Od koga je oslobođen Prozor prije 22 godine?

Tako je i tadašnji vladika Vasilije Kačavenda, netom nakon zauzeća Srebrenice, pohvalio srpsku vojsku što je "oslobodila Srebrenicu od nekrsta i od križa". Slično su velikosrbi krstili "oslobođenjem" zauzeća svih drugih gradova-žrtava njihovoga političkoga projekta. Na primjer, zauzimanje Vukovara, protjerivanje i ubijanje hrvatskoga stanovništva toga podunavskog grada, također je prikazivano kao oslobođenje Vukovara. U slučaju Srebrenice, taj "srpski" grad bio je okupiran od "Turaka", "Osmanlija", i stavljanje tih "okupatora" pod "sebe" smatrano je oslobođenjem srpskoga elementa od "okupacije". U slučaju Vukovara, govorilo se o "ustašama", "separatistima", "genocidnim neprijateljima srpskoga naroda" od kojih je Vukovarce "oslobodila" JNA. Nažalost, mnogi Srbi, politički i vjerski glavari napose, ni do danas se nisu oslobodili takvoga načina razmišljanja i takvoga načina opravdavanja vlastitoga zla.

Nikakvoga tu pijeteta prema žrtvama nesrbima nema, one se skoro i ne spominju - samo bezočno i svetom vodicom poškropljeno laganje u cilju prikrivanja ili umanjivanja vlastitoga zla!

Zato će se i dan-danas često čuti kako je rat u Sarajevu počeo ubojstvom srpskoga svata na Baščaršiji. Rezime te priče je sljedeći: bila srpska svadba, došlo do gužve na sarajevskog čaršiji, (muslimanski) hitac pogodio jednoga svata, on preminuo, pa se zatim digla miroljubiva srpska vojska u zaštitu svojega naroda i - ovo što slijedi u ostatku rečenice je povijesni fakt - četiri godine držala grad u okupaciji i ubila desetak tisuća ljudi. Što sve neće proizići iz ubojstva jednoga svata!

Ova priča o Srbima i velikosrbima rečena je iz metodoloških razloga: da bi se lakše shvatile slične priče o Hrvatima i velikohrvatima. Kako se skoro sve nacionalističke mitologije ravnaju po istim formulama, pripadaju istoj klasi ekvivalencije, objašnjavajući jednu od njih objasnili smo i drugu. (Odgovarajuće analogije mogu se vidjeti i kod Bošnjaka, ali na jednoj mnogo manje dnevnopolitičkoj i manje vidljivoj razini, na primjer u interpretaciji osmanskog zauzeća Bosne kao "oslobođenja" navodnih bogumila od krstaša/križara i slično; takve pojave imaju mnogo manju težinu od ovih o kojima ovdje pričam.)

Što je povod ovome reagiranju? Naime, 23. listopada 2014. obilježena je u režiji odgovarajućih udruga i političkih predstavnika "22. obljetnica oslobođenja grada Prozora". Onima koji su proživjeli posljednji rat ne treba posebno objašnjavati o kakvom se tu "oslobođenju" radilo, to ne treba objašnjavati niti onima koji poznaju mrvicu novije povijesti, a posebno je svim Bošnjacima koji su protjerani iz Prozora (u kojem su do "oslobođenja" činili većinu stanovništva) ili su nastradali od "osloboditeljske" ruke jasno što je to "oslobođenje" značilo. A zašto je to "oslobođenje" krenulo, "osloboditeljski" raspoložen Hrvat objasnit će vam - zaobilazeći sve logičke zakone - otprilike onako kako "osloboditeljski" raspoložen Srbin objašnjava početak rata u Sarajevu. Ako ustreba, to "oslobođenje" branit će navođenjem kasnijega zla drugih, predstavljati ga kao nekakvu preventivu. Umjesto da jednostavno prizna svoje pogreške, s povijesnog odmaka koji nije malen (dulji je od 20 godina!) pošteno sagleda stvari i tako iznutra oslobodi i sebe i svoje sunarodnjake od tereta prošlosti i tereta memorije. Imam razumijevanja i razumijem, bio je rat, teško se pojedincu tada bilo snaći u tome kaosu, ali barem danas imamo priliku, upravo spasonosnu, da sagledamo stvari u cjelini i shvatimo da smo bili istodobno i suradnici i žrtve jedne promašene (i zle!) politike, koja je unesrećila i nehrvate i Hrvate. Imamo priliku da ozdravimo prije nego nas bolest do kraja uguši.

Bez suvišnog trošenja riječi i bez još suvišnije rasprave o uzrocima - koji kao nisu poznati pa verzije njihovih politički poželjnih namišljanja treba silom utjerivati ili ih prikrivati lukavo miješajući uzroke i povode, neka slika - koja govori više od tisuću riječi, pokaže čitatelju namjerniku posljedice toga "oslobođenja", uz naravnu konstataciju da će svi naši narodi i pojedinci ostati u aktualnome ropstvu dok se god stvarno ne oslobode tereta prošlosti i svojih "osloboditelja" koji nas - uz sve ostalo - tjeraju da i danas pričamo o ovim temama.

Detalj Prozora u toku "oslobođenja"...

...i odgovarajući detalj oblikovan nakon "oslobađanja", kakav je i danas. Kao trajni spomenik "oslobođenju".

| Prometej.ba | 25.10.2014.

Fotografije: rama-prozor.info, prozor-x.com