​Buenos Aires

Buenos Aires glavni je i najveći grad Argentine. Metropolitansko područje grada računa sa više od 17 milijuna stanovnika, što ga čini trećim najvećim gradom Latinske Amerike: iza Ciudad de Mexica i Sao Paula. Također, jedan je od dvadeset najvećih gradova na svijetu. Zbog velikog europskog utjecaja u arhitekturi grada, Buenos Aires naziva se i „američkim Parizom“, makar bi se moglo kazati da više podsjeća na Madrid nego Pariz. Demonim za imenovanje stanovnika autonomnog grada Buenos Airesa je Portenjo (špa. Porteño).

Grad je prvi put utemeljen 1536. godine. Utemeljio ga je konkvistador Krune Kastilje i Aragona Pedro de Mendoza pod nazivom Nuestra Señora del Buen Ayre. Ipak, nakon gladi i sukoba sa domorocima, Španjolci su uništili grad i potom ga napustili. Pod nazivom Ciudad de la Trinidad, Buenos Aires ponovno je osnovan 1580. Ovaj put osnovao ga je Juan de Garay, baskijski konkvistador koji je plovio za Krunu Kastilje i Aragona. Grad nije imao posebnu važnost za Krunu budući su pacifičke luke bile u privilegiranom položaju u odnosu na atlanske. Na važnosti Buenos Aires dobiva u 18. stoljeću kada postaje glavnim gradom potkraljevstva Río de la Plata. U to vrijeme, Buenos Aires postaje važno trgovačko središte za Hispansku krunu.

Današnji oblik Buenos Aires počeo je dobivati u desetljećima nakon ostvarivanja argentinske nezavisnosti od Španjolskog kraljevstva. Hiljade Europljana, poglavito Španjolaca i Talijana počeli su se doseljavati u Buenos Aires u drugoj polovini 19. stoljeća i graditi nove zgrade, kuće i vrtove u španjolskom i talijanskom stilu koji su zamijenili onaj kolonijalni. Kao i čitava Argentina, snažan ekonomski rast Buenos Aires doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U tom smislu, nije nepoznata informacija da je Argentina potkraj 19. stoljeća bila najbogatija država na svijetu; ponajprije zahvaljujući uzgoju i proizvodnji govedine. Valja spomenuti i da je Buenos Aires prvi grad sa podzemnom željeznicom u Latinskoj Americi.

Najpoznatija točka u onome što Portenji nazivaju „mikrocentrom“ jeste Plaza de Mayo (Majski trg, ili kako bi Argentinci kazali: Plasa de Mašo) na kojemu se nalazi najstariji nacionalni spomenik u gradu (Pirámide de Mayo), napravljen 1811. godine. Odmah do njega nalazi se Casa Rosada – predsjednička palača ružičaste boje i spomenik San Martinu (argentinskom vojniku, političaru i jednom od osloboditelja Argentine, Čilea i Perua). Pored trga nalaze se također Gradska palača, Nacionalni povijesni muzej majske revolucije, Banka argentinske nacije, katedrala i ulice pune zanimljivih detalja: murala, ferija, spomenika, grafita itd. Ukoliko nastavimo ravno iza predsjedničke palače, doći ćemo do dijela koji se zove Costanera, gdje vidimo nepregledni horizont na rijeci Plata. S druge strane, grad „polovi“ Avenija 9. jula koja ima 16 prometnih traka (ili 22, zavisno kako se broji) i to je čini možda i najširom avenijom na svijetu. Kažemo „možda“ jer još uvijek postoji spor između toga je li najveća avenija ona u Braziliji ili navedena u Buenos Airesu. Na sred avenije nalazi se spomenik Obelisk koji slovi za jedan od glavnih simbola grada, i ukoliko ukucamo „Buenos Aires“ u Google pretraživač, Obelisk je taj koji će nam na Google slikama najčešće iskočiti. Na Aveniji nailazimo i na ogromnu zgradu na kojoj primjećujemo važne figure argentinske povijesti: Evitu Peron i njenog muža Juana Dominga Perona. Maradona je također čest saputnik na ulicama Buenos Airesa.

Na ovom mjestu valja također spomenuti da je Buenos Aires zamalo dobio i najveći spomenik na svijetu naspram kojega Kip slobode u New Yorku izgleda malo. Ako ne malo, onda dosta manje. Eva Peron inicirala je prije svoje smrti projekt izgradnje spomenika „argentinskom radniku“ koji je trebao biti visok 137 metara, što bi ga činilo najvećim skulpturnim kompleksom tog vremena. Spomenik nije izgrađen budući je njegovu gradnju zaustavio državni udar 1955. nakon kojega je srušeno ono što je do tada izgrađeno, a dijelovi toga razbacani su po cijelom gradu.

Izdvajamo također i dio grada koji se zove Caminito. Pitoreskno naselje u blizini kojega se nalazi stadion Boce Juniors. Siromašnija četvrt, za razliku od bogate četvrti Núñez u kojoj se nalazi El Monumental, stadion Rivera čije navijače povijesno zovu i „mišonarios“ (milijunaši). Onaj tko posjeti Buenos Aires također će otići u Palermo, bogatiji dio grada, kao i Recoletu u kojoj se nalaze groblje, impozantna zgrada Pravnog fakulteta te Muzej lijepih umjetnosti.

Relativno jeftina hrana svuda je po gradu. Preporučujemo „asado argentino“, odnosno: argentinski roštilj. Argentinci se vole hvaliti da je njihov roštilj najbolji na svijetu, i vrlo je moguće da imaju pravo. Je li do argentinske govedine ili do načina pripreme, ostavljamo za raspravu. Izostavili smo dosta toga jer je nemoguće sažeti sadržaj ovoga grada i zanimljivosti vezane za njega na dvije stranice kucanog teksta. Stoga dijelimo nekoliko slika koje će dočarati djelić atmosfere prisutan na njegovim ulicama i domovima. Više detalja ostavljamo za neki od narednih i opširnijih tekstova.

---

Darko Vujica, Prometej.ba

---