Muslimani kao i kršćani slobodno mogu proslavljati rođenje Isusa Krista/Isa alejhi selam. Obadvije religije potpuno istovjetno priznaju bezgrešno začeće i Kristovu poruku ljudima. Ostali ljudi na Božić mogu gledati kao na moralnu poduku i poučnu priču.

Sjetimo se svi danas Badnje večeri i njene simbolike. Prema predanju Josip i trudna Marija zaputili su se iz Nazareta u Betlehem jer je car August naredio popis stanovništva pa se svako morao popisati u mjestu iz kojeg potječe. U grad su stigli kasno te za njih nije bilo mjesta u konačištima. Siromašna čovjeka i trudnu ženu svi su odbili. Morali su se morali skloniti u špilju izvan grada. Baš tu je Isus rođen, na slami, među životinjama.

To je svevremenska poruka Božića, poruka koju mnogi danas ne žele čuti. Isus je rođen kao prognanik, u „tuđem svijetu“, bez doma. Ljudi su ga odbili pustiti u svoje kuće i konačišta. Zapitajmo se kakvi smo danas ljudi i vjernici kada radimo upravo to isto.

Šaljući poruke da ne želimo izbjeglice u svojim zemljama zapravo šaljemo poruke da ne želimo Krista u svojim srcima. Odbijamo njegovo poslanje i poruku koja je sažeta u riječi „ljubav“. Ljubav prema Svevišnjem, ljubav prema bližnjima, ljubav prema neprijateljima, ljubav prema prirodi i svemu stvorenom. Ponovno je vidljiva ona ista sebičnost zbog koje je Krist rođen na slami. Potpuno istovjetne su poruke arapskih i europskih zemalja i pojedinaca koji odbijaju primiti božji narod u svoje krajeve, isto onako kako su ljudi u Betlehemu odbili primiti Josipa i Mariju. Poruke kako u „kršćanskoj Europi nema mjesta za muslimane“ ili kako u „arapskim zemljama nema mjesta za drugačije“ zapravo su poruke kako na takvim mjestima nema mjesta za Isusa.

Ako želimo biti prije svega ljudi pa onda i vjernici, moramo prihvatiti Krista kao poruku ljubavi i mira, a Krist danas nije ni božićno drvce ni odlazak na Polnoćku. Krist danas su izbjegli i prognani. Kako prihvaćamo njih, tako prihvaćamo i Isusa.

Mir i dobro. Sretan Božić

Prometej.ba