Almin Kaplan: Najljepši otac moje književnosti

U koji god grad da idem, koliko god da je mal ili velik, uzbuđen sam onoliko koliko tog grada ima u književnosti. Do sada sam u Dubrovnik išao samo kad sam morao, nemoćan da zamislim tamošnji život koji se odvije negdje iza kulisa postavljenih za bogate turiste

Kaplan: Uz Sidranov odlazak

Za mene je Sidran bio živi dokaz da je svijet u kojem sam odrastao samo odlomljeni komadić jednog puno većeg svijeta

​S jedne je strane zrcala razum, s druge je ludilo

Rat zaustavi život onakvim kakav je on trajao do rata i onda se iz zaustavljenog procesa odvaja milion malih života koji se počinju dešavati mimo ikakvih zajedničkih obrazaca. Države se tad useljavaju u podrume, stanove i kasarne, pa se nad običnim svijetom, pogotovo nad nejači, iživljavaju samoproglašeni carevi, predsjednici, zapovjednici…

Almin Kaplan: Knjige za djecu

Cilj ovog teksta jeste povući čitatelja za rukav i pozvati ga da ti posvjedoči da je svijet u kojem si bio dijete stvarno postojao. Da su postojali Avdo, Hasa i Lazo, ljudi koji su preprodavali knjige, kao i oni stanovi iz kojih su ih dobrom voljom novih vlasnika uzimali

​ALMIN KAPLAN: Pero

Otkud tom čovjeku poriv da o umjetnicima vodi računa, da ih hrani i napija, da njihove knjige izdaje, čuva i promoviše? Otkuda ako ne iz vjere da se tako svijet može bar malo popraviti i učiniti boljim mjestom

​Almin Kaplan: Tri ratna podruma

Dok gledam rat u Gazi, stalno se pitam gdje su jadni roditelji, a donedavno sam se pitao gdje su ta jadna djeca. Ne znam šta to znači i znači li išta, ali vjerujem da bi nešto trebalo značiti

​Drveća i pod njima ljudi

Danas više nema stabala kao ni ljudi koji pod njima sjede na način na koji se pod stablima sjedilo prije. Tek ponegdje, kao toponim, preživjela je neka murva, košćela, dub ili orah

Munib Delalić, svjetlo sa sjevera

Kundera je govorio kako je zadatak prevodioca knjigu ponovo napisati. Neka je samo pola istine u ovoj njegovoj tvrdnji, puno je. Jedan od takvih pisaca je Munib Delalić, koji već decenijama sa norveškog prevodi na naš jezik

​Almin Kaplan: Dva dana i još jedan

Pjesnici poput Marka Vešovića prava su rijetkost i u puno većim jezicima nego je naš. Dodao bih da je počinjena nepopravljiva šteta što se Vešovića nije više prevodilo

​Ivan Lovrenović, priča iz čestitosti

Ne znam tačno šta je to što me veže za Lovrenovića pa toliko svojim osjećam to što piše, ali znam da ima veze sa čestitošću iz koje ovaj pisac progovara

Kaplan: Čitajući Vaništu

Mir i tišina ateljea likovnjaka svetija su mjesta od radnih soba književnika. Mnogi od njih su ustvari pjesnici koji nikada ne napišu svoje pjesme. Neki ih možda naslikaju, neki ni tako

KAPLAN: Bude li u šušnju zmija

Ima pjesnika koji će uzeti svaku riječ koja im dođe pod zub. Gudelj nije takav, on ima svoje riječi i kao pčele ih čuva u svojim ulištima. One su njegov mal koji izvodi na ispašu, šiša, odvodi veterinaru, hrani sijenom, tikvom
Učitavam...