Primo Levi: „Zar je to čovjek“

Roman „Zar je to čovjek“ Primo Levi napisao je neposredno po izlasku iz logora, dovršen je 1947. godine, kada je po prvi puta i objavljen. U predgovoru, autor zapisuje kako knjiga želi ponuditi „vjerodostojan podatak za spokojno proučavanje nekih oblika ljudskoga duha“

Albert Camus: „Kuga“

Roman „Kuga“ pokazuje Camusa kao veoma pronicljivog, veoma dubokog analitičara čovjeka, njegove suštinske prirode koja dolazi do izražaja u kritičnim, rubnim situacijama

André Gide: „Krivotvoritelji novca“

André Gide svojim je cjelokupnim djelovanjem radio na očuvanju umjetničke suverenosti, braneći je od izravne povezanosti sa društvenim pitanjima

Joseph Roth: „Hotel Savoy“

Razgrćući prividan sjaj i blještavilo hotela Savoy i pokazujući njegovo nutarnje stanje, slojevitost i skrivene manipulacije, materijalne i ljudske zlouporabe, neimaštinu, prostituciju, bolesti i drugo, pripovjedač zaključuje kako „svijetu bijaše sličan ovaj hotel Savoy“

Walter Benjamin: „Berlinsko djetinjstvo oko 1900.“

Ovim tekstovima Benjamin ne uzdiže aristokraciju kao društveni sloj, iako je ne podvrgava niti kritičnim pogledima. Njega je ovdje zanimalo baviti se istinski uzvišenim, „aristokracijom duha“

Robert Musil: „Pomutnje gojenca Törlessa“

Musil je ovim romanom pružio dubok uvid u stvarno stanje stvari unutar visokih vojnih ustanova za odgoj i obrazovanje pripadnika povlaštenijih društvenih slojeva

Marguerite Yourcenar: „Hadrijanovi memoari“

„Hadrijanovi memoari“ su, uz prekide, nastajali tijekom trideset godina autoričina života – to je velebno djelo zapravo raslo sa svojom autoricom. Bilo je potrebno doseći vlastite životne i autorske zrelosti, uz pomoć kojih bi se dosegnula ona Hadrijanova

Gajto Gazdanov: „Noćni putevi“

Gazdanov je romanom „Noćni putevi“ uspio dati uvjerljivu sliku noćnoga Pariza, oslikanoga u periodu između dva svjetska rata, pokazavši zbiljsku težinu privatnih svjetova koji su taj život kreirali, a koja je daleko od svakog, mitom, imaginacijom i umjetnošću uobičajeno krojenog šarma

Vladimir Nabokov: „Dar“

Može se, i u krajnje neslobodnim i zapravo ponižavajućim okolnostima, izvojevati sloboda, i ne samo to, već i vrst zavidnoga dostojanstva, okretnosti i ponosa, koji se rađaju kroz naslućivanje i probijanje do novih stvaralačkih putova
Učitavam...