Izvorno okupirana od strane Egipta, koji drži kontrolu nad južnom granicom Gaze, ova obalna teritorija je osvojena od strane Izraela tijekom bliskoistočnog rata 1967.

Godine 2005. Izrael je povukao svoje trupe i otprilike 7.000 kolonista.

Godinu kasnije, militantna islamistička grupa Hamas pobijedila je na palestinskim ustavnim izborima. Vladala je Gazom od 2007. do 2014. uz nasilan raskol s rivalskom frakcijom Fatah, predsjednika palestinske samouprave Mahmouda Abbasa.

Kada je Hamas preuzeo vlast u Gazi, Izrael je brzo nametnuo blokadu teritorija, ograničavajući kretanje dobara i ljudi iz i u Gazu. Istovremeno je Egipat blokirao južnu granicu Gaze.


SLOBODA KRETANJA

Ionako ograničena, sloboda kretanja i pristupa Gazi bila je ograničena sredinom 2013, kada je Egipat uveo nova ograničenja na graničnom prijelazu Rafah i pokrenuo borbu protiv mreže krijumčarskih tunela ispod granice Egipta i Gaze.

U prvoj polovici 2013, 40.000 ljudi je svakog mjeseca prelazilo granicu kod Rafaha. Od srpnja do prosinca 2013, promet je smanjen na otprilike 9.550 mjesečno.

Zadnjih godina, Rafah je postao osnovna točka ulaza i izlaza iz Gaze za Palestince kao rezultat izraelskih restrikcija na graničnom prijelazu Erez na sjeveru.

Krijumčarski tuneli su se u međuvremenu razmnožili nakon stezanja blokade Gaze. Korišteni su za uvoz građevinskog materijala, životnih namirnica, goriva, hrane, novca i oružja.

Opuštanje blokade u lipnju 2010 je uzrokovalo smanjenje broja operativnih tunela s oko 1.000 na otprilike 200 do 300. Krijumčari su se usmjerili na prenošenje građevinskog materijala za privatni sektor i goriva koje je bilo jeftinije za nabaviti u Egiptu nego u Izraelu.

Udar na tunele koji je počeo u lipnju 2013 rezultirao je gotovo totalnim zastojem krijumčarenja, uzrokujući nestašice građevinskog materijala i goriva, i rast cijena hrane.


EKONOMIJA

Stanovnici Gaze u prosjeku žive gore nego u 1990-ima. Dvadeset jedan posto živi u dubokom siromaštvu, preživljavajući s manje od 1.832 šekela (534 USD; 313 funti) mjesečno, dok je na Zapadnoj Obali taj postotak 7.8%.

Stopa nezaposlenosti u Pojasu je 40.8%, značajno viša nego na Zapadnoj Obali. Posebno zabrinjava visoka stopa nezaposlenosti kod mladih, koja u Gazi iznosi više od 50%.

Hamasovo ministarstvo ekonomije procijenilo je da je udar na krijumčarenje koštao ekonomiju Gaze 460 milijuna USD u 2013. Smanjenje prihoda od naplate poreza zbog krijumčarenja također je dovelo vladu do odgađanja isplate plaća za 50.000 javnih službenika u Gazi.

Ozbiljna nestašica građevnog materijala dovela je do porasta cijena i oštrog zastoja u građevinskom sektoru, koji zapošljava oko 10% radne snage. Nestašica goriva je u međuvremenu uzrokovala gubitak prihoda kod tisuća radnika zaposlenih u prijevozu, ribarstvu i poljoprivrednom sektoru.


OBRAZOVANJE

Obrazovni sustav u Gazi je pod pritiskom. UN, koje vode većinu škola na teritoriju, tvrde kako je potrebno na trenutnih 2020 škola dodati još 440 njih kako bi se išlo u korak s očekivanim porastom populacije.

Oko 463.600 djece pohađa 694 osnovne i srednje škole. Kako bi se nadoknadio manjak obrazovnih ustanova, 67% vladinih i 71% UN-ovih škola rade u dvije smjene, s bitno skraćenim satima. Razredi su također veliki, s otprilike 40 do 50 učenika po razredu.

Ovo je dovelo do kraćih školskih dana i slabijeg upisa u sustav srednjeg obrazovanja. Treninzi i zanatska obrazovanja su također rijetki. Unatoč rečenome, službeni podaci o pismenosti su visoki; 93% žena, 98% muškaraca.

Trinaest škola se nalazi u područjima blizu granice Gaze i Izraela i često gledaju sukobe između izraelskih trupa i palestinskih militanata.


POPULACIJA

Očekuje se kako će populacija Gaze porasti na 2.13 milijuna do kraja desetljeća.
To će također rezultirati porastom gustoće naseljenosti koja je već jedna od najvećih na svijetu. U prosjeku oko 4.505 stanovnika živi po četvornom kilometru u Gazi. Očekuje se kako će ta brojka porasti na 5.835 stanovnika po četvornom kilometru do 2020.

UN tvrdi kako postoji manjak od 70.000 stambenih jedinica zbog prirodnog rasta populacije, ali i zbog štete uzrokovane izraelskom kopnenom ofenzivom (prosinac 2008-siječanj 2009). Oko 12.000 ljudi je ostalo na ulici nakon uništenja njihovih domova.

Udio mladih u dobi između 15 i 29 godina naspram ukupne populacije starije od 15 godina je iznimno visok, oko 53%. Ovo vodi do visoke stope ekonomske ovisnosti.

Podigne li se ekonomija, mnogo mladih ljudi u radnoj dobi će naći posao. No obrnut ishod, prema UN-u, nosi potencijal socijalnih nemira, nasilja i ekstremizma.


pojas gaze


ZDRAVSTVO

UN tvrdi da se, premda su zdravstveni indikatori u Gazi usporedivi sa zemljama sa srednjim i visokim prihodima, kvaliteta usluge mora poboljšati. Većina zdravstvenih ustanova nije u stanju omogućiti adekvatnu skrb i treba biti unaprijeđena.

Pristup uslugama javnog zdravstva se pogoršao kao rezultat mjera koje su usvojile egipatske vlasti sredinom 2013, prema navodima UN-a.

Zatvaranje prijelaza Rafah smanjilo je broj pacijenata koji su putovali na liječenje u Egipat s 4.146 na 305, pri čemu su samo teško bolesni i posebni slučajevi puštani da prijeđu, a ometena je i opskrba nužno potrebnim lijekovima. Ministarstvo zdravstva u Gazi je prije ovisilo o Egiptu u kojem je liječilo 20% svojih pacijenata i nabavljalo 25% svojih zaliha lijekova.

Od 2008 Izrael je povećao broj medicinskih slučajeva koji mogu doći iz Gaze na liječenje.

Zatvaranje krijumčarskih tunela od strane Egipta vodilo je do velike nestašice goriva i električne struje, što je omelo funkcioniranje zdravstvenih ustanova. Česti i dugi nestanci struje iscrpili su pričuvne izvore u bolnicama, utječući negativno na medicinsku opremu i vodeći do prekida ili odgađanja liječenja.


PREHRANA

Ne tako davno, Gaza je imala uspješnu ribarsku industriju. Razina prehrambene nesigurnosti u Gazi se povećala s 44% na 57% u razdoblju 2012-2013. Osamdeset posto stanovništva gaze prima neku vrstu pomoći u hrani, budući da malo njih ima dovoljno novca da plate vlastite osnovne potrebe.

Stanovnicima Gaze također nije dozvoljeno obrađivanje zemljišta u od Izraela proglašenoj demilitariziranoj zoni - 1.5km (0.9 milja) širokoj na Gazinoj strani granice – i to je dovelo do pada u proizvodnji koji se procjenjuje na 75.000 tona proizvoda godišnje. Demilitarizirano područje se poklapa s onim dijelom Gaze u kojem je najplodnija zemlja.

Nakon primirja u studenom 2012 između Izraela i Hamasa, zona ribarstva je proširena s tri nautičke milje na šest. Međutim, s vremenom je ta zona ponovno smanjena na tri nautičke milje, kao odgovor na raketne napade iz Gaze. Izraelska mornarica je često otvarala vatru prema palestinskim ribarskim brodicama koje su se približavale granici ili ju prelazile. UN tvrdi da bi, ukoliko se granica ukloni, ribarstvo moglo omogućiti zaposlenje i jeftin izvor hrane za stanovništvo Gaze.


ELEKTRIČNA ENERGIJA

Nestanci struje su svakodnevica u Gazi. Gaza većinu svoje električne energije dobiva od Izraela, te od jedine elektrane u Gazi, plus maleni postotak iz Egipta. Međutim, sveukupno je to manje od trenutnih potreba.

Mnogi domovi imaju vlastite generatore, ali gorivo je vrlo skupo za nabaviti.

Nestašica goriva, uzrokovana egipatskim udarom na krijumčarske tunele, pogodila je i proizvodnju struje u jedinoj elektrani u Gazi, koja je ovisna o jeftinom egipatskom dizelu.

Nakon što je iscrpila svoje rezerve, elektrana je bila prisiljena prestati s radom 43 dana krajem 2013, što je uzrokovalo duge nestanke struje i teško pogodilo opskrbu osnovnih servisa, uključujući zdravstvo, vodovod i sanitarne ustanove. Elektrana je s radom nastavila nakon što je palestinska vlada kupila gorivo od Izraela sredstvima doniranim iz Katara. U ožujku 2014. je ponovno imala kraći zastoj.

Na obali postoji polje plina za koje UN tvrde kako bi moglo pokriti sve energetske potrebe teritorija samo kad bi bila uspostavljena eksploatacija. Svaki bi višak mogao biti investiran u razvoj.


VODA I SANITARNI SUSTAV

Gaza ima malo padalina i nema većih izvora svježe vode koji bi obnavljali zalihe podzemnih voda, koje nisu dovoljno velike da pokriju postojeće potrebe.

Sol iz mora je prodrla u podzemne zalihe vode podižući salinitet iznad prihvatljivih granica za pitku vodu. Samo 5.5% vode s česmi odgovara kvalitativnim standardima Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i oko 340.000 ljudi u Pojasu je u 2013. bilo prisiljeno piti vodu neprihvatljive kakvoće, prema navodima UN-a.

Ophođenje s otpadnim vodama i kanalizacijom su dodatan problem. Gaza je oslonjena na postrojenja za obradu otpadnih voda koja ili rade iznad svojih kapaciteta ili su izgrađena kao privremena rješenja za parcijalnu obradu otpadnih voda. Kao rezultat toga, oko 90 milijuna litara neobrađene ili parcijalno obrađene kanalizacijske vode se svakodnevno pumpa u Sredozemno more, stvarajući zagađenje, zdravstvene rizike širih razmjera i probleme za ribarsku industriju.

Gašenje elektrane u Gazi u studenom 2013 zbog nestašice goriva i nemogućnosti postrojenja za obradu otpadnih voda da drže u pogonu svoje generatore dovelo je do izljeva kanalizacija u sustav oborinskih voda i poplave kanalizacijskih stanica.

Kada je zimska oluja Alexa udarila sljedećeg mjeseca, preplavljujući sustav oborinskih voda s kišom, čitava područja širom Gaze su bila poplavljena mješavinom kanalizacije i padalina, stvarajući zdravstvene probleme širih razmjera.


Izvor: BBC News. S engleskog preveo: Marijan Oršolić