​Andrej Tarkovski: „Zapečaćeno vrijeme“

Tarkovski je držao da je sposobnost percipiranja umjetnosti nešto što je čovjeku urođeno, i što ne ovisi o njegovoj stručnoj pripremljenosti da se suoči sa različitim temama i načinima oblikovanja, već o „otvorenosti za lijepo i dobro“

Rüdiger Safranski: „Nietzsche: biografija njegove misli“

Safranski zamjećuje kako se Nietzsche sam sebi čini poput nekoga tko reprezentativno, poput Atlasa, na svojim plećima nosi sve probleme bivanja u svijetu. Uz napomenu da on još pokušava izvoditi majstorstvo time što želi žonglirati i plesati sa tim teretom

Gyula Krudy: „N. N.: roman o djetetu ljubavi“

U romanu „N. N.“, bogatoj metaforično-alegorijskoj pripovijesti prepunoj simbola, legendi, gdje se spominju i junaci starih mađarskih epskih poema, kao i junaci saga mađarskoga folklora, Gyuli Krudyu uspjelo je ostvariti umjetnički izvanredan tekst

​Henry James: „Poslanici“

Henry James u ovome romanu do perfekcionizma razvija vrst profinjenog pripovijedanja, koje obiluje potankostima i nijansama u postepenosti razgradnje i razotkrivanja karaktera

Annie Ernaux: „Godine“

Iako imamo posla sa spisateljicom vrsna senzibiliteta koji bilježi svoje visoke realizacije, zamjećuje se kako je Annie Ernaux istovremeno ipak sklona blagim ili malo većim kompromisima, i kako joj prilagodba ukusu i očekivanjima šire publike nije odbojna niti strana

​Mark Thompson: „Danilo Kiš. Žamor povijesti“

Kiš je smatrao da literatura ima odgovornost prema povijesti, u smislu da je njena dužnost da povijest ispravlja, tako što će mijenjati ravnodušnost povijesnih podataka i nedostatak konkretnosti, konkretnim pojedincem

Dezső Kosztolány: „Anna Édes“

Ukoliko bi ga se željelo čitati na političkoj razini, što je dio autorove intencije, tada je poruka ovoga djela jasna – tlačenje i izrabljivanje nižih klasa od strane povlaštenih gospodara ne može se trpjeti do u beskonačnost

​John Maxwell Coetzee: „Gospodar Petersburga“

Coetzee je elegantnim jezikom ispisao pripovijest o gubitku i boli i o težnji oca da prodre do zagonetke sinovljeve smrti, ali i života koji je toj smrti prethodio

​William Faulkner: „Divlje palme“

Faulknerova su djela poznata po tome da ostaju u atmosferi zagonetnosti i nedorečenosti, u izostanku konačna i definitivna razjašnjenja, kao što je to na posljetku uistinu slučaj i sa realnim ljudskim životima i sudbinama

Andràs Forgàch: „Tajni život moje majke“

Mađarski književnik otkrio je pomno skrivanu obiteljsku tajnu – oba njegova roditelja radila su kao tajni suradnici sigurnosne službe u komunističkoj Mađarskoj, i o tome je napisao dokumentaristički roman

​Fréderic Gros: „Filozofija hodanja“

„Onaj tko stvara hodajući, promišlja suštinu stvari, sasvim jasno, bez ikakvih zapreka i ograničenja, nesputan kulturom i tradicijom. Tada se ne rađaju duga mudrovanja, nego lake i duboke misli“
Učitavam...