Poziv na tribinu: Religija, ženska tijela i pitanje pobačaja
Nakon jednomjesečne stanke, nastavlja se niz Religija i javnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
22. siječnja 2015. u 19 sati (dvorana 207) na Filozofskom fakultetu u Rijeci (kampus)
u goste nam dolazi ugledna njemačka intelektualka i teologinja,
prof. dr. Regina Ammicht-Quinn
Ona će govoriti o temi "Religija, ženska tijela i pitanje pobačaja".
Nije potrebno govoriti o tome je li tema aktualna. Pogledajte samo podatke koliko je u Hrvatskoj liječnika posljednjih mjeseci zbog prigovora (uglavnom vjerski informirane) savjesti odlučilo odbiti vršenje pobačaja, da spomenemo samo jedan dio problema.
Regina Ammicchi-Quinn, teologinja je i etičarka, ravnateljica je Instituta za etiku u znanosti na uglednom njemačkom Sveučilišu u Tuebingenu. Također, bivša je ministrica za integracije pokrajine Baden Wuerttenberg. Također, članica je uredničkog vijeća Međunarodnog teološkog časopisa Concilium.
Na istom sveučilištu je diplomirala njemačku književnost i teologiju koju je doktorirala i habilitirala s temama teodiceje u njemačkoj književnosti (doktorat) i religije i seksualnosti (habilitacija). U nekoliko navrata je pozvana s ranih teoloskih fakulteta da bude nositeljica katedre moralne teologije no lokalni biskup joj nije htio izdati dozvolu za poučavanje.
Iz njezina intervjua za Novi list izdvajamo nekoliko izjava:
Rasprave o pobačaju često znače: status embrija i prava žene su međusobno suprotstavljeni. To je binarna rasprava: »pro choice« (za izbor)«, koji podržava žene u njihovu bezuvjetnom samoodređenju glede problema reprodukcije, nasuprot »pro life (za život)«, koji podržava embrij u njegovu bezuvjetnom pravu da bude rođen i to uglavnom, iako ne uvijek, iz vjerskih razloga. Mislim da je pitanje pobačaja prekomplicirano da se raspravlja u jednostavnoj suprotnosti kao što je ova. Staviti nerođeno dijete nasuprot žene koja nosi to nerođeno dijete u svojemu tijelu. Odgovornost i krivnja se otvoreno postavljaju na leđa majke, a to znači: svi mi oko nje nemamo odgovornosti i nismo krivi i time se na lak način povlačimo u područje moraliziranja. Međutim, odgovornost se treba staviti na sve nas.
Iz tog razloga nam je potreban pristup sigurnim pobačajima kako bi umanjili opasnosti po zdravlje žene i uvećali zdravstvenu i psihološku pomoć. Statistike su jasne: vrlo restriktivni zakoni o pobačaju nisu povezani s manjom stopom pobačaja. Na primjer, u Africi je stopa pobačaja 29 na 1.000 žena, a u Latinskoj Americi 32 na 1.000 žena – a to su područja u kojima je pobačaj nezakonit u većini zemalja. Za Zapadnu Europu stopa je 12 na 1.000, a tu je pobačaj u većini slučajeva zakonski omogućen.
Naravno, žene imaju pravo odlučiti što će sa svojim tijelima i sa svojim životima: kako će se šišati, što će odjenuti i koje će dijelove tijela otkriti u javnosti, a koje neće. No, čak i ovdje društvene norme utječu na pojedinačne odluke. Pitanje pobačaja je puno kompliciranije jer trudnoća uključuje samo žensko tijelo i uključuje žensko tijelo koje nosi drugi život. Zapadna filozofska tradicija naglašava »autonomiju« i »samoodređenje« kao ono što obilježava ljudski život. Sve do druge polovice 20. stoljeća to se nikada nije primjenjivalo na žene. Ako žene sada traže »autonomiju« i »samoodređenje« za sebe (i svoja reproduktivna pitanja), onda se one nalaze u dobrom filozofskom društvu.
Naravno, tradicije su važne. I naravno, dolazimo iz zapadne patrijarhalne tradicije. No, na sreću, tradicije se mijenjaju i one po sebi nisu zatvorene. No, zaista ne znam niti jedan uvjerljivi razlog zbog kojeg žene ne mogu postati svećenice.
Prometej.ba | 18.01.2015.