Günter Grass: „Sastanak u Telgteu“

Pripovijest slobodnom fikcionalnom obradom tematizira jedan zbiljski, povijesni događaj, koji se zbio u posljednjoj godini Tridesetogodišnjeg rata. Majstori i zanatlije jezika otpočeli su kreirati razdoblje koje više neće biti obilježeno destrukcijom i smrti, već mirom i rađanjem novoga, onim stvaralačkim

Jarosław Iwaskiewicz: „Sjenke“

Autor gradi priču tako da želi naglasiti marginalnost ideološko-političkih zbivanja, naspram onih duboko ljudskih, vođenih prije svega osjećanjima ljubavi i strasti, mržnje i ljubomore

​Lawrence Durrell: „Justine“

„Justine“ je prvi od četiri međusobno povezana romana, od kojih svaki govori o različitim aspektima složene priče o strasti i obmanama koje se odvijaju između jedne grupice ljudi u dekadentnoj atmosferi egipatske Aleksandrije, otprilike 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća

Gaston Bachelard: „Poetika sanjarije“

Proučavajući i u ovome djelu bogat i važan život ljudske imaginacije, Bachelard iznalazi kako je u našoj psihi prisutan prirodan nagon za sanjarijom, čija je jedna od nemalih zadaća da nas oslobodi od tereta života. Sanjarija našoj psihi nudi jedan ustrajni kontinuitet počinka

Miguel de Unamuno: „Abel Sànchez i druge proze“

S romanom „Abel Sànchez“ autoru je uspjelo prekoračiti tvrde devetnaestostoljetne naloge i zadatosti i usredotočiti se i izvesti jedno romaneskno djelo koje će cijelo biti sazdano iz neobično izravnoga bavljenja ljudskom unutrašnjosti

Predrag Finci: „U unutarnjem, istina“

„Maštarija pripada biću, ali ga laž o samom sebi vodi u vlastitu nesreću. Stvar je osobne snage da svatko za sebe izađe najprije na kraj sa samim sobom, samog sebe oslobodi vlastitih iluzija i obmana.“

​Sándor Márai: „Četiri godišnja doba“

Specifičnost ovih zapisa jest u tome da njihov autor ne izmišlja – on piše neobično blisko životu samome, čak i ukoliko fantazira. To je ujedno razlog zbog kojega oni čitatelju mogu ponekad i „teško pasti“ – njihova je neprijatnost u radikalno okrutnom, deziluziranom pristupu obradi tema

​Karen Blixen: „Sjene na travi“

Karen Blixen pisala je na dva jezika – na engleskom i na danskom, koristeći pri tome i dva različita imena – knjige na engleskom potpisivala je sa Isak Dinesen, a djela na danskom imenom Karen Blixen. Širem prepoznavanju njenog rada doprinio je redatelj Sydney Pollack

​Marguerite Yourcenar: „Oproštajni udarac“

Oblikujući fikcijske pojedince i stavljajući ih na pozornicu stvarnih povijesnih događanja, Yourcenar se daleko više od velike teme historijskih događanja i njihovih utjecaja na individualne sudbine bavi pojedinim ljudskim karakterima, emocijama i strastima

​Gustaw Herling-Grudziński: „Dnevnik pisan noću“

Ovi tekstovi se, sazdani od sjećanja, svježih dojmova, analiza, pravih manjih eseja, katkada i blagih polemika, čitaju i doživljavaju s povjerenjem prema autoru kao osobi čiji moralni i intelektualni autoritet izbijaju iz gotovo pa svakoga retka

​Ingmar Bergman: „Povjerljivi razgovori“

U Anninom pasivnom prepuštanju vlastita života u nečije mudrije i mjerodavnije ruke, unatoč posjedovanju vlastite volje i inteligencije, pa bile te ruke personificirane u jednoj osobi, ideji, ideologiji, ili u nečem četvrtom, čitalac će prepoznati sveprisutan, tragičan obrazac mnogih ljudskih egzistencija

Zbigniew Uniłowski: „Zajednička soba“

Ovu je pripovijest moguće vidjeti i kao globalnu sliku ljudskoga života determiniranog nesretnim okolnostima – političkim i ekonomskim, kakve su pritiskale poljsku mladu inteligenciju drugom polovinom dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća

​Georges Bataille: „Moja majka“

Roman „Moja majka“ odražava iskustvo razapetosti između oprečnih sila, religijskog i svjetovnog, mističnog i racionalnog, zla i svetog, erotske žudnje i vjerskoga zanosa. On svojom naizgled pornografskom temom manifestira ovu oprečnost, na kojoj je sazdan svijet
Učitavam...