​Sándor Márai: „Četiri godišnja doba“

Specifičnost ovih zapisa jest u tome da njihov autor ne izmišlja – on piše neobično blisko životu samome, čak i ukoliko fantazira. To je ujedno razlog zbog kojega oni čitatelju mogu ponekad i „teško pasti“ – njihova je neprijatnost u radikalno okrutnom, deziluziranom pristupu obradi tema

​Karen Blixen: „Sjene na travi“

Karen Blixen pisala je na dva jezika – na engleskom i na danskom, koristeći pri tome i dva različita imena – knjige na engleskom potpisivala je sa Isak Dinesen, a djela na danskom imenom Karen Blixen. Širem prepoznavanju njenog rada doprinio je redatelj Sydney Pollack

​Marguerite Yourcenar: „Oproštajni udarac“

Oblikujući fikcijske pojedince i stavljajući ih na pozornicu stvarnih povijesnih događanja, Yourcenar se daleko više od velike teme historijskih događanja i njihovih utjecaja na individualne sudbine bavi pojedinim ljudskim karakterima, emocijama i strastima

​Gustaw Herling-Grudziński: „Dnevnik pisan noću“

Ovi tekstovi se, sazdani od sjećanja, svježih dojmova, analiza, pravih manjih eseja, katkada i blagih polemika, čitaju i doživljavaju s povjerenjem prema autoru kao osobi čiji moralni i intelektualni autoritet izbijaju iz gotovo pa svakoga retka

​Ingmar Bergman: „Povjerljivi razgovori“

U Anninom pasivnom prepuštanju vlastita života u nečije mudrije i mjerodavnije ruke, unatoč posjedovanju vlastite volje i inteligencije, pa bile te ruke personificirane u jednoj osobi, ideji, ideologiji, ili u nečem četvrtom, čitalac će prepoznati sveprisutan, tragičan obrazac mnogih ljudskih egzistencija

Zbigniew Uniłowski: „Zajednička soba“

Ovu je pripovijest moguće vidjeti i kao globalnu sliku ljudskoga života determiniranog nesretnim okolnostima – političkim i ekonomskim, kakve su pritiskale poljsku mladu inteligenciju drugom polovinom dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća

​Georges Bataille: „Moja majka“

Roman „Moja majka“ odražava iskustvo razapetosti između oprečnih sila, religijskog i svjetovnog, mističnog i racionalnog, zla i svetog, erotske žudnje i vjerskoga zanosa. On svojom naizgled pornografskom temom manifestira ovu oprečnost, na kojoj je sazdan svijet

​Witold Gombrowicz: „Opsjednuti“

Upravo je prekoračenje granica dobroga tema koju ovaj roman neizravno sprovodi unutar sebe, i može se kazati da je on i svojevrsna, neobavezna, alegorijska i psihološka mini studija o rađanju zla i ustrajavanju na njemu

​Andrej Tarkovski: „Zapečaćeno vrijeme“

Tarkovski je držao da je sposobnost percipiranja umjetnosti nešto što je čovjeku urođeno, i što ne ovisi o njegovoj stručnoj pripremljenosti da se suoči sa različitim temama i načinima oblikovanja, već o „otvorenosti za lijepo i dobro“

Rüdiger Safranski: „Nietzsche: biografija njegove misli“

Safranski zamjećuje kako se Nietzsche sam sebi čini poput nekoga tko reprezentativno, poput Atlasa, na svojim plećima nosi sve probleme bivanja u svijetu. Uz napomenu da on još pokušava izvoditi majstorstvo time što želi žonglirati i plesati sa tim teretom

Gyula Krudy: „N. N.: roman o djetetu ljubavi“

U romanu „N. N.“, bogatoj metaforično-alegorijskoj pripovijesti prepunoj simbola, legendi, gdje se spominju i junaci starih mađarskih epskih poema, kao i junaci saga mađarskoga folklora, Gyuli Krudyu uspjelo je ostvariti umjetnički izvanredan tekst

​Henry James: „Poslanici“

Henry James u ovome romanu do perfekcionizma razvija vrst profinjenog pripovijedanja, koje obiluje potankostima i nijansama u postepenosti razgradnje i razotkrivanja karaktera

Annie Ernaux: „Godine“

Iako imamo posla sa spisateljicom vrsna senzibiliteta koji bilježi svoje visoke realizacije, zamjećuje se kako je Annie Ernaux istovremeno ipak sklona blagim ili malo većim kompromisima, i kako joj prilagodba ukusu i očekivanjima šire publike nije odbojna niti strana
Učitavam...