Vjerski ekstremisti poput ISIL-a trasiraju krvav put kroz povijest
Američki kršćani imaju više zajedničkoga s ISIL-om nego što pretpostavljaju, kaže teolog Miroslav Volf.
Neki kršćani će možda teško prihvatiti komentare profesora Teološkog fakulteta u Yaleu nakon propagandnog videa koji prikazuje dekapitaciju 21-og koptskog kršćanina od strane pripadnika ISIL-a u Libiji. Volf kaže kako su mnogi likovi i u kršćanskoj i u američkoj povijesti o odnosu vjere i politike razmišljali na sličan način kao moderni islamski ekstremisti. On također tvrdi, premda ne vjerujući kako su kršćanstvo i islam jedna te ista vjera, kako bismo trebali tražiti i slaviti dobre zajedničke točke. Volf je autor mnogih knjiga uključujući i „Allah: kršćanski odgovor“ i „Štujemo li istoga Boga?“
Intervju s teologom Miroslavom Volfom vodio: Jonathan Merritt, s engleskog preveo Marijan Oršolić
RNS (“Religion News Service”, op.prev.): S obzirom na sve ono što u zadnje vrijeme priređuju grupe poput ISIL-a i Boko Harama, što mislite o progonu kršćana od strane islamskih ekstremista?
MV: Smatram kako je riječ o ekstremnoj reakciji na procese globalizacije, za koje se smatra da su tobože vođeni interesima Zapada i da su povezani s kršćanskom tradicijom. Vidim to kao oblik ekstremizma koji većina muslimana smatra nečim što iskače iz tračnica onoga što islam zaista jest. Prosječni muslimani u mnogim dijelovima svijeta uglavnom Islamsku državu smatraju anti-islamskom državom. Mislim da se radi o pokušaju učvršćivanja islama kao političke religije, kao simbioze religije i političke vlasti. I to je način na koji su religije funkcionirale kroz povijest – od Konstantina Velikog naovamo. Amerika je osnovana od strane naroda koji su razmišljali na ovakav način.
RNS: Želite reći kako je Amerika osnovana od strane naroda koji su razmišljali kao islamski ekstremisti?
MV: Da, od strane naroda koji su razmišljali kao mnogi islamski ekstremisti. Hoću reći, oni su vjerovali da će Bog blagosloviti ono što su stvarali ako u to integriraju poslušnost Božjim zakonima i osiguraju da njihova tvorevina bude zaista ostvarenje sna o Gradu na Gori.
RNS: Mnogi ljudi tvrde kako je nasilje tipično za islam. Je li to točno ili su nasilni izrazi iskrivljenje islama?
MV: Radi se o iskrivljenju islama, i, usput rečeno, radi se iskrivljenju koje je bilo prisutno i unutar kršćanstva i miroljubive religije kakva je budizam, onda kada bi se ove religije povezale s političkom moći. Religiozna potpora nasilju je bolest svih političkih religija. Države žele imati monopol moći i religije se tada stavljaju u službu te moći. Islam ima drugačiji odnos prema sili nego što ga ima kršćanstvo, no klasični islam je uvijek želio povezati raspoređivanje sile s pravdom. Možemo se sporiti oko toga što pravda znači, no u islamu se vjeruje kako bi sila trebala biti vođena direktivama pravednosti.
RNS: Postoje li sličnosti između islamskih i kršćanskih ekstremista?
MV: Da, postoje sličnosti islamističkih ekstremista i terorista s drugim neislamskim teroristima. Postoje i sličnosti s kršćanskim ekstremistima. Bilo bi doduše teško danas izdvojiti neku ekstremnu kršćansku grupu koja djeluje na način na koji djeluje ISIL, no moguće je izdvojiti neke situacije iz povijesti. Postoje značajke koje su zajedničke svim ekstremistima, baš kao što postoje zajedničke značajke autentičnog kršćanstva i islama.
RNS: Mnogi se Amerikanci boje muslimana zbog onoga što vide u popularnim medijima. Što stoji iza straha od muslimana?
MV: Tu je određena slika o islamu koju gaje mediji. A ta je slika, u određenom smislu, bila potrebna za podržavanje poduzetih ratnih pohoda. Potrebno je što više ocrniti protivnika kada ste u konfliktnoj situaciji, i posljedica tog ocrnjivanja je nediferenciran sud o svim muslimanima. Ovo je djelomično povezano sa senzacionalističkom karakterizacijom medija, koji radije izvještavaju o lomovima nego o stvarima koje se odvijaju na dobar način. To je oblikovalo percepciju ljudi na način da islam percipiraju kao primarno ili isključivo u negativnom svjetlu. Većina ljudi koji su upoznali muslimane ili žive blizu muslimana, premda su to iznimke (u SAD-u, op.prev.), otkrili su ih kao dobre susjede. Ukoliko pogledate brojke muslimana koji su počinili nasilne zločine, te brojke nisu veće od onih kod drugih stanovnika, uključujući i brojke kod kršćana.
RNS: Što je vaš savjet za poboljšavanje našeg razumijevanja i odnosa prema islamu i muslimanima?
MV: Otvorite oči kako biste prepoznali zajedničke točke, istovremeno ne zanemarujući razlike između vaše i njihove vjere. Radujte se kada nađete zajedničke točke, radije nego da ih nevoljko priznajete. To ne znači da su kršćanstvo i islam jedna te ista vjera ili da je islam jednak put prema Bogu. Ja sam kršćanin koji vjeruje u trojstvo i da je Isus Božje utjelovljenje. To je nešto što muslimani ne mogu prihvatiti. U islamu nema zapovijedi okretanja drugog obraza ili ponude bezuvjetnog oprosta. No to jesu stupovi autentične kršćanske vjere.
Tako da kršćanstvo i islam nisu isti u njihovim etičkim učenjima, no postoje značajne zajedničke točke. Ne trebamo brisati granice između tih dviju vjera, no trebamo prepoznati zajedničke točke ako su dobre, kao i prepoznavati razlike. Ako ovo učinite, dobit ćete mnogo diferenciraniji stav o islamu i muslimanima. Tada biste imali stav koji bi bio više sklon gradnji mostova nego vođenju ratova.