Joseph Roth: „Hotel Savoy“

Razgrćući prividan sjaj i blještavilo hotela Savoy i pokazujući njegovo nutarnje stanje, slojevitost i skrivene manipulacije, materijalne i ljudske zlouporabe, neimaštinu, prostituciju, bolesti i drugo, pripovjedač zaključuje kako „svijetu bijaše sličan ovaj hotel Savoy“

Walter Benjamin: „Berlinsko djetinjstvo oko 1900.“

Ovim tekstovima Benjamin ne uzdiže aristokraciju kao društveni sloj, iako je ne podvrgava niti kritičnim pogledima. Njega je ovdje zanimalo baviti se istinski uzvišenim, „aristokracijom duha“

Robert Musil: „Pomutnje gojenca Törlessa“

Musil je ovim romanom pružio dubok uvid u stvarno stanje stvari unutar visokih vojnih ustanova za odgoj i obrazovanje pripadnika povlaštenijih društvenih slojeva

Marguerite Yourcenar: „Hadrijanovi memoari“

„Hadrijanovi memoari“ su, uz prekide, nastajali tijekom trideset godina autoričina života – to je velebno djelo zapravo raslo sa svojom autoricom. Bilo je potrebno doseći vlastite životne i autorske zrelosti, uz pomoć kojih bi se dosegnula ona Hadrijanova

Gajto Gazdanov: „Noćni putevi“

Gazdanov je romanom „Noćni putevi“ uspio dati uvjerljivu sliku noćnoga Pariza, oslikanoga u periodu između dva svjetska rata, pokazavši zbiljsku težinu privatnih svjetova koji su taj život kreirali, a koja je daleko od svakog, mitom, imaginacijom i umjetnošću uobičajeno krojenog šarma

Vladimir Nabokov: „Dar“

Može se, i u krajnje neslobodnim i zapravo ponižavajućim okolnostima, izvojevati sloboda, i ne samo to, već i vrst zavidnoga dostojanstva, okretnosti i ponosa, koji se rađaju kroz naslućivanje i probijanje do novih stvaralačkih putova

Virginia Woolf, „Svjetionik“

Roman „Svjetionik“ naročito propituje prirodu žensko-muških odnosa, kao i prisutnost ženskih i muških elemenata i principa u jednoj ličnosti, sklada ili nesklada koji rezultira nerazmjerom tih segmenata unutar bića

Isak E. Babelj: „Crvena konjica“ i „Odeske priče“

Babelj je sposoban ganuti čitatelja, no to ganuće nije plošne i lake prirode, njega proizvode prizori koji, nakon što se sa njima susretne, kao da ulaze dublje u čovjeka i ostaju dalje živjeti u njemu, nekim vlastitim, odvojenim životom

Heinrich Böll: „Vlak je bio točan“

Andreasova normalnost i ljudskost protuteža su nenormalnosti i neljudskosti rata. On žudi za mirom i slobodom tijekom koje bi se mogao prepustiti uživanju u poeziji, glazbi, u studiranju i stjecanju novih spoznaja, a ne može iznaći snage da napusti vlak koji ga, s velikom vjerojatnosti, vozi u smrt
Učitavam...