Slavko Goldstein je iznimno tešku temu, koja se bavi najnižim ljudskim porivima, uspio obraditi i iznijeti na način koji posljedično kod čitatelja ne rađa osjećaj mučnine i ne ostavlja traumatski dojam
Ovo jest prije svega politički roman, ili roman naglašene političnosti, koji oštro apelira na svijest čitatelja, koji ga neće imati prilike čitati a da pri tome ne angažira vlastitu društvenu odgovornost
„Bjeguni“ je knjiga o hodanju, o promjenama mjesta, o hodočašćenju, o putovanju kao traganju za nepoznatim u i uokolo sebe samoga, o pogledu na život, postojanje, kao putovanje i potragu, u krajnjem smislu riječi, potragu za spoznajom
Romanom „Vrata“ Szabó daje kritiku vlastitog životnog odabira i klase, razotkrivajući sebe i druge kao ljude jalovosti i nedosljednosti, ljude principa čija se principijelnost najčešće očituje u snazi dobro i ispravno skladanih riječi, no najčešće ne i u životnoj stvarnosti
Svaki od pojedinih eseja iz ove knjige zaslužuje posebnu pažnju, jer se, između ostaloga, na posvećen i upućen način bavi sudbinama i djelovanjem vrlo iznimnih pojedinaca
Politički progoni, ratovi, socijalne nejednakosti, nemogućnost pravedne organizacije ljudskih društava i zajednica, izrabljivanje, problemi obrazovanja, zdravstva… sve je to prisutno u ovoj neobičnoj, interesantnoj knjizi, ali ne kao artikulirana, jasno oblikovana misao već kao šifrirana natuknica
Kod Hemingwaya je prisutna apsolutna lišenost iluzija, koja, s jedne strane obeshrabruje, dok sa druge otvara mogućnost razmišljanja – time i nade – koje bi u ideji deziluziranosti vidjelo polazišnu točku za dalje
Ljevica je svoj posljednji veliki poraz doživjela bez velikih i slavnih bitaka, bez tipičnog ponosa pobijeđenih. Zbog toga je ona u stanju žalovanja, u osjećanju izgubljenosti „horizonta očekivanja“