Očekujemo da će segregacija među djecom i u Prozoru uskoro biti zabranjena!
Sud u Mostaru presudio je da je postojanje „Dvije škole pod jednim krovom“ kršenje Zakona o zabrani diskriminicije a Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko neretvanskog kantona (HNK) dobilo je rok do 1. Septembra 2012. da ovu praksu i ukine. Sutkinja Rabija Tanović Općinskog suda u Mostaru utvrdila je da su Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, Osnovna škola Stolac i Osnovna škola Čapljina „organizovanjem škola na etničkom principu i donošenjem i implementacijom školskih planova i programa na etničkom principu odvajali učenike u školama na području Hercegovačko – neretvanskog kantona na temelju njihove etničke pripadnosti, čime su počinili diskriminaciju.“ Ovo je prva presuda u Bosni i Hercegovini vezana za etničku segregaciju djece u školama.
Više o ovoj presudi možete pročitati na portalu: diskriminacija.ba
O segragaciji među djecom u Prozoru te o diskriminirajućoj praksi „Dviju škola pod jednim krovom“ pisali smo prije skoro godinu dana povodom izjave federalnog ministra obrazovanja Damira Mašića da se mora provesti reforma obrazovnog sustava, posebeno aludirajući na ukidanje sramotne prakse „Dvije škole pod jednim krovom“. Izgleda da smo sada svi skupa blizu zajedničkog cilja – da nam djeca uče, rade, igraju se i žive zajedno. Evo što smo prošle godine pisali o ovoj temi:
Zbog u najmanju ruku sramotne odluke o uspostavi ove „segregacije“, koja je Osnovnu školu u Prozoru podjelila na OŠ „Marko Marulić“, koju pohađaju Hrvati, te OŠ „Alija Isaković“, koju pohađaju Bošnjaci, djeca obaju nacionalnosti više ne uče zajedno povijest ili historiju, zemljopis ili geografiju, nego sad odjednom postoje različite povijesti ili historije, zemljopisi ili geografije…Možda sramotnija činjenica od ove jest i postojanje fizičke odijeljenosti djece, jer učenici gotovo da se i ne susreću, osim kad se radi na nekom zajedničkom projektu.
Kad bismo tražili razloge koji bi išli u prilog postajanju ovakvih škola, mislim da ne bismo našli nijedan opravdan razlog, a oni koji su ovu odluku proveli čak se hvale da su učinili ono što su najbolje mogli, jer samo na ovakav način izbjegavaju se potencijalni sukubi i prepucavanja! Međutim, svjedoci smo upravo u Prozoru obrnute sitacije, u kojoj je dolazilo do konflikata među učenicima koji su u školi potpuno odjeljeni. Dakle, ondje gdje je podjela, rađa se i sukob.
Onome tko imalo misli svojom glavom jasno je da postojanje ovakvih škola dovodi u pitanje i samu izobrazbu učenika, jer nastavni plan i program strogo je diktiran po nacionalnom ključu, veličaju se razne povijesne pobjede, koje se u drugoj školi pod istim krovom osuđuju; umjetnici, književnici, te razni kulturni djelatnici koji se trebaju izučavati, bivaju svrstavani u različite nacionalne krugove, gdje opus njihovog stvaralaštva nije toliko bitan, ako isti ne odgovara određenom nacionalnom krugu. Konkretno učenici u Prozoru koji rade po hrvatskom planu i programu ne stječu gotovo nikakvo predznanje o povijesti Bosne, ne izučavaju se u tolikoj mjeri u kojoj bi se trebali izučavati razni kulturni djelatnici s ovih područja, bez obzira na njihovo ime i prezime; Sarajevo se tek onako usputno pominje kao glavni grad države u kojoj žive, a koju upravo zbog ovih razloga ne smatraju svojom…
Rješenje ovog problema moramo tražiti najprije u samima sebi, u svome pogledu na drugoga, kojega moramo prihvatiti kao svoga bližnjega a ne kao nekoga koji nam je neprijatelj samo zato što je druge nacionalnosti i vjere. Nadalje, mora postojati određen broj intelektualaca koji će svojim požrtvovanim radom na jedan što objektivniji način potkrijepljen povijesnim činjenicama, uz odsutnost nacionalističkih i vjerskih subjektivnih stavova, iznijeti obranjive teze o onome što se u školama na različite načine interpretira. Zasigurno to je posao koji stoji pred svima nama, izazov kojeg trebamo i moramo prihvatiti ukoliko ne želimo da nam djeca budu podijeljena na „kruške i jabuke“.