​Antoine Compagnon: „Život iza sebe. Svrhe književnosti“

Postoje trenutci u životima pisaca kada se sa pisanjem prestaje – naročito onda kada je riječ o vlastitoj boli. S druge strane, i oni koji su prestajali često su kasnije znali uvidjeti kako ih nužda vlastita bića tjera na ponovni povratak

Oleg Mandić: „Život obilježen Auschwitzom“

Tada dječak, Mandić je posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz. Tamo je često viđao dr. Mengelea i svjedočio najvećoj industriji smrti ljudske povijesti. Od 1955. do danas svjedoči i bori se da mržnja i zlo budu oslabljeni

Carlos Fuentes: „Inezin instinkt“

Gabriel je bio na putu da otvori izlaz iz kolektivnog naslijeđa, da ga prepozna u odricanju i žrtvovanju zbog ljubavi… Međutim, ostao je vezan uz ono što je očito obilježje tradicije njegova naroda

​Dino Buzzati: „Tatarska pustinja“

Prostor vojničke stege i organiziranosti, odsustva radosti, kao i stege što je sustav nameće pojedincu kroz njegovu zlouporabu za tobože „zajedničke i više ciljeve“, predstavlja svakako jedan pogled na opći ustroj ljudskih društava, način njihove organizacije i funkcioniranja

​Siegfried Lenz: „Sat njemačkoga“

„Prije nego što smo iskusili ekstremnu situaciju možemo vjerojatno reći što jesmo, ali tek pošto smo je preživjeli, znamo što se inače u nama krije.“

Günter Grass: „Sastanak u Telgteu“

Pripovijest slobodnom fikcionalnom obradom tematizira jedan zbiljski, povijesni događaj, koji se zbio u posljednjoj godini Tridesetogodišnjeg rata. Majstori i zanatlije jezika otpočeli su kreirati razdoblje koje više neće biti obilježeno destrukcijom i smrti, već mirom i rađanjem novoga, onim stvaralačkim

Jarosław Iwaskiewicz: „Sjenke“

Autor gradi priču tako da želi naglasiti marginalnost ideološko-političkih zbivanja, naspram onih duboko ljudskih, vođenih prije svega osjećanjima ljubavi i strasti, mržnje i ljubomore

​Lawrence Durrell: „Justine“

„Justine“ je prvi od četiri međusobno povezana romana, od kojih svaki govori o različitim aspektima složene priče o strasti i obmanama koje se odvijaju između jedne grupice ljudi u dekadentnoj atmosferi egipatske Aleksandrije, otprilike 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća

Gaston Bachelard: „Poetika sanjarije“

Proučavajući i u ovome djelu bogat i važan život ljudske imaginacije, Bachelard iznalazi kako je u našoj psihi prisutan prirodan nagon za sanjarijom, čija je jedna od nemalih zadaća da nas oslobodi od tereta života. Sanjarija našoj psihi nudi jedan ustrajni kontinuitet počinka

Miguel de Unamuno: „Abel Sànchez i druge proze“

S romanom „Abel Sànchez“ autoru je uspjelo prekoračiti tvrde devetnaestostoljetne naloge i zadatosti i usredotočiti se i izvesti jedno romaneskno djelo koje će cijelo biti sazdano iz neobično izravnoga bavljenja ljudskom unutrašnjosti

Predrag Finci: „U unutarnjem, istina“

„Maštarija pripada biću, ali ga laž o samom sebi vodi u vlastitu nesreću. Stvar je osobne snage da svatko za sebe izađe najprije na kraj sa samim sobom, samog sebe oslobodi vlastitih iluzija i obmana.“

​Sándor Márai: „Četiri godišnja doba“

Specifičnost ovih zapisa jest u tome da njihov autor ne izmišlja – on piše neobično blisko životu samome, čak i ukoliko fantazira. To je ujedno razlog zbog kojega oni čitatelju mogu ponekad i „teško pasti“ – njihova je neprijatnost u radikalno okrutnom, deziluziranom pristupu obradi tema

​Karen Blixen: „Sjene na travi“

Karen Blixen pisala je na dva jezika – na engleskom i na danskom, koristeći pri tome i dva različita imena – knjige na engleskom potpisivala je sa Isak Dinesen, a djela na danskom imenom Karen Blixen. Širem prepoznavanju njenog rada doprinio je redatelj Sydney Pollack
Učitavam...