Misa za domovinu u Sisku bila je samo još jedna neprilična markica na političkom proizvodu vraćenom sa zdravorazumske carine. Šteta što biskup Košić trenutno ne zamrzne svoje duhovničko zauzeće i “bezodvlačno“ se istakne kao kandidat za idućeg predsjednika Lijepe naše. Uskoro bi hrvatske mase pohrlile na ulice i trgove od Pušće Bistre do Babine Grede s velikim transparentima “Košića za predsjednika“, “Iz biskupskih u Predsjedničke dvore“ ili barem “Vladu u vladu“. On zna bolje od svih kako preurediti Hrvatsku, tko i kako mora vladati “zemljom Hrvata“, tko jest a tko nije gost u njoj. Uspoređujući Karamarkovu i Košićevu sintaksu, stječe se dojam kako obojici piše govore i osmišljava nastupe ista PR-osoba. Nekakav ideološki dvojnik ili čudom Božjim još živ darovitiji šegrt poglavnog pobočnika Mije Bzika.


Jutarnji list donosi izvješće s Mise za domovinu i, nakon nje, kolokvija “Za budućnost Hrvatske“. Pod nadnaslovom “Bijes s oltara“, urednik je pustio naslov “Sisački biskup Košić: ‘Hrvatskom vladaju udbaši i najgori zločinci. Izluđuju nas!’“ Brrrr… Udbaši i zločinci? Na vlasti u Hrvatskoj? Koga izluđuju pod krabuljastom zamjenicom “nas“? Nije prvi put biskupu Košiću da se obračunava s neprobavljivom mu (uvijek i samo) lijevom vlašću kvalifikacijama protivnim ne samo boljem kućnom odgoju nego i utuživim, zrelim za sudski pravorijek.Nitko od njega ne očekuje da poštuje evanđeosku premisu da ljubi “bližnjega svoga“ u liku predsjednika RH Ive Josipovića, predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke, premijera Zorana Milanovića, buljuka ministara i inih državnih dužnosnika. Koji su demokratski pobijedili na parlamentarnim izborima i legitimno obnašaju vlast u zakonom uređenim mandatima. Dakle, neće biti ni nenarodni niti protunarodni, jer ih nisu izabrali Marsijanci, a još manje zločinački zato što nisu po biskupovom i svjetonazorsko-političkom kroju njegovih istomišljenika. Blagodat je demokracije javno se ne slagati s nekim, ali i odgovarati za neistinu.


Sisački biskup se mora ispričati državnim dužnosnicima koje neosnovano optužuje, jer pogrešno drži da mu mitra jamči imunitet i slobodu blatiti nepoćudne. Mora se ispričati svom poslodavcu, Katoličkoj crkvi, jer ju sramoti i diskreditira osobnim političkim ratovima kakvih se gnuša i Sveti Otac. Mora se ispričati i katolicima u Lijepoj našoj, jer nisu svi ultradesničari, jer su mnogi glasovali za Kukuriku koaliciju i jer od svećenika očekuju duhovnu okrjepu i ohrabrenje, a ne histerične ispade političke mržnje. Napokon, mora se ispričati svima i svemu što podrazumijeva pod sintagmom “hrvatski narod“, jer država i vlast u toj sociološkoj tvorbi zahvaćaju barem toliko tumačenja koliko je njezinih sastavnih jedinki. A svako je to viđenje različito od biskupovog, što je ljudski i normalno! Onda, u čije ime govori i kojim pravom?


S obzirom na časnu svećeničku odoru koju mu je dopušteno nositi i zavjet Crkvi, od biskupa Košića se očekuje kako će dokumentirati od kada do kada su ljudi iz vlasti radili u Udbi i kakve su zločine počinili. Jesu li maljevima i posebno dizajniranim kamama klali sugrađane po nekim svojim jasenovcima ili ih bacali u Kevinu jamu? Jesu li pod prijetnjom smrti prevodili katolike u ateiste i agnostike? Što su opljačkali “hrvatskom narodu“? Jesu li se dokopali vlasti spačkama propalog anđela ili slobodnim glasovima većine i onih statistički 87 posto katoličkih vjernika? Ako to sisački biskup nije u stanju dokazati na građanskom i sudu vlastite savjesti, podložan je uredovanju pravne države i nadležnih crkvenih. Kao i svaki drugi građanin koji gazi ustavnu zabranu širenja mržnje i čini opačine koje nemaju veze s vjerom koju tobože ispovijeda.


Kukuriku vlast je, ruku na srce, nesposobna do neba. Nema vrednijih rezultata vladanja. Bahata je i ne poboljšava životni standard građana. Ne suzbija neopravdane razlike u društvu i ne bori se za socijalnu pravdu. Zato će jamačno izgubiti sljedeće parlamentarne izbore i otprhnuti s vlasti. Ali, tovariti na pleća toj izgubljenoj skupini krivnju za sve hrvatske nedaće u prošlih 23 godine, to je zlonamjerno, netočno i bezobrazno. Neukusno i kao promidžbeni spin. “Dvadeset godina poslije Domovinskog rata i oslobođenja zemlje, Hrvatska je ponovno u velikim problemima te se čitava nacija nalazi u stanju beznađa, kao da smo zalutali na slijepi kolosijek“, tvrdi biskup Vlado Košić, nevino si umišljajući kako uvjerljivo zbori tulavom stadu.


Problem su samo ratne i dvije godine Kukuriku mandata, sugerira biskup, a sve između – med i mlijeko! Da su Hrvatsku pljačkale i rušile sve mafije svijeta, ne bi ni u ludilu u samo dvije godine odnijela gaće na štapu!


Zemlja nam je naglavačke počela tonuti u velike probleme već ranih 1990-ih, a ne 20 godina kasnije. Uz aktivnu i pasivnu asistenciju Crkve u Hrvata. Počela je poput hrge granita tonuti već drugi-treći dan od one zblenute ekskurzije budućih ministara, diplomata, tajkuna nove države… koji su u društvu crvene pastirske kapice s naivnim čuđenjem pasli oči na štukaturama po saborskim hodnicima. Otac Domovine (sic!) samovlasno se latio istog posla (“Tako mi Bog pomogao!“) koji su prije njega usavršili Ante Pavelić (1941.) i maršal Josip Broz Tito (1945.): tebi tekstilna tvornica, meni 1400 četvornih metara u Nazorovoj, tebi Dukatova mljakara, meni devizni računi, tebi Privredna banka, mojem unuku Kaptol banka, tebi Brodomerkur i Rudar, mojoj kćeri telefonske centrale za fakultete, tebi dvorac u Šestinama, mojem sinu restorani, tebi ovo, njemu ono, opet meni, pa tebi… I tako do zadnje od 200 obitelji koje su nacionalno preporođenu, vjerski uskrsnulu i ideološki pročišćenu Hrvatsku trebali pretopiti u Švicarsku.


Vlado Koi_Karolina_Vidovi_Krito_i_Josip_Peari


A ono – figa! Probrani Hrvati, sve sami “domoljubi i tihi molitelji“ koji su i pod kišom granata gramzljivo punili vlastite džepove, prouzročili su odurno smrdljivu poplavu svjetonazorskih i moralnih fekalija na gospodarskim ruševinama od kojih se građani još dugo neće oprati. Šteta Hrvatskoj, „koju su naraštaji sanjali tisuću godina“, a onih (nategnuto) 250.000 branitelja krv lilo u Domovinskom ratu, mjeri se milijardama eura i nekoliko je puta veća od ukupne štete počinjene jugosrpskom agresijom. Idućih stotinu godina neće štetu nitko nadoknaditi, jer to što je Hrvat kadar učiniti Hrvatu – nisu u stanju ni Beč, Budimpešta i Beograd zajedno. Plus Bruxelles! Zna to (i po “službenoj dužnosti“!) biskup Košić bolje i dublje od uplašenih “petom kolonom“, koja i ove sekunde Hrvatskoj radi o glavi.


“Kako je moguće da se to dogodilo nama koji smo s toliko žara svi bili ujedinjeni u Domovinskom ratu i dali sve najbolje što smo imali i mogli za njezinu slobodu i napredak?“ – kazao je u propovijedi. “Očito, osim plemenitih namjera mnogih domoljuba, prije svega branitelja i tihih molitalja, postojala je i postoji i tzv. peta kolona, oni koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Pa su već u jeku rata, ali i do današnjih dana, umjesto zajedničkih interesa gledali i ostvarivali samo svoje vlastite, upuštajući se u kolektivnu otimačinu i uništavanje nacionalnih bogatstava i ostvarivši preko noći ogromne ničim stečene privilegije, kako u upravljanju zemljom, stjecanju pozicija moći, tako i u materijalnom smislu, velikim bogaćenjem, što je ujedno uzrokovalo silno osiromašenje velikog broja naših ljudi.“


Bože dragi, naši i vaši u zajedničkoj domovini!? Ne anatemizira valjda sisački biskup svu silu zvučnih imena časnih generala i osvjedočenih domoljuba, nakićenih i odličjima i, preko noći, multimilijunskim eurskim kontima? Ne misli valjda tako loše ni o uspješnim nacionalnim poduzetnicima iz obitelji Todorić, Gucić, Kutle, Stojić, mlađeg dijela obitelji Tuđman-Košutić…? Ma, ne griješi valjda dušu ni nacionalno pravovjernim i državotvornim političarima (Gojko Šušak, Zvonimir Šeparović, Ivan Milas, Antun Vrdoljak, Ante Beljo, Mate Granić, Vesna Škare Ožbolt…), povijesno zaslužnim intelektualnim kapacitetima neovisne Hrvatske (Ivan Aralica, Anto Baković, Vinko Nikolić, Ivan Tolj…) i morem inih zaslužnika istog habitusa? Bez njih ne bismo imali slobodu, neovisnost, suverenost i budućnost kakve danas imamo?


Neće biti ni to da je biskup mislio na petokolonaše zakrabuljene crkvenim haljama koji halapljivo isisavaju milijardu kuna godišnje iz malaksalog tkiva hrvatske države dok toliki građani gladuju, nemaju posla i beznadno depresivni pomišljaju skončati si život u eksploziji decibela Thompson-Ivasova iskupiteljskog “Ora et labora“. Crkva u Hrvata nema petokolonaša, vrag neka ih nosi. Svaka državna i ona lipa od neregistriranih milodara ne završava samo na tanjuru i u garažama klera. Nešto valja cunuti i svakom od tisuću i jednog medija specijaliziranog za širenje istine o sotonskoj naravi sekularizma i subverzivnom djelovanju komunističkog ateizma. I, svakom vidljivo, znatan dio torte završava u nekretninama. Od 1990. godine izgrađeno je plus-minus 700 neproizvodnih vjerskih objekata vrijednih oko sedam milijardi kuna, plus-minus!


Pa, kad već ljudi nemaju što jesti zbog “udbaša i najgorih zločinaca na vlasti“, “pete kolone“ i onih “koji nikad nisu željeli Hrvatsku“ u kojoj će postati rockefelleri, barem će se moliti u zlatnim crkvama dok im neugodno kruli u želucu. Pristojno uhranjeni velečasni zadovoljne će ih i sretne ispraćati Svetom Petru na posljednji sud. A bogomolja je, hvala Ocu, Sinu i Svetom Duhu, više nego škola, bolnica i pekarni zajedno: u gotovo svakoj ulici, trgu pa i po dječjim parkovima, ako nema prikladnije lokacije… Što se djeca imaju igrati u pješčaniku ili vrištati na ljuljačkama kad mogu u crkvenoj tišini moliti “Oče naš“ i “Zdravo, Marijo“!? To je nama naša borba dala: za Krista, protiv komunista!


Dok Uskok grubo prekopava dokumente u uredu hadezeove tromandatne gradonačelnice Knina Josipe Rimac, Zvonimirov grad puca od ponosa što se baš u njemu gradi najveća crkva u Hrvatskoj, Pastoralni centar Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koji s oko 10 milijuna kuna financira, vidi vraga, “petokolonaška“ vlada. Zdanje će, na prostoru bivše vojarne Senjak, biti visoko 30 i dugačko 80 metara. Bez problema će ondje stati svi novi, poslijeratni stanovnici toga kraja – doseljeni Hrvati iz srednje Bosne (Vareš i okolica) te kosovski Janjevci iz obližnjih Kistanja. Bogobojazni nam sunarodnjaci itekako trebaju Božju utjehu u velebnom zdanju, jer od njih petero jedva jedan radi (ako ima sreće s državnim poslom), a ostali vade mrak iz podruma ili žive na socijali osvjedočene “udbašice“ i “petokolonašice“ Milanke Opačić.


U doba premijerovanja velikog europejca kojeg se sada i Crkva gnuša, iako je iz obitelji svećenika i časnih sestara, dakle te je 2007. godine iz državne proračunske pričuve velikodušno doznačeno, zapisao je Mladen Pleše lani u Jutarnjem listu, “milijun kuna ‘za uređenje stana biskupu u župnoj kući Župe sv. Križa u Sisku’“, ali i 77.000 eura u kunskoj protuvrijednosti za financijsku potporu izgradnji vinarije u Banjolučkoj biskupiji. Katolici, inovjerci i nevjernici su s milijunčićem pozlatiti biskupov stan i podebljali mu raskoš kojom ionako nije oskudijevao. Tim se novcem u Sisku moglo stambeno zbrinuti barem pet mladih obitelji s djecom! U Banjoj Luci pak zbrinuti pet hrvatskih povratničkih obitelji. Ovako su naši porezni obveznici sa 77.000 eura (tada 562.189,39 kuna), a nitko ih nije ni pitao, platili vinske užitke – pogodite čije! – u Banjolučkoj biskupiji, u susjednoj državi BiH!


Nema o tome riječi u verbalnom baražu sisačkog biskupa Vlade Košića, kao ni o doprinosu crkve kojoj pripada “svemu što danas imamo“, pa preostaje zaključiti da su petokolonaši isključivo ovi nesposobni jadnici s obiju strana Markovog trga. Što je gruba neistina prelata kojem ni po čemu ne pristaje svjesno obmanjivati javnost.


Dakle, u idućoj propovijedi, bilo bi pošteno od njega, potkrijepit će biskup svoje tvrdnje podacima: koliko je ukrao od “hrvatskog naroda“ Ivica Račan, koliko je za sebe opljačkao Zoran Milanović, koliko su se švercom oružja, ratne nafte za srpske tenkove, droge ili humanitarne pomoći i tajnih novčanih fondova u stranim bankama za obranu zemlje opernatili generali Petar Stipetić, Martin Špegelj, Ante Gotovina… Koliko su tvornica prisvojili, pa na ulicu izbacili radnike lijevi političari, poduzetnici, intelektualci… U kojim i čijim vilama obitavaju “udbaši“ i “petokolonaši“, a u kojim i čijim hrvatske nacionalne uzdanice od stoljeća sedmog.


Dok to časni biskup ne objasni, njegov se verbalni gnjev doimlje kao najodurnije pišanje uz vjetar na protivnika koji se beznadno koprca u vlastitom kalu. To je nečasno, aposljedice takvog mokrenja znaju se unaprijed.


Autor: Marijan Vogrinec | kriz-zivota.com