​Mark Thompson: „Danilo Kiš. Žamor povijesti“

Kiš je smatrao da literatura ima odgovornost prema povijesti, u smislu da je njena dužnost da povijest ispravlja, tako što će mijenjati ravnodušnost povijesnih podataka i nedostatak konkretnosti, konkretnim pojedincem

Dezső Kosztolány: „Anna Édes“

Ukoliko bi ga se željelo čitati na političkoj razini, što je dio autorove intencije, tada je poruka ovoga djela jasna – tlačenje i izrabljivanje nižih klasa od strane povlaštenih gospodara ne može se trpjeti do u beskonačnost

​John Maxwell Coetzee: „Gospodar Petersburga“

Coetzee je elegantnim jezikom ispisao pripovijest o gubitku i boli i o težnji oca da prodre do zagonetke sinovljeve smrti, ali i života koji je toj smrti prethodio

​William Faulkner: „Divlje palme“

Faulknerova su djela poznata po tome da ostaju u atmosferi zagonetnosti i nedorečenosti, u izostanku konačna i definitivna razjašnjenja, kao što je to na posljetku uistinu slučaj i sa realnim ljudskim životima i sudbinama

Andràs Forgàch: „Tajni život moje majke“

Mađarski književnik otkrio je pomno skrivanu obiteljsku tajnu – oba njegova roditelja radila su kao tajni suradnici sigurnosne službe u komunističkoj Mađarskoj, i o tome je napisao dokumentaristički roman

​Fréderic Gros: „Filozofija hodanja“

„Onaj tko stvara hodajući, promišlja suštinu stvari, sasvim jasno, bez ikakvih zapreka i ograničenja, nesputan kulturom i tradicijom. Tada se ne rađaju duga mudrovanja, nego lake i duboke misli“

Malcolm Lowry: „Pod vulkanom“

Alkoholizam kao najdublja pripovjedna odnosno problemska potka ovoga romana nije tu kao oznaka čovjekove slabosti i pada, nego kao put i prodornost, energija koja vodi u očišćenje

Michael Martens: „Vatra u vatri“

Suprotno onome na što smo uglavnom navikli čitajući biografije slavnih pisaca, ovdje imamo posla sa jednim bujnim, strastvenim tekstom, iznimno bogatim višestrukim opservacijama, koje pristižu sa raznih polja i izvora, a iznesenim izvanrednim pripovjednim darom

Slavko Goldstein: „1941. Godina koja se vraća“

Slavko Goldstein je iznimno tešku temu, koja se bavi najnižim ljudskim porivima, uspio obraditi i iznijeti na način koji posljedično kod čitatelja ne rađa osjećaj mučnine i ne ostavlja traumatski dojam

Alfred Döblin: „Berlin Alexanderplatz“

Ovo jest prije svega politički roman, ili roman naglašene političnosti, koji oštro apelira na svijest čitatelja, koji ga neće imati prilike čitati a da pri tome ne angažira vlastitu društvenu odgovornost
Učitavam...