Počasni građanin Zagreba unatoč lj!
Vuk Stefanović Karadžić, poznatiji kao jedan od samo 50 počasnih građana Zagreba u njegovoj više od devet stotina godina dugoj povijesti, nije osobito popularan danas u svome Zagrebu. No, to izrugivanje s našom poviješću, jer on je počasnim građaninom proglašen još 1861, dakle znatno prije ikakve Jugoslavije i ikakvih možebitnih srpskih utjecaja, ipak ne može sakriti činjenicu da nam je u naslijeđe ostavio da pišemo onako kako govorimo i čitamo kako je napisano. Uz još neka, tako je nastalo i slovo lj!
Oduvijek sam prezirao slovo lj. Lj je najljigavije od svih slova. Ako se onomatopeja igdje osjeti, onda je to u riječima koja sadrže slovo lj. Bljak je tipičan primjer. Kada nešto ne valja, slovo lj će to slikovito naglasiti. Toliko slikovito da ti se bljuje. Evo recimo proljev. Pa da ga vidiš a ne znaš kako se zove, mogao bi se okladiti da mora imati slovo lj u njemu. A tek šmrklje! Nema teorije da bi nešto tako gadno moglo proći bez slova lj. Čista bljuvotina. Ljiga, kažem. Pa onda vidiš čovjeka sav nizašto, jedva hoda, sve ga boli. Kljakav, naravno, sa lj! Uh, što ne volim kljakave. A tek traljav? Daj nađi samo jednoga koji voli traljave. Nema! Pa škiljav. Uvijek sam zazirao od takvih. Nisu to dobri ljudi, da jesu ne bi imali lj u osobini... Kud ćeš jačeg dokaza nakon svih ovih primjera. Pa kad skupiš nekoliko tih lj osobina ne možeš više sprati ljagu sa svoga imena. Vječno te smatraju seljačinom i uljezom u društvu. Pa onda ljuska. Naravno da se ne jede, jede se ono iznutra, ljuska se baca, di ćeš jesti slovo lj? Jedino što s njim možeš je ispljunuti ga. Pa riblje ulje. Dvostruko slovo lj? Naravno da je to najgadnije što pamtim iz djetinstva. Ja sam naivno mislio da je to gadno zbog ribe. A riba je ukusna. Ustvari, to je zbog ta dva slova lj. Naravno da onda kao dijete samo što se ne izbljuješ. Dva lj čovječe. Pa ti to progutaj nasmijan.
Bljuvanje, ljigavo, ljepljivo, pa se ljulja, sve je to nešto klisko i nestabilno, baš kao što kliska i nestabilna i ljubav zna biti. Sve te riječi na lj su sumnjive. Pita me frendica: - A ljetna ljubav? Pa kud ćeš veće ljigavštine od toga! Namjerno tu ima lj. Sve je to smišljeno. Kao i ljepota. To je ustvari čista prevara.. Padneš na tu foru i na kraju se naljutiš. Ma, ljudi ko ljudi, kvarni i zavidni, naravno kad počinju sa lj. Ili recimo Ljubljana, pazi ti to, dva lj, naravno da se s njima najviše prepucavamo zadnjih godina, pa nemremo svariti ta dva lj, logično i da su naše pare ostale u Ljubljanskoj banci, ajd ti izvuci lovu iz banke sa dva lj. Nemoguća misija!
Ako zbog nečega građanin Vuk treba ispaštati onda to nisu politički afiniteti, već proskribirano slovo lj! Mrtav hladan izbacivao je i ubacivao znakove, ne bi li napravio pismo u kome svaki glas ima svoj znak. I uspio je. Međutim sve dobro što je napravio, upropastio je je kada je pomislio na slovo lj. Pljuger!
P.S. Jedino što valja a da ima lj, to je bakljava. Nemreš biljivit!
Preuzeto s http://nemresbilivit.bloger.hr/