​Andrzej Stasiuk: „Istok“

Knjigom „Istok“ Andrej Stasiuk nedvosmisleno proziva savjest vlastita naroda – naroda koji nije htio, i ne želi znati, što se događalo na tlu njihove zemlje

Anton Pavlovič Čehov: „Debeli i mršavi“

Čehov, ime koje označava književnost, ono što čitalac od književnosti očekuje, kada se spram nje odnosi krajnje predano, i uz visoke zahtjeve

Svetlana Aleksijevič: „Rat nema žensko lice“

Aleksijevič piše povijest osjećaja, povijest duše, „ne državnu niti ratnu povijest, i ne živote heroja, već povijest maloga čovjeka koji je iz obična života bačen u epsku pogibelj kolosalna događaja“

Italo Calvino: „Naši preci“

Društvo kontrole koje, dubinski, unesrećuje čovjeka, a koje je svoja „izražajna sredstva“ naročito objelodanilo u vremenima takozvanog „hladnog rata“, svoju je opreku, svoje energično protivljenje pronašlo u bajkovitom svijetu ovih pripovijesti

Antonio Tabucchi: „Tristano umire“

Antonio Tabucchi veliki je pisac našega vremena, a njegova veličina izranja iz malenosti čiju stranu odabire, istinski prakticirajući ideju koju iznosi i njegov junak Tristano, koji kaže kako „Bog prebiva u sitnome“

Vladimir Sorokin: „Mećava“

Put je bio uzbudljiv, vođen je i velikim nakanama, tijekom njega bilo je i hrabrih i spontano plemenitih gesta, a ukoliko je bilo i kakvih posrnuća – i ona su dio, pa čak i potreba, nužda, prirodnoga, ljudskoga bivstvovanja

Zdravko Malić: „Stazom pored druma/Dnevnik osamdesetih“

Malićevi zapisi mogu se čitati i kao kritika kukavičke i snishodljive malograđanskosti, svjesno i dobrovoljno eutanazirane kritičke svijesti i zakržljalosti osobnoga stava domaće inteligencije, u cilju napretka u karijeri i zajedničkoga „mira u kući“

​Edgar Morin: „O estetici“

Edgar Morin je jedan od najupornijih suvremenih boraca protiv jednostranosti, jednodimenzionalnosti spoznaja, znanja i uvjerenja, sav je njegov rad usmjeren protiv redukcije kompleksnosti, ka transdisciplinarnosti i ka propitivanju metode

Bruno Schulz: „Dućani cimetne boje“

Autor je sposoban da, uz pomoć vodstva rafinirane senzualnosti, nizove običnih svakodnevnih prizora, poput ljuljanja neke zavjese, vidi i tumači kao izvor ili prostor čuda, nasuprot kojega su postavljeni ljudi, često oslikani poput životinja u kavezima, čije fizičke pojave i ponašanja bude odvratnost i sažaljenje istovremeno

Zygmunt Bauman: „Modernost i holokaust“

Holokaust se ne može promatrati kao iracionalan izljev ostataka predmodernoga barbarstva – on je bio legitiman stanar u kući modernosti, koja ga je kreirala

Witold Gombrowicz: „Ferdydurke“

Ono što književnost uobičajeno preskače i zaobilazi, to je Gombrowicz objeručke privukao k sebi i prigrlio kao svoj književni manir

Hermann Broch: „Vergilijeva smrt“

Ne postoji teza koju ova nevjerojatna knjiga zastupa. I to upravo iz razloga što ne postoji teza koju ne zastupa. Puna je kao što je svijet pun. Puna je stava i protustava. Osjećaja i protuosjećaja

Marguerite Duras: „Ljubavnik“

„Ljubavnik“ je priča o žudnji i ranome otkrivanju tjelesnosti, o odrastanju na Indonezijskom poluotoku, o ljubavi, o školovanju, ali jednako tako o intenzivnim i dramatičnim događanjima unutar jedne obitelji, o smrti i gubitku, o boli, o ljubavi spram najbližih...
Učitavam...