Marguerite Duras: „Ljubavnik“

„Ljubavnik“ je priča o žudnji i ranome otkrivanju tjelesnosti, o odrastanju na Indonezijskom poluotoku, o ljubavi, o školovanju, ali jednako tako o intenzivnim i dramatičnim događanjima unutar jedne obitelji, o smrti i gubitku, o boli, o ljubavi spram najbližih...

Yukio Mishima: „Ispovijedi maske“

Ovaj roman možemo gledati i kao literarni eksperiment, kao hladnokrvnu analizu ljudske prirode, osobito pritajenih žudnji i strasti, kao traganje za počelima, prauzrocima, i onime što se nalazi s onu stranu čovjekovih žudnji, ljubavnih i ljubavničkih poriva...

Imre Kertész: „Kadiš za nerođeno dijete“

Tema uskraćivanja samome sebi vlastita djeteta u pripovjedaču otvara prostore boli i rasapa, no istovremeno i potrebu da se otvori, suoči sa svime što tu bol proizvodi

Joseph Conrad: „Srce tame“

Djela Josepha Conrada po prvi puta umjetničkom prozom prikazuju Europljanina kao kolonijalnog gospodara. Tema tropskog putovanja, traumatičnog putovanja u srce Afrike, jest tema „Srca tame“, koje je u stvari jedno svjedočanstvo o pljački i ugnjetavanju

Samuel Beckett: „Molloy“

Beckettov je cilj pokazati čovjeku njega samoga, i to često ne u naročito dostojanstvenim situacijama – u situacijama koje ga lome i ponižavaju, oslikavajući sirovu animalnost ljudske prirode, uvjetovanosti, ovisnosti, ograničenja i zadatosti

André Malraux: Ljudska sudbina

Malraux „Ljudskom sudbinom“ propituje i tematizira borbu i revoluciju u službi čovjeka i društva

Primo Levi: „Zar je to čovjek“

Roman „Zar je to čovjek“ Primo Levi napisao je neposredno po izlasku iz logora, dovršen je 1947. godine, kada je po prvi puta i objavljen. U predgovoru, autor zapisuje kako knjiga želi ponuditi „vjerodostojan podatak za spokojno proučavanje nekih oblika ljudskoga duha“

Albert Camus: „Kuga“

Roman „Kuga“ pokazuje Camusa kao veoma pronicljivog, veoma dubokog analitičara čovjeka, njegove suštinske prirode koja dolazi do izražaja u kritičnim, rubnim situacijama

André Gide: „Krivotvoritelji novca“

André Gide svojim je cjelokupnim djelovanjem radio na očuvanju umjetničke suverenosti, braneći je od izravne povezanosti sa društvenim pitanjima

Joseph Roth: „Hotel Savoy“

Razgrćući prividan sjaj i blještavilo hotela Savoy i pokazujući njegovo nutarnje stanje, slojevitost i skrivene manipulacije, materijalne i ljudske zlouporabe, neimaštinu, prostituciju, bolesti i drugo, pripovjedač zaključuje kako „svijetu bijaše sličan ovaj hotel Savoy“
Učitavam...