Oni se pojavljuju kao već umrli životi. Ne dakle kao mrtvaci koji se vraćaju kao žive utvare, nego izgledaju kao živi životi koje je smrt već izjela. Doista potresno i za psihoanalitičara kojemu nisu strani ni najteži oblici ljudske patnje
Svi su začešljani, frizirani, digitalno ondulirani i ošalovani pa izgledaju mlađe i pitomije, ali samo za one kratkog i selektivnog pamćenja što plutaju na površini informacija sastavljajući svoj vlastiti informativni mozaik kao kaleidoskop. I za ovaj izborni ciklus “smišljeni” su slogani i priče da djeluju kao opijum, kao sredstvo zaborava
Ono što se medijskom ofenzivom kontra Schmidtovog prijedloga zamagljuje jeste paradoks da je najveći krivac za trenutni džumbus Hrvat iz Sarajeva koji je doveo do toga da su Bošnjaci većinom omrznuli sve Hrvate koji se ne zovu Željko Komšić, kojega za to uopće nije briga
Vera u Staljina u to doba bila je snažna: stotine hiljada ljudi bile su spremne da napuste svoja rodna mesta, svoju porodicu i prijatelje, da bi na nekom drugom kraju sveta poginuli sa Staljinovim imenom na usnama. Međutim, kult Staljina nije bio samo kult ličnosti: Staljin je predstavljao oličenje ideje komunizma
Hrvatski diplomati evidentno nisu uspjeli uvjeriti dobar broj svojih europskih kolega da bi "građanska" država, protiv volje Srba i Hrvata, bila čin političkog nasilja
Tolerancija čini mogućom koegzistenciju – to je temeljni i nužni zahtjev za narode koje su različiti, koji imaju različitu kulturu, običaje i vjerovanja da bi doživjeli procvat i razvoj
Tijekom ljeta i jeseni 1991. u Sisku je ubijeno više od stotinu srpskih civila. Većina ubojstava povezana je sa Specijalnom jedinicom policije Vukovi i s takozvanom Handžar-divizijom. Njihove sudbine i okolnosti smaknuća temeljito je istražio novinar i povjesničar Tihomir Ponoš
Izazovi sa kojima su suočene ne samo SAD na ovim izborima proizvod su tamnije strane digitalnog doba. Ti izazovi traže usaglašene odgovore na globalnom nivou
Eto, živimo rat i poslije rata – i još malo, ako se ovako nastavi, spomenike ćemo dizati današnjici. Mnogo nas, nažalost, još uvijek nije izašlo iz memljivih i oronulih podruma iako već uveliko osjećamo bolove u kostima i ružno kašljemo