"Hrvatska je u pravim rukama. Mi stari možemo sad mirno umrijeti. Predali smo Hrvatsku u prave ruke", rekao je Marko Perković Thompson na kraju svoga koncerta održanoga na zagrebačkom hipodromu 5. srpnja, pred nekoliko stotina tisuća posjetitelja, među kojima su bili i predstavnici hrvatske vlade.

Istoga dana, u Tomislavgradu je pred nekoliko tisuća vjernika, uz nastup cjelokupnog crkvenog vrha iz Hrvatske i BiH, održano misno slavlje povodom 1100 godina (navodne) duvanjske uspostave hrvatskoga kraljevstva i (opet navodne, ali koga briga za činjenice) krunidbe kralja Tomislava. Mnogi su tokom povijesti, kako reče zagrebački nadbiskup Kutleša, pokušali iskorijeniti Hrvate i katolike s ovih prostora, a među tim mnogima je, naravno, i neizostavna "komunistička diktatura".

Ne treba oko svega toga trošiti puno riječi. Napravili smo grafikone iz kojih se jasno može vidjeti prosperitet koji su Hrvati i Hrvatska doživjeli u posljednjih nekoliko desetljeća otkako njima vladaju Crkva i HDZ. Pogledajmo kakvo je stanje.

Najprije, broj stanovnika Hrvatske prema popisima od 1948. do 2021. godine: imamo stalni rast broja stanovnika (i broja Hrvata) kroz sva jugoslavenska desetljeća, a onda stalni pad kroz sva desetljeća otkako je Hrvatska predana u prave ruke.

U Bosni i Hercegovini broj Hrvata se, nakon što su predani u prave ruke i spašeni od onih koji su ih "pokušali iskorijeniti", više nego prepolovio. To da u BiH danas postoje kao politička činjenica mogu zahvaliti samo i isključivo konceptu konstitutivnosti naroda. Nećete vjerovati tko je izumio taj koncept... Da, komunisti, kakvo iznenađenje za nekoga tko je "pokušao iskorijeniti" Hrvate!

U posljednjih 20 godina, otkako bez ikakvih ograničenja mogu ispoljavati svoj vjerski i nacionalni identitet, s Crkvom kao najutjecajnijom organizacijom i s hrvatskom vlasti u hrvatskim općinama i županijama (uz diobu vlasti na višim razinama), broj katolika u Bosni i Hercegovini u rapidnom je padu.

S obzirom na broj djece koja se rađaju u Hrvatskoj otkako je ona predana u prave ruke, stari možda mogu na miru umrijeti, ali neće ih imati tko zamijeniti. Šalimo se, hoće, to će biti vrijedni i čestiti ljudi iz Azije, što se zadnjih godina već događa.

Kao mali bonus ovoj priči, evo i nekoliko informacija interesantnih Crkvi u Hrvata (CUH).

Broj građana Hrvatske koji odlaze u crkvu danas je dosta manji nego prije 10 godina, a tada je bio dosta manji nego prije 20 i 30 godina. Udio osoba koji vjerske obrede pohađaju nikada ili gotovo nikada udvostručio se u odnosu na 1999. Prema istraživanju objavljenom 2019. godine, vidljiv je pad povjerenja u Crkvu pa je tako 1999. u nju povjerenje iskazivalo 62,8% ispitanika, 2008. bilo ih je 52,4%, a 2018. godine njih 38,4%. Broj onih koji nemaju nikakvo povjerenje u Crkvu se povećao sa 5,1% 1999. na čak 20,8% 2018. Broj učenika koji idu na bilo koji vjeronauk u školi polako opada, a u Rijeci i Istri iznosi plus minus 60%.

Podaci s popisa pokazuju da polako ali sigurno raste broj Hrvata (stranci nisu dio tog popisa) koji sa CUH ne žele imati veze čak ni toliko da se na popisu stanovništva izjasne kao katolici. Da to možda njezina agresivna etno-nacionalistička religioznost, njezina samoidentifikacija s političkom desnicom, ne budi neki revolt?

Stvari su još "gore" ako se pogledaju stanja i trendovi u dijelovima Hrvatske koji većinski nisu "za dom spremni". Ilustracije radi, evo Primorsko-goranske županije i grada Rijeke.

Prometej.ba/F.Š.