Zdravko Malić: „Stazom pored druma/Dnevnik osamdesetih“

Malićevi zapisi mogu se čitati i kao kritika kukavičke i snishodljive malograđanskosti, svjesno i dobrovoljno eutanazirane kritičke svijesti i zakržljalosti osobnoga stava domaće inteligencije, u cilju napretka u karijeri i zajedničkoga „mira u kući“

​Edgar Morin: „O estetici“

Edgar Morin je jedan od najupornijih suvremenih boraca protiv jednostranosti, jednodimenzionalnosti spoznaja, znanja i uvjerenja, sav je njegov rad usmjeren protiv redukcije kompleksnosti, ka transdisciplinarnosti i ka propitivanju metode

Bruno Schulz: „Dućani cimetne boje“

Autor je sposoban da, uz pomoć vodstva rafinirane senzualnosti, nizove običnih svakodnevnih prizora, poput ljuljanja neke zavjese, vidi i tumači kao izvor ili prostor čuda, nasuprot kojega su postavljeni ljudi, često oslikani poput životinja u kavezima, čije fizičke pojave i ponašanja bude odvratnost i sažaljenje istovremeno

Zygmunt Bauman: „Modernost i holokaust“

Holokaust se ne može promatrati kao iracionalan izljev ostataka predmodernoga barbarstva – on je bio legitiman stanar u kući modernosti, koja ga je kreirala

Witold Gombrowicz: „Ferdydurke“

Ono što književnost uobičajeno preskače i zaobilazi, to je Gombrowicz objeručke privukao k sebi i prigrlio kao svoj književni manir

Hermann Broch: „Vergilijeva smrt“

Ne postoji teza koju ova nevjerojatna knjiga zastupa. I to upravo iz razloga što ne postoji teza koju ne zastupa. Puna je kao što je svijet pun. Puna je stava i protustava. Osjećaja i protuosjećaja

Marguerite Duras: „Ljubavnik“

„Ljubavnik“ je priča o žudnji i ranome otkrivanju tjelesnosti, o odrastanju na Indonezijskom poluotoku, o ljubavi, o školovanju, ali jednako tako o intenzivnim i dramatičnim događanjima unutar jedne obitelji, o smrti i gubitku, o boli, o ljubavi spram najbližih...

Yukio Mishima: „Ispovijedi maske“

Ovaj roman možemo gledati i kao literarni eksperiment, kao hladnokrvnu analizu ljudske prirode, osobito pritajenih žudnji i strasti, kao traganje za počelima, prauzrocima, i onime što se nalazi s onu stranu čovjekovih žudnji, ljubavnih i ljubavničkih poriva...

Imre Kertész: „Kadiš za nerođeno dijete“

Tema uskraćivanja samome sebi vlastita djeteta u pripovjedaču otvara prostore boli i rasapa, no istovremeno i potrebu da se otvori, suoči sa svime što tu bol proizvodi

Joseph Conrad: „Srce tame“

Djela Josepha Conrada po prvi puta umjetničkom prozom prikazuju Europljanina kao kolonijalnog gospodara. Tema tropskog putovanja, traumatičnog putovanja u srce Afrike, jest tema „Srca tame“, koje je u stvari jedno svjedočanstvo o pljački i ugnjetavanju

Samuel Beckett: „Molloy“

Beckettov je cilj pokazati čovjeku njega samoga, i to često ne u naročito dostojanstvenim situacijama – u situacijama koje ga lome i ponižavaju, oslikavajući sirovu animalnost ljudske prirode, uvjetovanosti, ovisnosti, ograničenja i zadatosti

André Malraux: Ljudska sudbina

Malraux „Ljudskom sudbinom“ propituje i tematizira borbu i revoluciju u službi čovjeka i društva
Učitavam...