Ja bih uvijek samo za lijeve glas’o i samo za antinacionalne. Jedini razlog što ja tamo ne bih glasao bi bio taj da su svi na neki način nacionalni i da ti moraš da imaš lakmus papir pitanja koja moraš zadovoljiti da bi dobio ikakvo biračko tijelo
Generacije iza mene, a možda i ova moja, baš i nemaju pojma šta je to zaista rat i koja je stvarna cijena toga. Ne znaju šta znači izgubiti bukvalno sve. Plaše se drugog i drugačijeg jer su tako naučene. A, opet, i ove starije kao da su zaboravile pa se vraćaju na stare puteve
Njima nisu potrebni svesni ni empatični građani, njima su potrebni dehumanizovani sledbenici koji i dalje veruju u mit o ugroženom narodu koji se bori za svoje teritorije i svoje nacionalno jedinstvo
Najopasnija stvar na svijetu je emocionaliziranje političkog života. Kao što u privatnom životu ne možemo živjeti bez emocija, tako u javnom životu emocije štete
„Kad nemate ništa da ponudite u sadašnjosti, dajte bar prošlost. Pa dajte onda kraljeva, careva, velikih država, osvajanja... Zaboravite što sad bedno živite. Bili ste nekada veliki“
Ricœur govori o potrebi da se, pri konstrukciji sjećanja, postavimo u poziciju Drugoga i dopustimo da i on ispriča našu priču. To nam pomaže da postanemo svjesni bolnih mjesta koja je povijesna trauma izazvala drugoj strani i uvidimo manjkavosti u svojoj verziji događaja
Sve oko opće umjetne inteligencije je spekulacija, ali stvari koje će se sigurno desiti uskoro su povećanje nejednakosti i koncentracija bogatstva na strani onih koji imaju kontrolu nad podacima
Šta je sve potrebno znati da bi se bilo dirigent, gdje su žene u toj profesiji, kako je teklo njegovo muzičko obrazovanje, za Prometej govori mladi sarajevski dirigent Fuad Šetić
Srušeni smo iznutra, i duhovno i materijalno, i sve se to još uvijek dešava. Zato nemamo odmaka od rata jer stanje boli i beznađa kontinuirano traje bez obzira što se formalno ne puca
Za mene je književnost u prvom redu jezik. Netko može preživjeti robiju Dostojevskog pa napisati loš roman, a netko može gledati pile kako se peče u pećnici pa napisati odličan roman
Politički i administrativni konstrukt Jugoslavije mi danas nije važan, očigledno da kao takav nije mogao opstati, ali činjenicu da je to manje-više isti kulturni prostor koji je jezik i nakon rata relativno lako ponovo povezao, mi niko ne može oduzeti
U doba populističkih politika i razmahanog nacionalizma trijumfira kolektivizam. U njemu nema mišljenja, nego suglasnost, nema stvaralaštva nego izvršenja, nema osobne odluke nego pristajanje i prilagođavanje
Učitavam...