Lakrdija ili konkurs za upravne odbore u Jajcu
Konkurs za Upravni odbor je samo jedan primjer vladajućeg principa u kojem je bilo bitnije pronaći ”ispravne kandidate” da bi poslušno izglasali ”našeg” direktora, a kasnije gurali i ”našu stvar”, nego one koji bi svojim znanjem i iskustvom pokušali unaprijediti rad ustanove ili posao za koji se prijavljuju
Ove godine sam se prijavila na konkurs za Upravne odbore, njih tri, i nisam prošla ni na jednom. Potpuno očekivano i neiznenađujuće, budući da nisam članica ni jedne stranke i samo sam sposobna, ali ne i podobna. Da ne bude zabune, iako sam prema uslovima traženog mogla aplicirati na svaki konkurs, izabrala sam samo one za koje imam profesionalno ili obrazovno zaleđe: Centar za socijalni rad, Dom zdravlja i Dom kulture. U isto se može uvjeriti iz moje kratke biografije koja se nalazi na kraju teksta.
Proces intervjua je protekao uobičajeno: komisija od pet ljudi je postavljala uobičajena pitanja i općenito se sve činilo kao dobro uhodan performans. Ovim putem im odajem priznanje na trudu koji su uložili u proces jer nije jednostavno toliko vremena potrošiti na izbor kandidata koji su već unaprijed određeni: kandidati SDA i HDZ, ili HDZ i SDA, ili pak i SDA i HDZ, ovisno od broja potrebnih članova. Za one koji nisu upoznati s lokalnim prilikama, u Jajcu vlada koalicija SDA-HDZ. Meni bi se iskreno bilo teško pretvarati, bez obzira na honorar. Da stvar bude bolja, članovi komisije su rezultate svakog kandidata predstavili sa, ni više ni manje, nego dvije decimale, kao da je u igri bila neka ”viša matematika”.
Slijedeći njena pravila, moji rezultati su na kraju bili takvi da sam bila 6. na listi Centra za socijalni rad, a primali su 4 člana; 3. na listi Doma zdravlja, a primali su 2 člana, te 5. na listi Doma kulture, a primali su 3 člana. Kandidat broj 4 je za cijelih 0,01 poen bio bolji od mene, što se ne smije zanemariti jer brojevi ne lažu.
Ili, teatarskim jezikom rečeno: prava, pravcata lakrdija. Usput, bilo bi zanimljivo upitati uspješne kandidate za Upravni odbor Doma kulture, pa i članove komisije koji su iste izabirali, znaju li o kakvoj se teatarskoj formi radi. Možda je suvišno napomenuti, ali niko od njih nema baš veze s kulturom, kao što s njom nemaju veze ni bivši, a ni sadašnji direktori te ustanove. Bivša direktorica je učiteljica bez ikakvog rada u kulturi (HDZ), sadašnji direktor je nastavnik vjeronauke (SDA), dok su kandidati koji su bili uspješniji od mene također potpuni anonimusi na polju kuture. Tu je, da opet ponovim, najmanje bitno šta neko zna ili može profesionalno uraditi koliko je bitno da je ”naš/a”.
Iako sam ovome pristupila komično, osjećam i bijes i tugu. Bijes, zato što iz godine u godinu ovakve stvari prolaze u gradu u kojem živim i što niko ne reaguje (čak se ni lokalni portal Jajce online koji se diči epitetom nezavisni nije usudio da objavi tekst), iako se javnosti predstavljaju u ovolikoj mjeri namješteni i transparentni konkursi da to vrijeđa i ispodprosječnu inteligenciju. Na ”pozicijama moći” su se toliko opustili i obahatili da se ni ne trude da stvar malo ”zamaskiraju” jer se nikome ni ne moraju ni pravdati. Bijes, ali i tugu, zato što ne postoji ni jedan jedini medij u gradu koji bi mogao objaviti ovakav tekst jer svi žive u strahu od reakcije. Tugu jer sve više pametnih i sposobnih ljudi odlazi odavde, ne samo mladih nego i ljudi srednje dobi, zato što u ovakvoj postavci stvari za njih nema mjesta ako se ne priklone nekoj od dvije strane.
Konkurs za Upravni odbor je samo jedan primjer vladajućeg principa u kojem je bilo bitnije pronaći ”ispravne kandidate” da bi poslušno izglasali ”našeg” direktora, a kasnije gurali i ”našu stvar”, nego one koji bi svojim znanjem i iskustvom pokušali unaprijediti rad ustanove ili posao za koji se prijavljuju. I pri tome su svima iz vladajuće koalicije puna usta ljubavi i brige za ovaj grad. Pravi glumci i glumice, nego šta.
Emina Žuna je rođena i živi u Jajcu. Autorica je jednog romana, više desetaka kratkih
priča i nekoliko dramskih tekstova. Njezin roman ”Linija života” (Planjax, 2016) dobio je
nagradu Fondacije za izdavaštvo te je bio nominovan za dvije regionalne nagrade: ”Meša Selimović” i ”Mirko Kovač”. Kratke priče su joj objavljene u svim relevantnim književnim časopisima u regiji: Polja, Fantom slobode, Sarajevske sveske, Zarez…, dok su joj dramski tekstovi izvođeni kao radio drame na državnom radiju. Za pisanje je višestruko nagrađivana. Autorica je velikog broja tekstova koji su se bavili društvenim i kulturnim temama i objavljivani u različitim elektronskim i printanim medijima. Trenutno piše mjesečnu kolumnu za portal Nomad.
Diplomirala je psihologiju te komparativnu književnost i bibliotekarstvo na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim toga, završila je i postiplomske studije European Literary Cultures na Université de Strasbourg/Università di Bologna, te edukaciju iz psihoterapije kojom se profesionalno bavi.
Radila je kao psihologinja u Domu zdravlja te predavala psihologiju u srednjoj školi. Zadnjih nekoliko godina radi kao psihologinja/psihoterapeutkinja u privatnom savjetovalištu.