Da rastavit ih može kamenčić jedan mali, prijateljima se oni nikad ne bi zvali zaključni je stih Ljetovanja kljunaste ptice, posljednje priče u seriji slikovnica zagrebačke tete u vrtiću, Željke Pintar i umirovljenog profesora Učiteljskog fakulteta i akademskog slikara Danijela Žabčića. U toj je kratkoj misli sadržan smisao njihovog cjelokupnog angažmana - jednostavnim, ritmičnim tekstom i galerijom umjetničkih ilustracija, autori problematiziraju načine održavanja prijateljstva i preduvjete zajedništva.

Njihovi likovi, osebujni medo i ptica, zatečeni u svakodnevnim, i naizgled trivijalnim scenama (proslavi rođendana - Rođendan kljunaste ptice, kuhanju ručka - Ručak trbušastog mede, odlasku na put - Medo i ptica na izletu ili boravku uz more - Ljetovanje kljunaste ptice) afektivno reagiraju na nepredvidive okolnosti svojih situacija. Njihovo zajedništvo često se spotakne o nerazumijevanje, razočaranje i uzajamnu frustraciju. Suočavaju se s neočekivanim ponašanjima svog sugovornika. Bogate ilustracije, likovno vrijedne i autorski prepoznatljive, upućuju na atmosferu njihovih promjenjivih raspoloženja i dočaravaju emocionalni ton njihovih raznolikih doživljaja. Unatoč neugodnim zapletima koji proizlaze iz obećavajućih početaka njihovih zgoda, medo i ptica dovoljno su hrabri da se suoče s nesporazumima i dovoljno spremni za samo-uvid pa ih međusobne različitosti, umjesto razjedinjavanju, vode do dubljeg poznavanja i osobnog usklađivanja.

Kroz njihove priče, autori se nenametljivo zalažu za poštivajuće suosjećanje, zainteresiranu brigu i (samo)oprost kao nužne temelje predstave u kojoj se odigrava stvarno prijateljstvo.