavni svećenik otac Gabriel Nadaf, zastupnik regrutacije kršćanskih Arapa, rekao je za Jerusalem Post: „To je promjena u onome što je dosad bio status quo i predstavlja ključni korak u poboljšaju sposobnosti kršćanske zajednice da se integrira u izraelsko društvo, s pravima i obvezama koje dolaze u takvom procesu.“ Otac Gabriel dalje nastavlja: „S našom jevrejskom braćom dijelimo zajedničku sudbinu u ovoj zemlji, jer što god se desi jevrejima ovdje dogodit će se i nama. Stoga skupa s jevrejima trebamo doprinijeti obrani ove zemlje.“


Protivnici vide ovaj potez kao izraelski trik kojim bi se oslabila palestinska solidarnost razdvajanjem kršćanskih Arapa od muslimana.


U postu na Middle East Monitoru (MEM), prevedenom iz originale sa AlJazeera.net, Ali Badrov kaže: „Visoka tačka napetosti dostignuta je kad su palestinski kršćani počeli biti pozivani na upisivanje u vojsku i sudjelovanje u vojsci, što je kasnije dovelo do negodovanja među članovima palestinske zajednice koji su odbili da služe i sudjeluju u opsadi Gaze i napadima na Zapadnu obalu i Jeruzalem. On tvrdi: „Mnogi palestinski kršćani izjavili su da su odbili da snabdijevaju izraelsku vojsku s više ljudskog kapitala i radne snage, jer odbijaju sudjelovati u podjarmljivanju vlastitog naroda.“


Pogled na pustošenje kršćanske populacije u Egiptu, Siriji i Iraku mogao bi odgovoriti na pitanje da li bi tim ljudima moglo biti bolje ako pruže ruku Izraelu umjesto palestinskim muslimanima. Na nesreću, neki zapadni kršćani čine ovu situaciju još kompliciranijom.


U članku za Charisma News od 8. srpnja latino-evangelički vođa Sam Rodriguez osudio je nedavnu odluku Opće skupštine Prezbiterijanske crkve u SAD-u da se liši udjela u američkim kompanijama koje posluju s Izraelom, u znak podrške Palestincima (potez koji si kritizirali mnogi, čak i prezbiterijanski svećenici). Rodriguez piše: „Pozivamo snažno naše kršćanske kolege da se odupru ovom lokalnom pokretu, posebno zato što naša arapska braća i sestre trpe pod režimima koji se protive i samom postojanju kršćanstva i upuštaju se u vjerski progon – najznačajniji od njih u ovom slučaju je Hamas, podržavan od Irana.“


„Naše uvjerenje da i Židovi i Arapi nose 'Imago DEI', sliku Božju, potiče nas da odbacimo BDS“ – što znači bojkot, divesticiju i sankcije protiv Izraela – „pokret i sve druge pokušaje pojačavanja mržnje, netolerancije i antisemitizma“.


| Tekst je preveden sa stranice www.copts.com. Stavovi iznijeti u ovome tekstu su stavovi autorice Kate O’Hare i ne predstavljaju nužno stav uredništva portala Prometej.ba.