Ostaje zagonetno i po čemu to Šarčević „osporava reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću pravo slobode savjesti i govora“? Time što ga kritizira? Zar javno kritizirati nečije javno izneseno mišljenje, s vlastitim potpisom i s logičkom argumentacijom, znači „osporavati pravo slobode savjesti i govora“? Znači li to, nekom analogijom, i da autor ovog teksta osporava pravo govora Šarčeviću time što ga kritizira?

 

U nastavku svog kritičkog osvrta, g. Abdukić se još više udaljava od teksta koji je valjda planirao kritizirati, pa priča o džamiji u Sturbi, te položaju muslimana u Prozoru i Stocu, prozivajući Šarčevića zašto u svom tekstu sve to nije spomenuo. Odgovor je ipak jednostavan: Franjo sve to nije spominjao, zato što to nije tema teksta koji je pisao! Tema teksta su - da podsjetimo g. Abdukića koji je valjda (nadamo se?) pročitao barem tekst naslova koji kritizira – analogije srpske propagande 90-ih i bošnjačke danas. Šarčeviću se može zamjeriti možda jedino to što nije napisao i boldirao naslov svog rada i na sredini i na kraju teksta, kako bi čitatelji skromnijih kritičkih i koncentracijskih mogućnosti shvatili o čemu se u tekstu zapravo radi.

 

Nadalje, ako je g. Abdukić već toliki ljubitelj tema hrvatskog ekstremizma, stanja u Prozoru i Stocu, neka pročita još poneki tekst s Prometeja, pa će naći i nešto što će odgovarati njegovim čitateljskim apetitima. A ako već sam ima potrebu progovarati o takvim temama – što vrlo komotno radi u ovom tekstu - neka spomene malo i primjere „multikulture“ u gradovima gdje su Bošnjaci muslimani većina. Ili neka skuca članak o progonima Kopta u Egiptu od strane muslimanskih ekstremista (koje je reis Cerić nedavno u čestitci za godišnjicu revolucije čak pohvalio zbog njihove borbe!). Neka spomene i strahote koje je SDA-politika priredila Hrvatima u srednjoj Bosni, pa i u Rami (Uzdol, Doljani). Ako već nije spreman o tome govoriti, onda bi mogao i malo suzdržanije govoriti o nedaćama muslimana u Prozoru, Sturbi, barem u jednom tekstu u kojem to uopće nije tema?!

 

Neka mi g. Abdukić ne zamjeri, ali mene njegova argumentacija sve nešto podsjeća na onu o kojoj je Šarčević pisao upravo u svom kritiziranom tekstu: kad god nas bilo tko za bilo što prozove ili kritizira, odmah se pozivamo na našu ugroženost, na naše žrtve, i time implicitno opravdavamo što god smo mi dosad uradili, i što god planiramo uraditi. Jer, mi samo „branimo“, mi „oslobađamo“.

 

Nadalje, unatoč dobrim namjerama zaštite „bošnjačke inteligencije“, koje gaji g. Abdukić, treba istaknuti kako Šarčević ipak manje ocrnjuje „intelektualce“ poput Muhameda Filipovića, Smaila Čekića, Fatmira Alispahića, nego što oni – svojim pamfletima punima laži, mržnje i nepismenosti, te svojim moralnim kameleonstvom (Muhamed Filipović koji se za svoje potrebe u povijesti znao svakako izjašnjavati, a sad je odjednom vodeća perjanica bošnjaštva!) - sami sebe diskreditiraju kao intelektualce i moralne ljude uopće.

 

Osim veličanja „bošnjačke inteligencije“ g. Abdukić nije ispustio ni još jedan obvezatni dio tekstova sa stranice rijaseta IZ, tzv. „kutak za zlo komunizma“, u kojem spominje staljinizam, maoizam, Pol Pota. Čemu to, ostaje nejasno. Jedno moguće tumačenje je da g. Abdukić u svakom kritičaru reisa Cerića automatski prepoznaje „komunjaru“, pa je zato i Šarčeviću odlučio očitati lekciju. Ostaje mi nejasno i to kako da autori kakav je Abdukić, koji imaju sjajno izvježbano oko za prepoznavanje komunista, nikako da prepoznaju stare komunističke kadrove u vlastitim redovima, koji su u ratu promijenili košulju i postali veliki Bošnjaci i veliki muslimani (npr. M. Filipović)?

 

Unatoč neospornoj kvaliteti Abdukićevog teksta, ostalo je još nekoliko nejasnih i nedorečenih misli. Npr. „Tako su, izgleda, naučili mladog Franju Šarčevića u školi, da se za hrvatsku stvar bori tako što će se pod ideološkom maskom anacionalizma boriti protiv bošnjačkog nacionalnog i kulturnog buđenja.“ Nema nikakvog konkretnog navoda ni citata iz Šarčevićevog teksta koji bi ovako nešto mogao implicirati?! Ispada da je „ideološka maska anacionalizma“ zapravo zavjera u borbi „za hrvatsku stvar“? Onda je vjerojatno i preglasavanje Hrvata također „borba za hrvatsku stvar“? Zašto onda Hrvati u BiH toliko kukaju kad se sve strane urotnički bore „za hrvatsku stvar“, a sve protiv Bošnjaka muslimana, koje brani jedina osviještena stranka na ovim prostorima, SDA? I možda SBB?

 

Osim nejasnoća i nedorečenih misli, g. Abdukiću su se potkrale i neke greške koje ukazuju da on uopće ne poznaje Šarčevića, što ga nije spriječilo da u svom tekstu u tančine definira tko je on, te kakvo mu je političko opredjeljenje, vjersko uvjerenje i školska izobrazba. Tako nije zgorega ukazati g. Abdukiću da Franjo Šarčević trenutno nije „učenik srednje škole u Prozoru“ (kako stoji već u prvoj rečenici teksta) nego student 3. godine teorijske matematike u Sarajevu, te da svoj tekst nije pisao „iz Rame“ nego u Sarajevu. Također portal Prometej nije samo „ramski“, nego, kako se možete uvjeriti na početnoj stranici, „ramski i bosansko-hercegovački portal“.

 

Što se tiče donjih komentara na Abdukićev tekst, jedan čitatelj čak savjetuje i tužbu protiv „nesposobnjakovića, fukara i bagre“ koja kritizira IZ. Ali, zar odgovor reisu na njegovo mišljenje podliježe tužbi? (Možda bi na to pitanje mogao odgovoriti autor, g. Abdukić, diplomirani pravnik?). Komentar idućeg čitatelja služi kao nadopuna ove misli o zakonskom obračunu s kritičarima IZ: „Kada bi Cerić ili neko drugi iz IZ upravljao državom, kao što Franjo suptilno tvrdi da žele, vidio bi on kakva bi prava uživao.“ Eto kako bi po mišljenju čitatelja službene stranice rijaseta IZ trebala izgledati ova država: reisokracija u kojoj kritičari IZ ne bi uživali nikakva prava. Po modelu sličnom kao u dobra stara vremena komunizma, protiv kojih se stalno landra u tekstovima i komentarima. „Ali neka njemu Srba i neka ih brani i štiti od strašnih Bošnjaka, nastranu što bi ga ti isti Srbi u trenu oka zakopali kada bi im neko opet naredio...“, zaključuje jedan čitatelj. Ali, po čemu se uopće iz Šarčevićeva teksta koji precizno govori upravo o velikosrpskoj propagandi može zaključiti da ovaj štiti interese Srba?! Ovakav zaključak može donijeti samo netko tko uopće nije pročitao Franjin tekst, a našao je pametovati o njemu.

Na kraju možemo reći da je Abdukićev tekst odlično ispao, s obzirom na to kakvi su mu uzori koje u tekstu hvali (Filipović, Čekić, Alispahić) i na to kakvi su mu redovni čitatelji. Ostaje još samo da se u ime stranice Prometej.ba srdačno zahvalimo g. Abdukiću što je u svom osvrtu korištenom argumentacijom potkrijepio upravo ono što je Šarčević pisao u svom tekstu, i što nam je pokazao – poslužimo se jednom njegovom mišlju – „u kakvom okruženju živimo i s kakvim ljudima nam se valja nositi“.

 

 Prometej.ba

 

P.S. Neka g. Abdukić i kolege iz IZ ne brinu da će ih zbog ovakvog pisanja srpski i hrvatski nacionalisti, te vjerski fanatici drugačijih profila, zamrziti. Upravo suprotno – svi su oni neizmjerno zahvalni g. Abdukiću i IZ-u zato što svojim pisanjem i javnim nastupima potvrđuju sve ono što oni misle o Bošnjacima i muslimanima, i zato što im ovakvim pisanjem i stavovima samo daju argumente i opravdanja za daljnje nastojanje oko komadanja i pljačkanja BiH. Tko zna, možda i oni pošalju IZ-u kakvu zahvalnicu. Bio bi red.


Autor teksta je redoviti suradnik portala Prometej.ba