U kliničkoj depresiji, buraz moj, ležiš kući i gledaš u plafon
Postoje vagoni nesreće s kojom se ljudi nekako nose. I njihovi bližnji. Većina njih nikada neće biti u prilici da pogleda u kameru, vidi crvenu lampicu i kaže dobar dan ili kakav drugi pozdravPrincip Saša
Sjećanje na Aleksandra Sašu Bukvića (1949 - 2023), jednu od najautentičnijih biografija bosanskohercegovačke umjetnostiNoćna straža Rulofa rođ. Londrc
Smeta mi neopisivo što ćemo o spomeniku kralju Tvrtku smišljati pošalice koje i sama radim, zbog Rulofa rođ. Londrc, a ne govoriti o autoru spomenika, vrhunskom skulptoru Stijepi GavrićuStolački kraj jula
Nikada se nisam uključivala u razgovore o Stocu kao gradu problema, da ne spominjem onu pogrdniju sintagmu. Stolac u mom srcu postoji kroz druga iskustvaSpojeni u impresumu
I dok se drugi bave njim, on se, pored vlastite književnosti za koju mnogi neupućeni misle da mu je jedina preokupacija, prečesto bavi drugima. S pažnjom, širinom i ljudskostiKad ništa nije normalno, nema razloga da mi to budemo
Treba se pustiti toj nenormalnosti, kao i sreći kad nas zadesi, i nadati se da ništa nije vječno. Umori privid kao i stvarnostLijepa priča iz vrtića
Vrtića se bojim. Dolaskom u vrtić „Čika Jova Zmaj“ u Foči, sve moje predrasude o predškolskoj brizi o djeci, a djelimično i o Foči, su se raspršileNeće biti dovoljno olova za sve naše strave
Oni koji su odlučivali, jedino su sa tačke mrtvih mogli krenuti dalje. I nama ostaviti krnjatke velike zemlje i traume koje na njima najbolje uspijevajuBivši neprijatelji – ljudi za koje je rat završen
Ratnim veteranima, rat je prošao. Ne prolazi onima koji na temelju ratnog narativa već trideset godina osiguravaju svoju političku egzistenciju i štite pokradeno, koji trguju traumama preživjelih i ratnohuškačka retorika im je ključna poluga za opstanak na vlastiSveti Sava, predstava koja traje
Zbog stanja kolektivnog bjekstva predstava „Sveti Sava“ još uvijek traje, samo se kostimografija ostrašćenih mijenjaIma li zemlje za analogne
Mogu li da ne budem influenserica ako baš ne moram. Možemo li sačuvati minimum dostojanstva i ne pristati na sve što se nudi pod plaštom inovativnosti, dok nismo izginuli/e od toliko inovativnihŽao mi je djeco vaših siromašnih života
Nebrojeno sam puta bila u situaciji da sjedim s mladim ljudima i nekim ko je već upisan u istoriju, i gledala sam te mlade ljude koji nemaju potrebu da nešto čuju. A možda je tako i bolje. Možda je lakše živjeti bez uzora i želja, laganim korakom niz nizbrdicu, što bi rekla Sonja Savić, ne znajući da će onda, kada nje više ne bude, doći Tik Tok
Učitavam...