Ne želim živjeti u zemlji u kojoj će mi nacionalistički fašisti krojiti budućnost, kao što je kroje već dvadeset godina.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj je najveći mafijaš 'uspješni biznismen', a njegov privatni akademik samoprozvana vertikala nepristrane analitičnosti.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj postoje ljudi koji vjeruju u mitove o bogumilima, stoljeću sedmom i caru Lazaru.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj predsjednik Socijaldemokratske partije sjedi u stolici predsjednika Bošnjačkog instituta i u zvijezde kuje Adil-bega Zulfi-mitomanskog, a njegov "socijaldemokratski" prethodnik član je opskurne organizacije zvane akademija BANU.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj se na pola njezinog teritorija, etnički očišćenog, provodi otvoreno ignoriranje drugih, a na onoj drugoj se izigrava multi-kulti-muti dok se njezinim gradovima šeću nakaze dugih brada i kratkih pantalona.


Ne želim živjeti tamo gdje umišljena, nepismena, podla, licemjerna, lopovska bagra pali svijeće ratnom zločincu Franji Tuđmanu i time svjesno sluđuje narod koji im daje povjerenje. Toga njihovog heroja povijest će upamtiti kao nevjerojatan primjer “državnika“ koji je proveo etničko ćišćenje nad vlastitim narodom, ali usprkos toj činjenici glavnim problemom se proglašavaju oni koji tu istinu objavljuju.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj ulice nose imena Gojka Šuška i Alije Izetbegovića. Ne želim živjeti u zemlji u kojoj se cijeli jedan narod proglašava genocidnim narodom i isključivim krivcem za sve zlo koje se desilo.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj ugojeni lažni ratni invalidi (penzioneri!) rikom navještaju nacionalni identitet dok u isto vrijeme isisavaju krv svojim sunarodnjacima koji rade za njih i njihovu djecu.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj postoji grad u kojem postoji univerzitet na kojem postoji fakultet na kojem nacisti poput Fatmira Alispahića mogu sticati titule.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj jedan javni medij daje sebi za pravo da Ivu Banca, Vladimira Paara… proglasi „fašističkim kvazi-intelektualcima“ samo zato jer nisu sljedbenici lika i djela Josipa Broza Tita. Pa ma koliko spomenuti pokojnik imao pozitivnih djela.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj svaki narod radi, misli, navija... jedan protiv drugog.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj glavni grad ima studentski standard ispod nulte tačke, u zemlji u kojoj podli i nesposobni “stručnjaci“ korupcijom zauzimaju mjesta koja bi u pravednim okolnostima morali zaobilaziti u širokom luku, u kojoj poluinteligenti poput Moralne Vertikale svojim podlostima stiču titule i zvanja, lopovlucima uništavaju budućnost naroda, a one koji im se suprotstave proglašava se narodnim neprijateljima.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj krađe i provale postaju “narodni običaj“. U istoj toj zemlji u kojoj se za one koji su se obogatili na narodnoj muci kaže da "su se snašli".


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj takozvani i samozvani veliki vjernici, skrušenjaci i pobožnjaci, grade vile, kupuju stanove i pored svojih visokih plaća i općeg sređenog stanja sređuju svojoj djeci dvostruke stipendije, dok postoji omladina koja nema uslova za studiranje, omladina iz porodica koje su na egzistencijalnom rubu upravo zbog tih vjernika-otimača, farizeja i licemjera. Tih vjernika koji se postavljaju za uzor pobožnosti, vjernika–oltarolizaca a zapravo beskrupuloznih karijerista.


Ne želim živjeti u zemlji u kojoj živi narod koji sve to podnosi, koji aplaudira svojim zločincima. Kada odem odavde molim vas da mi se ne obraćate, neću da čujem za vas.