Aleksijevič piše povijest osjećaja, povijest duše, „ne državnu niti ratnu povijest, i ne živote heroja, već povijest maloga čovjeka koji je iz obična života bačen u epsku pogibelj kolosalna događaja“
Društvo kontrole koje, dubinski, unesrećuje čovjeka, a koje je svoja „izražajna sredstva“ naročito objelodanilo u vremenima takozvanog „hladnog rata“, svoju je opreku, svoje energično protivljenje pronašlo u bajkovitom svijetu ovih pripovijesti
Antonio Tabucchi veliki je pisac našega vremena, a njegova veličina izranja iz malenosti čiju stranu odabire, istinski prakticirajući ideju koju iznosi i njegov junak Tristano, koji kaže kako „Bog prebiva u sitnome“
Put je bio uzbudljiv, vođen je i velikim nakanama, tijekom njega bilo je i hrabrih i spontano plemenitih gesta, a ukoliko je bilo i kakvih posrnuća – i ona su dio, pa čak i potreba, nužda, prirodnoga, ljudskoga bivstvovanja
Malićevi zapisi mogu se čitati i kao kritika kukavičke i snishodljive malograđanskosti, svjesno i dobrovoljno eutanazirane kritičke svijesti i zakržljalosti osobnoga stava domaće inteligencije, u cilju napretka u karijeri i zajedničkoga „mira u kući“
Edgar Morin je jedan od najupornijih suvremenih boraca protiv jednostranosti, jednodimenzionalnosti spoznaja, znanja i uvjerenja, sav je njegov rad usmjeren protiv redukcije kompleksnosti, ka transdisciplinarnosti i ka propitivanju metode
Autor je sposoban da, uz pomoć vodstva rafinirane senzualnosti, nizove običnih svakodnevnih prizora, poput ljuljanja neke zavjese, vidi i tumači kao izvor ili prostor čuda, nasuprot kojega su postavljeni ljudi, često oslikani poput životinja u kavezima, čije fizičke pojave i ponašanja bude odvratnost i sažaljenje istovremeno
Holokaust se ne može promatrati kao iracionalan izljev ostataka predmodernoga barbarstva – on je bio legitiman stanar u kući modernosti, koja ga je kreirala
Ne postoji teza koju ova nevjerojatna knjiga zastupa. I to upravo iz razloga što ne postoji teza koju ne zastupa. Puna je kao što je svijet pun. Puna je stava i protustava. Osjećaja i protuosjećaja
„Ljubavnik“ je priča o žudnji i ranome otkrivanju tjelesnosti, o odrastanju na Indonezijskom poluotoku, o ljubavi, o školovanju, ali jednako tako o intenzivnim i dramatičnim događanjima unutar jedne obitelji, o smrti i gubitku, o boli, o ljubavi spram najbližih...
Ovaj roman možemo gledati i kao literarni eksperiment, kao hladnokrvnu analizu ljudske prirode, osobito pritajenih žudnji i strasti, kao traganje za počelima, prauzrocima, i onime što se nalazi s onu stranu čovjekovih žudnji, ljubavnih i ljubavničkih poriva...
Tema uskraćivanja samome sebi vlastita djeteta u pripovjedaču otvara prostore boli i rasapa, no istovremeno i potrebu da se otvori, suoči sa svime što tu bol proizvodi
Učitavam...