Ilma Rakusa: „Mnogo mora“

Ilma Rakusa je kozmopolit, zaljubljena u svijet, u njegovo svijetlo i visoko, istančano, duhovno, plemenito lice

Magda Szabó: „Vrata“

Romanom „Vrata“ Szabó daje kritiku vlastitog životnog odabira i klase, razotkrivajući sebe i druge kao ljude jalovosti i nedosljednosti, ljude principa čija se principijelnost najčešće očituje u snazi dobro i ispravno skladanih riječi, no najčešće ne i u životnoj stvarnosti

Hannah Arendt: „Ljudi u mračnim vremenima“

Svaki od pojedinih eseja iz ove knjige zaslužuje posebnu pažnju, jer se, između ostaloga, na posvećen i upućen način bavi sudbinama i djelovanjem vrlo iznimnih pojedinaca

Jean Genet: „Dnevnik lopova“

Genet želi opisati sramotu i poniženje ne samo onih koji su okrenuli leđa zakonu, već ljudskoga roda općenito

Andrej Platonov: „Iskop“

Čovjekov um zarobljen ideološkim, Platonov pokazuje u njegovoj verbalnoj i misaonoj razgolićenosti

Ernest Hemingway: „A sunce izlazi“

Kod Hemingwaya je prisutna apsolutna lišenost iluzija, koja, s jedne strane obeshrabruje, dok sa druge otvara mogućnost razmišljanja – time i nade – koje bi u ideji deziluziranosti vidjelo polazišnu točku za dalje

Agota Kristof: „Velika bilježnica“

Roman „Velika bilježnica“, o gradiću K. i blizancima zatočenima u vlastitoj povezanosti, potom rastrgnutima povijesnim zbivanjima, donio je Agoti Kristof svjetsku slavu

Péter Esterházy: „Ništa od umjetnosti“

Polje literature može podnijeti ono što sam život nije u stanju, one vrste težina i patnji pod kojima ljudski životi pucaju, ili od kakvih se, u najmanju ruku, okreću glave na drugu stranu

László Végel: „Exterritorium: prizori s kraja tisućljeća“

Gdje su korijeni onoga čemu su građani SR Jugoslavije bili izloženi u proljeće 1999. godine? Végelova knjiga poteže pitanje odgovornosti u društvu u kojemu se naprosto vjeruje da „nitko nije dužan pogledati se u zrcalo“
Učitavam...