Wislawa Szymborska | Sretna ljubav

Sretna ljubav. Zar je to normalno, zar je to ozbiljno, zar je to korisno -što svijet ima od dvoje ljudikoji svijeta ne vide? Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge,dvoje slučajnih na milijun, ali uvjerenida je tako moralo biti – kao nagrada za što?Ni za što. Svjetlost pada niotkud -Zašto baš na te, a ne na neke druge?Ne vrijeđa li to pravednost? Vrijeđa.Ne remeti li to brižno naredana načela,ne ruši li to s visine moral?Remeti i ruši. Pogledajte samo te sretnike:kad bi se bar malo prikrivali,hinili utučenost i tako krijepili prijatelje!Poslušajte samo kako se smiju – uvredljivo.Kakvim jezikom govore – tobože razumljivim.A te njihove ceremonije, ta cifranja,pa s koliko se samo pažnje međusobno ophode -tačno kao da su se urotili protiv čovječanstva! Teško je i zamisliti do čega bi došlokad bi njihov primjer drugi mogli slijediti.Na što bi se mogle osloniti religije, poezije,na što bi se mislilo, što bi se zapostavilo,ko bi htio ostati u igri. Sretna ljubav. Kome to treba?Takt i razum nalažu da se o njoj šutikao o skandalu iz viših sfera Života.Divna se djeca rađaju bez njezine pomoći.Nikad joj ne bi uspjelo napučiti Zemlju,uostalom rijetko se i događa. Neka ljudi što ne znaju za sretnu ljubavmirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi. S tim će uvjerenjem lakše i živjeti, i umirati.