Dan Republike Srpske – 21 godina "paralelne realnosti"
Danas se obilježava 21 godina otkako je Radovan Karadžić, skupa s ostalim ratnim zločincima, osnovao ono što se poslije nazvalo i Dejtonskim sporazumom legitimiralo imenom Republika Srpska. Na teritoriju Republike Srpske, Vojska Republike Srpske i druge vojne i paravojne formacije izvršile su zločine koji su u Evropi do tada bili neviđeni još od vremena II svjetskog rata. Većina Hrvata i Bošnjaka protjerani su s tog teritorija, a cijeli entitet zasijan je znanim i neznanim grobovima žrtava genocida među kojima je najveće ono u Srebrenici.
Stvari treba imenovati pravim imenom i ne kalkulirati s istinom, pogotovo kad je strašna i kad bi se neistinom vrijeđalo one kojima su uništeni životi, koji su ostali bez porodica i domova. A ta istina jest da je Republika Srpska tvorevina nastala etničkim čišćenjem i da je jedino pravedno rješenje bilo da je doživjela sudbinu svoje male sestre Hrvatske Republike Herceg-Bosne. No, danas je kasno za to, i u interesu mira je da se ne planiraju nikakvi megalomanski pohodi "ukidanja" i slično, već da se radi na pokušaju humaniziranja političkog i općeg ambijenta u zadanim okvirima.
Činjenica da se 9. januara obilježava Dan RS-a, i to na način na koji se obilježava, za svakog čovjeka je veliki dan za stid zbog svega što je za vrijeme rata u RS-u učinjeno nedužnim Bošnjacima i Hrvatima. S tim je suglasna i ugledna univerzitetska profesorica sociologije iz Srbije, dr. Janja Beč-Neumann. Za agenciju Anadolija ona je kazala:
''Ta proslava meni znači jedan oblik poricanja. Liči mi, ako bih to vizuelno iskazala, na jednu hijenu koja se hrani mrtvima, a ne živima, koja se ceri, a niz lice joj cure krvave sline! Meni to tako izgleda. Mislim da je to nečasno, apsolutno, mislim da je neistinito i da vrijeđa, ne samo žrtve i porodice žrtava, već i sve one ljude, prije svega u Vojvodini, koji su bili protiv rata i sukoba.
Vrijeđa hiljade Vojvođana koji su dezertirali i nisu htjeli da ratuju, kao i njihove porodice''.
Prema njenom mišljenju, dešava se nešto što se zove ''paradoksalni moral počinitelja'':
''A to je da počinitelji zločina imaju selektivno pamćenje. Oni pamte samo neke stvari, a druge stvari ne pamte upravo zbog toga što su u suštini, uprkos svemu, ljudska bića i ne mogu da podnesu toliku ogromnu količinu zla. Onda idu u neku paralelnu realnost koja zapravo ne postoji i stvara se neka nova lažna priča koja može da truje i narednih nekoliko generacija.
U RS ima časnih ljudi. Naravno, govorimo o onima koji su ostali... Ti ljudi ćute iz straha, iz koristi, iz različitih razloga, a najčešće u takvim totalitarnim strukturama ćute iz straha i nemogućnosti da nađu neki izlaz.“
Prometej.ba | 09.01.2013.