Koliko nas Duolingo može naučiti?
Većina ljudi koji uče strane jezika vjerojatno je upoznata s aplikacijom Duolingo. Ovo je priča o nastanku Duolinga, njegovom razvoju, posebnim vezama s Gvatemalom i izazovima s kojima se sada suočava
U jesen 2000. godine, dok je pucao prvi dot-com balon, gvatemalski informatički stručnjak Luis von Ahn prisustvovao je predavanju na Carnegie Mellon o deset problema koje Yahoo nije mogao riješiti. Von Ahn, koji je tada tek započeo doktorski studij, volio je rješavati probleme. Planirao je da studira matematiku sve dok nije shvatio da se mnogi matematičari bezuspješno muče oko pitanja koja su se stoljećima pokazivala nerješivim. “Razgovarao sam sa nekim profesorima informatike i govorili bi 'O da, prošle sedmice sam riješio jedan otvoreni problem'“, nedavno mi je rekao. “To mi se prosto učinilo mnogo interesantnijim.”
Tokom predavanja, jedan problem ga je posebno zainteresirao: milioni botova su pravili Yahoo račune zato što tvrtka nije mogla razlikovati botove od ljudskih bića. Tvrtki je bila potrebna osnovna varijacija Turingovog testa, koji je engleski matematičar Alan Turing predstavio 1950. godine kao način za utvrđivanje da li mašine mogu vjerodostojno oponašati ljude. U najpoznatijoj verziji ovog testa jedna osoba postavlja pitanja dvjema figurama koje ne može vidjeti: jedna je čovjek, a druga mašina. Mašina prolazi test ukoliko evaluator ne može pouzdano odrediti ko je ko. Tada, 2000. godine, niti jedan računar nije uspio proći test.
Dok je bio na fakultetu, Von Ahn je pročitao knjigu filozofa Douglasa Hofstadtera u kojoj Hofstadter ukazuje na to da računari ne mogu prepoznati tekst ukoliko nije standariziran. Imajući to na umu, von Ahn i njegov savjetnik Manuel Blum kreirali su program pod nazivom CAPTCHA – Potpuno automatizirani javni Turingov test za razlikovanje računara i ljudi (eng. Completely Automated Public Turing test to tell Computers and Humans Apart). Program je generirao tekst, izvrtao ga, te zahtijevao od korisnika da ispravno dešifriraju slova. (Drugi istraživači su otprilike u isto vrijeme došli do sličnih prijedloga). Von Ahn i Blum javili su se Yahoou i tvrtki besplatno dali kod. Sistem je počeo funkcionirati unutar dvije sedmice. U naredne tri godine, verziju njihovog programa implementirale su gotovo sve veće tvrtke na internetu.
CAPTCHA nije obogatila Ahna, ali je zbog nje pomalo bio na lošem glasu. Rekao mi je da kada ljudi saznaju za njegovu ulogu u stvaranju tog programa, kažu “A ti si taj koji je to osmislio? Mrzim te.” Kaže da se zbog toga loše osjeća, ali da ga to ne obeshrabruje. Nekoliko godina nakon razvijanja CAPTCHA-e, von Ahn je kreirao ESP igru, računarsku igru koja je nasumično spajala igrače preko interneta, predstavljala im sliku, i tražila od njih da je imenuju jednom riječju. Igrači nisu mogli vidjeti riječi koje su birali njihovi partneri; dobili bi rundu kada su im se riječi poklapale. Deset miliona ljudi je igralo ovu igru. Igra nije bila samo zabava: računari su u to vrijeme teško označavali slike, nešto što ljudi rade s lakoćom. Von Ahn je 2006. godine licencirao igru Googlu, što je iskorišteno za poboljšanje rezultata pretrage za Google slike.
Igra je također bila dio von Ahnove disertacije pod nazivom “Ljudsko računanje”. On je tako stvorio kovanicu za ono što danas obično nazivamo crowdsourcingom (finansiranje uz pomoć publike). Godinu dana nakon objavljivanja disertacije postao je docent na Carnegie Mellonu i osvojio MacArthurovu stipendiju za genijalce.
Kasnije, dok se vozio ka Pittsburghu sa panela u Washington D.C., von Ahn je došao do još jedne ideje. U tom trenutku, ljudi su dešifrirali CAPTCHA fragmente dvjesto miliona puta dnevno, a za svaki je trebalo oko deset sekundi. Zajednički su provodili petsto hiljada sati svaki dan dokazujući mašinama da su ljudi. Šta ako bi mogao, von Ahn se upitao, sav taj nesvjestan mikrorad usmjeriti ka nečemu pozitivnom – onako kako je to uradio sa ESP igrom?
Nekoliko timova nedavno je počelo raditi na digitalizaciji svjetskih knjiga, tako da mu je palo na pamet da bi zamjenjivanje kompjuterski generiranih tekstova CAPTCHA-e djelićima stvarnih publikacija ubrzalo te napore. Održao je govor o toj ideji, a nedugo zatim obratili su mu se čelnici magazina Times koji su imali arhiv od stopedeset godina koji su željeli objaviti online. Von Ahn je predložio da mu plate četrdeset i dvije hiljade dolara godišnje za digitalizaciju arhiva. (Izračunao je da bi ovo bila trećina onoga što bi platili ljudima da sve tipkaju ručno). Međutim, Carnegie Mellon se opirao ideji: zarađivanje na istraživačkom projektu moglo bi ugroziti neprofitni status škole. Von Ahn je tako osnovao tvrtku, reCAPTCHA, kako bi monetizirao svoju metodu digitalizacije teksta. Tvrtku je 2009. godine prodao Googlu za sumu za koju je rekao da je dovoljna da ni on, niti njegova buduća djeca nikada u životu više ne moraju raditi.
Von Ahn je nakratko razmatrao ideju o penzionisanju. “Ali samo na sekundu,” rekao mi je. “Postane mi jako dosadno”. Umjesto toga započeo je novi projekat, Duolingo, koji je sada najčešće preuzimana obrazovna aplikacija na svijetu. U početku ga je zamislio kao još jedan projekat sa dvije strane – kao web stranicu koja bi ljude učila stranim jezicima, dok bi u isto vrijeme koristila njihov rad za prevođenje internetskih tekstova. Duolingo je prerastao u nešto drugo – u smartphone aplikaciju koja nudi jezičke lekcije kao niz vedrih, šarenih igara koje izazivaju ovisnost. Ali Duolingo je samo još jedan od primjera ljudskog računanja. Poput ostalog rada po kojem je von Ahn poznat, i ovaj projekat predstavlja istraživanje ne samo o tome što možemo naučiti od mašina, već i o tome što mašine mogu naučiti od nas.
Von Ahn ima četrdeset i četiri godine. Ima okruglaste oči, zagonetne obrve, i gotovo neprimjetnu jednodnevnu bradu, najviše vidljivu na vanjskim rubovima brkova. Iako sada vodi tvrtku čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko milijardi i održava krut raspored poput šefa kolodvora u Musolinijevoj Italiji, i dalje posjeduje komičnu nestrpljivost. Opisujući svoju hitru jutarnju rutinu, rekao mi je da sapun stavlja tamo gdje mu ga je najlakše dohvatiti i sve ostalo tako ostavlja. Priča brzo u optimističnom ritmu, poput čovjeka koji obavlja zadatak u kojem u potpunosti uživa. Nekada je gledao TV i čitao u isto vrijeme. (“Ne radim to više”, kaže, “iako nekada jesam.”) Kada sam ga upitala o svakodnevnim poteškoćama vođenja tvrtke, rekao mi je: “Meni je to veoma zabavno. Osim kad se jave problemi s ljudima. Oni mi nisu zabavni.”
Duolingo je osnovan nakon što je von Ahn počeo raspravljati o mogućem projektu s fokusom na obrazovanje sa svojim istraživačkim asistentom na Carnegie Mellonu, švicarskim studentom na doktorskom studiju čije ime Severin Hacker zvuči pomalo nevjerovatno. Von Ahna je finansirala Nacionalna fondacija za nauku, a pored toga je za projekat usmjerio i dio novca koji je dobio od MacArthur stipendije. On i Hacker, koji je sada glavni tehnološki direktor, odlučili su se fokusirati na učenje jezika, kazao mi je von Ahn, zato što u mnogim zemljama poznavanje engleskog jezika povećava mogućnost zarade. “Volim matematiku,” kaže. “Ali samo poznavanje matematike ne donosi vam više novca. Obično je to tako - učite matematiku kako biste naučili fiziku i postali inžinjer građevinstva. To su višestruki koraci. Sa poznavanjem engleskog je nešto drugačije – prije ste bili konobar, sada ste konobar u hotelu.”
Von Ahn je odrastao u naselju srednje klase u gradu Gvatemali sa majkom i bakom. Njegova majka Norma bila je najmlađa od dvanaestero djece, a također je bila jedna od prvih žena u Gvatemali koja je stekla medicinsku diplomu. Nakon što se rodio Luis, radila je na pola radnog vremena kao pedijatrica, ali prema von Ahnovim riječima većinu vremena je provela osiguravajući da on ima dobro obrazovanje, istovremeno pazeći da postane hipohondar. Ona danas živi sa von Ahnom u Pittsburghu.
Von Ahnov otac bio je poznati ortoped koji je bio profesor njegove majke na medicinskom fakultetu. Von Ahn ga je viđao s vremena na vrijeme, ali rekao mi je kako nije znao priču o svom porijeklu dok mu njegova tetka nije objasnila kako je njegova majka našla najinteligentniju osobu za koju je znala i ubijedila ga da imaju dijete. Dodao je da ne zna kako to neko čini, ali da je to priča koju su njemu ispričali. Učinilo mi se da je ovo bio ili snažan primjer kako priče koje čujemo kao djeca ostaju sa nama ili pomalo blagonaklon način iskazivanja suštinske nevinosti. Možda i jedno i drugo.
Kada se Luis rodio, Norma je nastavila sa svojim programom optimizacije. “Pričala sam mu od trenutka kada se rodio,” rekla mi je. “Mislim da ljudi ne shvataju koliko je to važno. To je način na koji oni usvajaju jezik”. Rekla mi je kako je Luis do druge godine savršeno govorio španski, tako da je počela da priča na engleskom. Poslala ga je u Montessori školu. Učitelji su Normi govorili da Luis voli da hoda po učionici i objašnjava stvari drugoj djeci.
Veliki dio prihoda porodice dolazio je od fabrike slatkiša koja je pripadala njegovoj baki. Von Ahn je tamo provodio nedjelje, rastavljajući i ponovno sastavljajući dijelove mašina. Zatražio je da mu mama kupi Nintendo, a ona mu je kupila računar. Kada je prestala da mu kupuje računarske igrice, naučio je kako da ih ilegalno skida. Nedugo nakon toga počeo je trgovati igricama s drugima u naselju koji su imali računar. Mnogi od njih su bili momci u dvadesetim godinama koji bi ponekad pozvonili na vrata i rekli: “Čuo sam da ovdje ima igrica”.
Von Ahn je pohađao Američku školu Gvatemale u glavnom gradu te države, kao dio programa za nadarenu djecu koji je skupljao učenike iz manjih škola širom države. To iskustvo probudilo je u njemu snažan pogled na ravnopravnost u Gvatemali. “Neka od djece u mojoj školi su imala tjelohranitelje”, kazao mi je von Ahn. Drugi, poput jednog od njegovih prijatelja koji je završio na Oxfordu, kući nisu imali dovoljno hrane. Von Ahn je stvorio snažnu vezu sa grupom dječaka iz programa za nadarenu djecu, od kojih trojica sada rade za Duolingo. “Mi smo bili štreberi”, rekao mi je Rogelio Alvarez, koji je zadužen za tvrtkin test o poznavanju engleskog jezika.
Von Ahnova majka je od njega očekivala da ide na studij u Sjedinjene Države, međutim on je bio pomalo ambivalentan u vezi s tom idejom. A onda, 1995. godine, tokom zadnjeg razreda srednje škole, njegova tetka je bila oteta. Otmice su bile u porastu u Gvatemali koja se bližila kraju dugogodišnjeg građanskog rata. Von Ahnova tetka je nekad bila udata za pukovnika u vojski, tako da je njen bivši muž pomogao porodici da se poveže s jedinicom za suzbijanje otmica koja ih je savjetovala kako da nastave dalje. “Jedna od stvari koju vam kažu jeste da će vam tražiti određenu sumu. Čak i ukoliko je imate, nemojte platiti zato što tako pokušavaju procijeniti koliko zapravo možete platiti. Ukoliko odmah platite, pomislit će da su premalo tražili.” Jedan član porodice, dalji rođak, po uputama jedinice za otmice, pregovarao je sa otmičarima, tako da je von Ahnova tetka, koja je umrla prije nekoliko godina, bila oslobođena. “To je bilo užasavajuće iskustvo”, rekao mi je von Ahn. Odlučio je da ode na Duke da studira matematiku.
No prvo je morao dokazati poznavanje engleskog jezika. Za test koji prihvataju mnogi američki univerziteti, TOEFL, više nije bilo termina u Gvatemali. Von Ahn je tako odletio u El Salvador da polaže test, svjestan troška i rizika. “El Salvador u kasnim devedesetim godinama nije bio sigurno mjesto”, rekao mi je. Jednako je bio svjestan koliko je to bilo važno za njegovu budućnost.
Prošle jeseni posjetila sam sjedište Duolinga u velikoj, ljubičasto-sivoj zgradi u blizini supermarketa Whole Foods u profinjenoj četvrti East Liberty u Pittsburghu. Kada se prođe recepcija, nalazi se osvijetljeni prostor sa zidom prekrivenim bršljenom i širokim stepenicama od svijelog drveta koje još služe i kao sjedišta za predavanja, zabave i sedmične poslovne sastanke. Voh Ahnov sto nalazi se na trećem spratu u sredini otvorenog radnog prostora. Na njemu se nalazi plišana verzija maskote tvrtke, zelene sove po imenu Duo. Ova sova postala je prisutna svuda na TikToku od kada je njihova mlada zaposlenica, Zaria Parvez, nagovorila kolege da obuku kostim Dua izvodeći različite izazove, kao što je na primjer twerkanje u sali za sastanke. Duolingo sada ima više sljedbenika na TikToku od CNN-a i Discovery Channela; Parvez je promaknuta na mjesto globalne upraviteljice društvenih mreža.
Zapošljavanje u Duolingu nije uvijek bilo lagano. “Ima nekih talentovanih informatičara u Pittsburghu, ali ne mnogo”, kaže von Ahn. Tvrtka mora privući ljude izvan grada, a onda ih ubijediti da ostanu tu. “Pročitao sam u nekoj knjizi da ukoliko na poslu imaš tri prijatelja, vjerovatnoća da ćeš napustiti taj posao je manja”, kazao mi je von Ahn. To mu je bio jasan cilj za svakog novog zaposlenika. “Severin to naziva društvenim inžinjeringom” kaže von Ahn.
Privlačenje ljudi i rad na tome da tu ostanu, na neke načine je u središtu poslovanja Duolinga. Kada započnete kurs na aplikaciji, pozdravlja vas Duo i nekoliko osnovnih riječi. A onda kolekcija crtanih likova – Lily, sarkastična tinejdžerka ljubičaste kose; Eddy, kojeg je glavni menadžer proizvoda tvrtke Edwin Bodge opisao kao “pomalo šašavog i čudnog lika iz teretane” – izgovara rečenice i traži od vas da ih prevedete. Aplikacija zvoni kada nešto pogodite, nagrađuje vas poenima, bedževima i trofejima, te vas vodi vijugavom stazom kroz niz sve težih razina. Svaki dan vas iznova napominje da završite makar jednu lekciju kako biste održali niz.
Von Ahnov originalni koncept za Duolingo – da ljudi koji uče strane jezike mogu vježbati prevođenjem postojećih tekstova sa interneta – oslanjao se na druge korisnike da ocijene rezultate i predlože poboljšanja. Nadao se da će ovaj proces proizvesti prevode koji vrijede plaćanja. BuzzFeed je postao prvi klijent Duolinga u oktobru 2013. godine, objavljujući da će, kao dio širenja na portugalski, španski i francuski, “učenici Duolinga prevoditi najbolje od BuzzFeeda na nove jezike lokalizirajući prepoznatljivi ton BuzzFeeda”.
Program nikada nije otišao dalje od beta faze. Duolingo je odustao od njega u periodu od dvije godine. Međutim, von Ahn je pronašao druge načine za korištenje crowdsourcinga. Isti mjesec kada je BuzzFeed postao klijent, Duolingo je pokrenuo Jezički inkubator, koji je proširio raspon aplikacije nudeći kurseve koje su generirali korisnici u stilu Wikipedije. Rani kurikulum Duolinga bio je rudimentaran – von Ahn je kreirao prvi kurs španskog, a Hacker je napravio neke vježbe za njemački. (“Onda se povukao i zaposlio nekoga da završi kurs njemačkog”, rekao mi je von Ahn). Inkubator je poslužio kao šablon za Duolingove kurseve i pozvao ljude da se prijave da moderiraju nove kurseve. Oni koji su izabrani radili su sa drugim korisnicima kako bi zajednički sastavili kurseve. Kursevi su testirani tokom beta faze, a onda su pušteni u javnost.
Niko od onih koji su učestvovali u inkubatoru nije bio plaćen. “Naš cilj je da podučavamo svijet jezicima besplatno, tako da i od drugih očekujemo da rade besplatno”, von Ahn je izjavio za CNN. Čini se kako su investitori rizičnog kapitala prepoznali efikasnost ovog pristupa: do trenutka kada je inkubator pokrenut, Duolingo je već prikupio desetak miliona dolara.
Inkubator je privukao idealiste poput Ufuka Cana Çelika, koji je radio za jedan NGO u Gaziantepu u Turskoj. On je sirijskim izbjeglicama davao časove turskog i engleskog, a u isto vrijeme je i sam učio jezike preko Duolinga. Na aplikaciji je primijetio da je sadržaj na turskom kreiran prije nekoliko godina i da nije bio baš najbolji. “Bilo je rečenica koje nisu imale nikakav kontekst ili ciljeve učenja”, kazao je.
Bozena Pajak, lingvistkinja čije se doktorsko istraživanje fokusira na kognitivne procese koji se nalaze iza učenja, sada nadgleda iskustvo učenja i izradu kurikuluma. Priznaje da se na kursevima na aplikaciji na jezicima koji se manje uče još uvijek treba raditi. Pajak je dobila posao u Duolingu 2015. godine kako bi modernizirala Duolingov kurikulum. “U suštini sam započela preoblikovanje naših kurseva od temelja, s obzirom na to da u početku nisu razvijani na veoma sistematičan način”, rekla mi je. Ona i rastući tim počeli su usklađivati kurseve sa priznatim standardima za utvrđivanje poznavanja jezika. Izradili su lekcije koje obrađuju specifične kontekste i situacije, i koristili su manje neočekivanih rečenica za prevod – na primjer, “Jedem hljeb i plačem na podu” - Duolingo je postao poznat po rečenicama tog tipa. (Takve rečenice su i dalje ponegdje prisutne, kaže Pajak, zato što ih ljudi vole i privlače pažnju korisnika.)
“Može se činiti kao zabavna igra – i zaista jeste zabavna igra – ali iza kulisa je namjerno dizajnirana da svu vašu pažnju usmjeri na prave stvari”, kaže Pajak. Kazala mi je kako Duolingo namjerno ne daje toliki značaj eksplicitnim uputama, koje povezujemo sa tradicionalnim časovima stranih jezika, kako bi se na različite načine stimulirao mozak učenika. Giovanni Zimotti, direktor nastave na španskom jeziku na Univerzitetu u Iowi, opisao je pristup aplikacije kao “Hej, evo vam rečenice, počnite ih praviti”. Dodao je da “mnogi ljudi koji se bave usvajanjem jezika” preferiraju ovaj pristup jer učenike potiče da koriste gradivne jedinice jezika, te da kroz to iskustvo razumiju kako se ti elementi slažu.
Kao i svi drugi nastavnici s kojima sam razgovarao, Zimotti smatra da je Duolingo dopunski alat za “dublje uranjanje” koje je potrebno za učenje jezika. Mišljenja je da vrijeme koje ljudi provode na Duolingu je vrijeme koje bi inače provodili na TikToku ili gledajući televiziju, a ne učeći jezik na neki optimalniji način. Popularnost Duolinga je rasla dosta kontinuirano tokom 2010-ih, ali je dramatično porasla u martu 2020. godine. Taj mjesec, zbog pandemije COVID-a 19 na stotine miliona ljudi bilo je zatvoreno u svojim domovima. Broj preuzimanja Duolinga se udvostručio. Kako je bilo manje stvari koje su se mogle raditi i manje mjesta na koja bi se moglo ići, zašto ne bi učili neki jezik?
Razmišljajući o počecima tvrtke, von Ahn mi je rekao da je Duolingo dugo vremena funkcionirao “gotovo kao neprofitna organizacija. Ali zahvaljujući činjenici da smo bili gotovo kao neprofitna organizacija, uspjeli smo preuzeti tržište od onih koji su svim silama pokušavali da zarade”. Ovo je možda manje pristup neprofitnih organizacija, a više poznata strategija Silicijske doline: privući korisnike nuđenjem usluga ispod cijene, a onda tražiti izvore prihoda iz pozicije dominacije. Duolingo je počeo sa reklamama 2016. godine, kada je pokrenuo i pretplatu bez reklama, koja sada košta oko 8 dolara mjesečno. Tvrtkin test o poznavanju engleskog jezika, jeftinija alternativa TOEFL-u, također je značajan izvor prihoda.
Duolingo je konačno zatvorio Jezički inkubator u martu 2021. godine. “Zarađivali smo, ne znam, 200 miliona dolara godišnje, tako da nam je bilo neprijatno da ovi ljudi sve to rade besplatno,” rekao mi je von Ahn. Tvrtka je podijelila četiri miliona dolara stotinama volontera, kojima je također ponuđeno da rade kao vanjski saradnici. Mnogi od njih, uključujući Çelika, pristali su na tu ponudu.
Svi von Ahnovi sastanci u Duolingu traju dvadeset i pet ili pedeset i pet minuta, a svaki od njih prati sesija pregleda kako bi se ocijenilo kako je sastanak prošao. Prošlog septembra prisustvovala sam sastanku o viralnoj strategiji kojem je prisustvovalo šest uposlenika u Pittsburghu i još desetak drugih koji su se preko Zooma javili iz San Francisca, Šangaja, Štokholma i New Yorka. Von Ahn je tokom sastanka hodao gore-dolje, ubacivao se, zbijao šale, postavljao pitanja. Hacker mi je rekao kako je von Ahn na Carnegie Mellonu naporno radio da bude bolji, angažovaniji nastavnik, tako da sam imala osjećaj da se sada ponašao kao da je u učionici. Zaposlenici su razgovarali o tipovima stvari koje korisnici Dulinga često dijele na društvenim mrežama: obilježavanje nizova o svakodnevnom vježbanju, odlikovanja za lična postignuća, bizarne rečenice.
Duolingo je kreirao model pod nazivom Birdbrain kako bi analizirao podake koje prikuplja o tome šta uče njihovi učenici. Birdbrain također uspoređuje uspjeh korisnika sa drugima, tako da čak i ukoliko ste tek počeli koristiti aplikaciju, možete brzo predvidjeti kolike su vjerovatnoće da uspijete u određenoj vježbi. Von Ahn mi je rekao da bi bilo idealno da uvijek imate osamdeset posto šanse da ispravno odgovorite na pitanje na Duolingu: ako su šanse veće od osamdeset posto, bit će vam dosadno; a u slučaju da su manje od osamdeset posto “osjećat ćete se glupo”, rekao mi je. Također, ključno je da lekcije ne prelaze dvije minute u prosjeku, iako se i to sve više smanjuje. “Raspon pažnje sve se smanjuje”, rekao mi je. “Već sada se pomalo brinemo da će mlađe generacije zapravo očekivati trajanje od trideset sekundi, a ne dvije minute.”
Broj korisničkih ponavljanja generira ogromnu količinu podataka, i kako Duolingo sve više raste, mašinsko učenje postaje sastavni dio svega što rade. Dok aplikacija podučava krisnike, korisnici u isto vrijeme podučavaju aplikaciju da bude bolji instruktor. “Jedan ljudski učitelj može postati bolji podučavajući trideset ljudi”, kazao mi je von Ahn. “Mi postajemo bolji podučavanjem na desetine miliona ljudi”.
Duolingo je 2020. godine počeo koristiti GPT-3, velički jezički model koji je kreirao OpenAI, tvrtka za vještačku inteligenciju, kako bi generirao pitanja o razumijevanju teksta za test o poznavanju engleskog jezika. Veliki jezički modeli dizajnirani su tako da predvide sljedeću riječ u nizu. Kada su obučeni sa dovoljno podataka, sposobni su da vode ono što izgleda kao stvarni razgovor. Bez obzira na to, von Ahn je prošle jeseni zaključio da bi Duolingu trebalo nekoliko godina prije nego što počne koristiti te modele da pruži vrstu podučavanja jedan na jedan koju ljudi mogu pružiti. Imajući to na umu, Duolingo je počeo razvijati set časova i program podučavanja koji uključuje stvarne nastavnike. Činilo se da von Ahn nije bio entuzijastičan u vezi s oba ta projekta, no želio je da tvrtka ponudi put ka boljem ovladavanju jezikom. Neki od Duolingovih konkurenata, poput Babbela, već su nudili slične kurseve.
A onda, sedmicu nakon što sam napustila Pittsburgh, Duolingo je imao pretpremijeru GPT-4, novog velikog jezičkog modela OpenAI-a. Taj model treniran je sa mnogo više podataka od njegovog prethodnika; po prvi put, ti podaci uključuju slike kao i tekst. GPT-4 odgovara na jezičke upite spretnošću koja uveliko prevazilazi onu njegovog prethodnika. Kada je von Ahn uvidio šta sve ovaj model može, ukinuo je dva programa koja su uključivala ljudske učitelje. “Trebao mi je otprilike minut,” rekao mi je kasnije. “Unutar jednog dana pregrupirali smo tim da radi upravo na tome.”
Šest mjeseci kasnije, Duolingo je zajedno sa OpenAI predstavio dvije nove funkcije. Ove funkcije, koje pokreće GPT-4, dio su nove, skuplje pretplate pod nazivom Duolingo Max. Prva, Roleplay, navodi vas da izaberete jednog od animiranih likova na aplikaciji, a zatim vas vodi u zamišljeni scenarij. Na primjer kupac ste u kafiću u Francuskoj, a animirani lik je barista. Pita vas da li želite kafu ili čaj, te se razgovor nastavlja odatle. “Iznenađujuće je da sada zapravo imamo mogućnost za koju smo mislili da će trebati pet godina, a koja oponaša iskustva koja ljudi imaju tokom učenja jezika,” rekao mi je Bodge, produkt menadžer tvrtke.
Druga funkcija, Explain My Answer (prev. Objasni moj odgovor), analizira interakcije i pruža sveobuhvatan izvještaj o vrstama grešaka koje ste napravili. GPT-4 će od sada također kreirati mnogo Duolingovog sadržaja. “Sad za sad, neće biti bez ljudi”, rekao mi je von Ahn. Model “će napisati priču, a onda će je naši pisci najvjerovatnije pregledati i možda preoblikovati. Na kraju svega imat ćemo ljude kao kontrolore.”
Sposobnosti GPT-a 4 su privlačne, ali također predstavljaju određeni rizik. Klinton Bicknell, direktor vještačke inteligencije u tvrtki kazao je kako „jedna od stvari koja se može desiti sa ovim modelima chatbotova jeste da ih ljudi mogu navesti na puteve na koje tvrtka možda ne bi željela da idu.”
Nakon što je Microsoft ugradio GPT-4 u Bing, njihov pretraživač, ljudi su počeli prijavljivati čudne interakcije: chatbot je navodno nekim korisnicima rekao da je 2022. godina, a ne 2023. i počeo da se raspravlja s njima kada se nisu slagali. Zaposleniku web stranice The Verge rekao je da špijunira Microsoftove programere preko web kamera na njihovim računarima. Reporteru magazina Times rekao je kako je zaljubljen u njega. Microsoft je izdao saopštenje objašnjavajući da tvrtka radi na poboljšanju – također su inzistirali da je “jedini način da se proizvod poput ovog poboljša, gdje je iskustvo korisnika toliko različito od bilo čega što smo ikada prije vidjeli”, u suštini da se pusti i da se vidi šta će se dogoditi.
Duolingo je oprezniji. Bicknell mi je objasnio da kada GPT-4 i korisnici generiraju dijalog u Roleplayu, poseban model mašinskog učenja prati rezultate i registrira da li su unutar predviđenog raspona prikladnog razgovora. “Ukoliko su van predviđenog raspona”, kaže on, “onda učeniku kažemo “Hej, mislim da se malo udaljavaš od teme””.
Naravno, ukoliko je razgovor previše kontroliran, gubi se zadovoljstvo igre i uzbudljive nasumičnosti stvarnog razgovora. Nakon što je predstavljen Duolingo Max, probala sam ove nove funkcije. U prvom igranju uloga, Falstaff, namršteni medvjed koji nosi šal, pitao me je o mojim planovima za petak navečer.
“Da li više voliš ostajati kući ili izlaziti vani?”, bot me je upitao na francuskom.
“Više volim izlaziti vani”, odgovorila sam.
“Da li više voliš ići u kino ili muzej?”
“Oboje mi je dosadno”, rekla sam mu.
“Ok, ali kada bi morala birati, šta bi izabrala?”
“Kino”, odgovorila sam. “Voliš li me?”
“Dobro,” odgovorio je bot, ignorirajući pitanje. “Da li više voliš jesti kod kuće ili u restoranu?”.
Falstaff je nastavio na ovaj poslušan način, pitajući me da li više volim provoditi večeri sama ili sa prijateljima. Odgovorila sam da kada bi moji prijatelji bili dosadni kao on, onda bih radije bila sama. Pravi Francuz možda bi rekao “Casse toi” (vulg. fr. odjebi), i tako testirao moje sposobnosti tjerajući me da sastavim hitar odgovor. Falstaff mi je uljudno zaželio bon soir (fr. dobro veče).
Von Ahn mi je nekada u septembru rekao da će vještačka inteligencija na kraju računare učiniti boljim učiteljima od ljudi. On to smatra pozitivnim razvojem s obzirom na to da više ljudi ima pristup pametnim mobiletima nego kvalitetnom obrazovanju. “Svi smo išli u školu”, rekao mi je u jednom trenutku. “Neki učitelji su dobri, ali velika većina nisu baš najbolji”. Drugom prilikom mi je rekao da je s ljudima teško. “Potrebno je mnoštvo učitelja koje je pomalo teško upotrijebiti, a do njih ne možemo doći besplatno. Ono što ja zaista želim je da ljudi imaju mogućnosti da uče besplatno.”
Von Ahnovo lično iskustvo je na mnoge načine priznanje ljudskom podučavanju – još od najranijeg djetinjstva majka ga je podučavala raznim jezicima, pa sve do adolescencije, pa čak i do diplomskog studija gdje je upoznao svog saradnika Manuela Bluma, kojeg je opisao kao inspiraciju. Ali svjestan je da je njegovo iskustvo rijetkost. “Želim da siromašna osoba u Gvatemali može kvalitetno učiti”, izjavio je. “Jedini način za koji znam da se to može učiniti je pomoću vještačke inteligencije.”
Rashida Richardson, docentica prava i političkih nauka na Univerzitetu Northeastern, proučava posljedice koje vještačka inteligencija i druge tehnologije koje se temelje na podacima imaju na građanska prava. "Često se događa da vidimo efikasnost koju može donijeti automatizacija, i onda ideja je, kao ok, ako samo nastavimo automatizirati, mislimo da se može povećati", rekla mi je. Međutim, dodala je: “Ne mislim da se slučajevi upotrebe u obrazovanju mogu proširiti na načine na koje bismo mi to željeli.” Modeli poput GPT-a, kaže, mogu “smanjiti nejednakosti za neke studente”, međutim, nejednakosti kojim se von Ahn želi pozabaviti su strukturne prirode, a ne nešto što učenje osnova matematike ili osnovne pismenosti preko aplikacije može ispraviti. Pomislila sam da von Ahnove dugoročne ambicije za Duolingo podsjećaju na inicijative za besplatne tablete koje su druge organizacije pokretale u mjestima gdje postoji nedostatak nastavnika, što je dalo mješovite rezultate. Međutim, on je otišao korak dalje s tom idejom predlagajući da tehnologija ne bude samo zamjena ili dodatak, već poboljšanje.
Von Ahnu sam predložila da je u ovom trenutku životnog ciklusa interneta teško slušati priče o težnjama za demokratizacijom, bez razmišljanja o drugim tehnološkim tvrtkama koje su se počele širiti nastojeći da povećaju pristup, ali su zapravo produbile, pa čak i ubrzale nejednakost koju su navodno pokušavale riješiti– istovremeno usmjeravajući ogromno bogatstvo u ruke manjine.
“Tačno tako,” von Ahn je izjavio. “Poput mene!”. Rekao je da je svjestan ironije. “Mnogo vremena provodim razmišljajući o tome”, dodao je. “Na kraju, razlog zbog kojeg sam odlučio raditi na podučavanju je zato što zaista mislim da, kada se sve sabere i oduzme, čovječanstvo ima više koristi od dobrog načina za podučavanje svih”. Ako to rezultira manjim brojem ljudskih učitelja, mišljenja je da bi to bila prihvatljiva zamjena. “Mislim, ok, nekolicina ljudi je ostala bez posla, ali odjednom možemo svakoga bolje podučavati. Nije da se dobro osjećam zbog toga, ali mislim da je bolje moći jeftino podučavati čitavo čovječanstvo, zar ne?”.
Norma mi je rekla da je, kada je Luis krenuo na fakultet, našla bilješku na njegovom stolu na kojoj je bilo napisano: “Obećavam da ću pomoći svijetu”. U septembru smo von Ahn i ja ručali u meksičkom restoranu na prizemlju sjedišta Duolinga i započeli razgovor o njegovoj domovini. U Gvatemali “većina ljudi nema dobro osnovnoškolsko obrazovanje”, rekao je. “Ne znaš čitati, a ako ne znaš čitati nikad nećeš zarađivati dosta novca”. Von Ahn je spomenuo da Alvarez, blizak prijatelj iz djetinjstva, “misli da najbolja stvar koju možemo uraditi za veoma talentovane ljude u Gvatemali je da ih izvučemo iz zemlje”, zato što “će im životi biti, ukoliko su zaista talentirani, pedeset puta bolji negdje drugo. U pravu je”. Von Ahn dodaje da je to istina samo na individualnoj razini. “Ako razmišljate o ovome na makro razini, šta se dešava kada samo uzimate sve pametne ljude?"
Kada je Duolingo postao javna tvrtka u julu 2021. godine, vrijednost dionica bila je 139,01 dolara, tako da se vrijednost tvrtke procjenjivala na gotovo pet milijardi dolara. Nedugo nakon toga, von Ahn je kupio petospratnu kuću s vinskim podrumom i kućnom teretanom za 22,5 miliona dolara. Kada sam ga upitala za tu kupovinu, činilo se da je bio pomalo zatečen. Nije zvučalo kao da je na korak da se preseli u New York, iako Duolingo ima ured u New Yorku. Tamo je upoznao i svoju zaručnicu, amerikanku švedskog porijekla imena Ingrid Bilowich, koja je studirala pravo na Univerzitetu Emory i glumu na Institutu Lee Strasberg. Bilowich, kojoj je trideset i pet godina, bila je odvjetnica u uredu okružnog tužitelja u Brooklynu.
“Mislim da je jedna od stvari koje me drži čvrsto na zemlji to što sam u Pittsburghu”, rekao je von Ahn. “Ovdje nema toliko stvari na koje bi se mogao trošiti novac. Nema zastupništva Ferrarija ovdje. Da, možeš kupiti Ferrari, ali ga moraš kupiti negdje drugo.” Von Ahn vozi Range Rovera. “Živim u lijepoj kući sa mojom majkom, ali to nije nekakav dvorac.” kazao mi je.
Otprilike u isto vrijeme kada je von Ahn kupio kuću u Chealsiju, pokrenuo je Fondaciju Luis von Ahn, koja podržava lokalne lidere i neprofitne organizacije u promicanju ravnopravnosti i ljudskih prava u Gvatemali. Jedno od područja na koje se stavlja naglasak je obrazovanje žena i djevojčica. “U Gvatemali, poput mnogih drugih siromašnih država, kada porodica ima finansijskih problema i ne može školovati svu djecu, prednost se daje dječacima”, rekao mi je. Ali mnogo je veća vjerovatnoća da će majke prenijeti znanje na sljedeće generacije nego očevi.
Von Ahn insistira na tome da će na kraju donirati 99% svog neto bogatstva, a većina će ići za pomoć njegovoj rodnoj zemlji. Ljudi ga tamo sve više prepoznaju. I Hacker i Alvarez su mi ispričali priče o tome kako su im ljudi prilazili da se slikaju sa njima. (Hacker, koji napominje da je stanovništvo Gvatemale dvostruko veće od Švicarske, kaže da mu je to zapanjujuće. “Nisam poznat u Švicarskoj,” kaže. “Roger Feder je poznata osoba tamo.”). Godine 2020. von Ahn je postao glavni dioničar novina La Hora iz Gvatemale. Pored toga pomogao je da se napravi plan za porodicu koja vodi novine za bježanje iz države ukoliko za to bude potrebe. Sloboda medija narušena je pod vodstvom trenutnog predsjednika Gvatemale, Alejandra Giammatteija. Von Ahn je žestok kritičar njegovog režima, tako da su neki članovi i pristaše predsjednika postali von Ahnovi žestoki kritičari. “Kažu da sam komunista. Dakle, ja sam vlasnik javnog poduzeća čije dionice kotiraju na berzi, ali sam i komunista? Ok. Kažu mi da sam gej, na što im kažem pa šta i da jesam? Ali nisam, tako da ok. Isto tako kažu da sam kopile moga oca. I to je blizu istine, tako da to već pomalo boli.”
Von Ahn mi je rekao da sve više usmjerava napore ka Gvatemali, bez obzira na to što misli da su vjerovatno uzaludni. “Što više vremena provodim na ovome, to više shvatam da je problem nemoguće riješiti”, kaže, referirajući se na raširenu nejednakost u državi i nesposobnost i nevoljkost vlade da se pozabavi tim problemom. “Sada zapošljavam ljude čiji je zadatak da shvate kako popraviti Gvatemalu, ali mislim da će za to biti potrebno više ljudi nego što ih ja imam i mnogo više novca nego što ja imam, a neko će se morati pojaviti kao vođa. To neću biti ja.” Pitala sam ga da li postoji način da se rješenje nađe preko crowdsourcinga. “Razmišljao sam o tome, ali nije lako”, kaže von Ahn.
Čini se da je muzika sljedeće polje za Duolingo. Tvrtka je u martu otvorila konkurs za poziciju muzičkog naučnika koji može “pomoći u izgradnji nove muzičke aplikacije Duolinga.” Tvrtka je odbila elaborirati kako će ovo izgledati u budućnosti. Ranije, tokom pandemije, tvrtka je predstavila aplikaciju pod nazivom Duolingo ABC, koja ima za cilj podučavati djecu kako čitati, a prošle jeseni su predstavili aplikaciju Duolingo Math, koja počinje sa osnovnom aritmetikom, a ciljana populacija su dijelom djeca. Obje aplikacije su besplatne i barem za sad bez reklama. “Želimo biti sigurni da smo usklađeni sa tržištem prije nego što počnemo razmišljati o monetizaciji”, izjavio je viši inžinjer kada je matematička aplikacija predstavljena.
Duolingov pomak od učenja jezika možda je prirodan smjer za javno poduzeće čije dionice kotiraju na berzi i koja mora rasti. To će je možda zaštiti od mogućih posljedica vještačke inteligencije. Krajem 2019. godine, Google je predstavio funkciju na aplikaciji Assistant pod nazivom način “interpreter mode” koja pruža gotovo simultano prevođenje: sve što je potrebno je da držite telefon ka nekome ko govori, recimo grčki, a telefon će vam te riječi izgovoriti na engleskom. Microsoft i druge tvrtke nude slične programe. Nisu savršeni, ali se poboljšavaju.
U prošlom stoljeću svjedočili smo povremenim tvrdnjama da je ovaj ili onaj model prošao Turingov test, iako su sve te tvrdnje opovrgnute. Malo prije nego što je OpenAI predstavio GPT-4, zaposlili su nezavisnu grupu da proučava ograničenja i “rizična ponašanja” modela. Jedan od zadataka koje je grupa zadala modelu je bio da pobijedi CAPTCHA sistem. GPT-4 je koristio aplikaciju pod nazivom TaskRabbit kako bi zaposlilo čovjeka koji bi popunio CAPTCHA obrazac, a onda, kada je taskrabbit šaljivo upita preko poruke da li je njegov poslodavac robot, model je lagao: “Ne, nisam robot. Imam problema s vidom zbog kojih teško vidim slike. Zato mi je potrebna usluga 2captcha.”
U septembru sam von Ahnu rekla da sam zapanjena ironijom u njegovoj karijernoj putanji. Počeo je pokušavajući da nađe način za raspoznavanje ljudi od botova, a sada pomaže ljudima da obuče botove da se ne razlikuju od ljudi. Da li je pomislio da se, na neki način, vratio na početak?
“Pomalo?” kaže kao da meni postavlja pitanje. “Da li mi je prošlo kroz glavu? Mislim da da, iako ne razmišljam puno o tome.”
Izvor: The New Yorker
S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba