"Hvala vam što ste zajedno sa mnom vjerovali da je moguće ostaviti prošlost i krenuti naprijed." Sedam godina od smrti Ivice Račana

Diplomirani pravnik radio je kao istraživač u Institutu za društveno upravljanje u Zagrebu, a od 1972. do 1978. obnašao je dužnost člana Izvršnog komiteta CK SKH. Godine 1982. postao je član Predsjedništva CK SKH. a od 1986. do 1989. bio je član Predsjedništva CK Saveza komunista Jugoslavije, gdje se sa slovenskim članovima zalagao za politički pluralizam. Nakon što je u prosincu 1989. izabran za predsjednika SKH objavio je da će za četiri mjeseca biti održani prvi demokratski, višestranački izbori u Hrvatskoj.

U siječnju 1990. Račan je predvodio hrvatsko izaslanstvo Saveza komunista na 14. kongresu SKJ u Beogradu i tamo se otvoreno sukobio s Miloševićem i njegovom ultranacionlističkom i dogmatskom većinom te s hrvatskim izaslanstvom odlazi s Kongresa i zajedno sa slovenskim kolegama napušta Beograd. Godine 1990. nakon prvih demokratskih višestranačkih izbora u Hrvatskoj organizira mirni prijenos vlasti na izbornog pobjednik – HDZ. Na tim je izborima izabran je za zastupnika u Zastupnički dom Sabora.

Kao vođa demokratske struje u bivšem SKH, 1990. preimenovao je i reformirao SKH u Stranku demokratskih promjena, a godinu poslije u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP). Na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. Račan je bio član Zastupničkog doma Sabora. Račan okuplja šest glavnih oporbenih stranaka s ciljem jačanja njihova položaja i razvoja demokracije u Hrvatskoj i na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvaja većinu zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora i 27. siječnja Ivica Račan imenovan je predsjednikom Vlade RH. Na izborima 2003., na kojima na vlast ponovno dolazi HDZ, Račan je izabran za zastupnika SDP-a, a 2005. postaje predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

Suočen s teškom bolešću, 31. siječnja 2007. objavio je da se privremeno povlači iz političkog života, a 11. travnja daje ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Ivica Račan umro je u Zagrebu 29. travnja 2007. godine od posljedica karcinoma bubrega. (Novi list, o petoj obljetnici Račanove smrti)

Poslije pobjede na izborima 2000. godine, Ivica Račan uspio je Hrvatsku izvesti iz izolacije kamo ju je bio doveo Tuđmanov režim. „Vlast se može izgubit, ali obraz ne!“ bilo je geslo Ivice Račana. Usprkos svim objektivnim nedostatcima (a tko to ih nije imao), može se reći da Račan nije nikada izgubio obraz. Naši prostori dugo će čekati na političara njegova formata.

 

{youtube}yy2D0WPR_RY{/youtube}