Danas nema razlike između bošnjačkih, srpskih i hrvatskih nacoša. Ili moje oči ne valjaju, možda ta razlika zaista postoji: ono pas, a ovo mu brat?
Kad se ćutim opustošen kao da su kroza me Beli Orlovi prolećeli, sjednem da to napišem i nastane pjesma nagizdana kao krajiška mlada
Ostaje mi da hranim / ničije mačke po Sarajevu, i s ljudima da pričam / ko kad se kuša propiriti vatra od mokrih drva, / dok lipsava stoljeće u kojem Zlo, kao oltari / za uskrs, širom je dveri raskrililo
Emina, zapravo, spada u pjesme koje je ubila naša navika, stoga bi analiza trebalo da potraži mogućnost njenog vaskrsavanja, da nam vrati prvotno osjećanje za nju, da nas suoči sa načinom kako ju je pjesnik zaista napravio, odbacujući pritom sve što smo naknadno stavljali u tu pjesmu, s manje ili više opravdanja
