Kad se objavi crna kronika …
Kolika je čovjekova sklonost za lošim vijestima najbolje znaju urednici medija koji u svom sastavu imaju rubriku 'crna kronika'. Ono što je u tome najproblematičnije jest neskrivena želja tih urednika za što crnjom kronikom
Sadržaji koji većini medija, konkretno internetskih portala, donose čitanost, u glavnoj većini su bezsadržajni i senzacionalistički. Najpopularniji među njima mogu se smjestiti pod skraćeniku SPCK (sport, pornografija, crna kronika). Upravo takvi sadržaji su razlog što se mnogi mogu dičiti svojom čitanošću ili bolje reći klikanošću. Zato se stvara dojam da mnogima takvi događaji dobro dolaze. Primjera je mnogo; evo jednoga.
Prošlog tjedna, u tragičnoj prometnoj nesreći, smrtno je stradao jedan mladi bosanski franjevac iz Rame, na službi u Livnu, fra Ivica Baketarić. Vijest se brzo proširila po mnogim portalima. Jasno, potrebno je da se o tome čuje i izvijesti ljude, ali je moj dojam da mnogi kao da su jedva čekali i natjecali se tko će prije „ugrabiti“ tu ekskluzivu i tako skupiti klikove i posjete. Nakon takvih vijesti urednici i vlasnici medija mogu zadovoljno trljati ruke. To vrlo dobro ilustrira radosna facebook objava urednika jednoga od tih portala, istoga dana kad je objavio spomenutu tužnu „ekskluzivu“. Pogledajte donju fotografiju (imena sam sakrio, jer nisu bitni ljudi nego „običaji“) i bit će vam jasno o čemu pričam.
Pok. fra Ivica Baketarić pripadao je istoj provinciji – Bosni Srebrenoj, kao i pok. fra Luka Markešić, koji je preminuo 7. kolovoza ove godine. Isti portal, koji je pisao o fra Ivici (i čiji je urednik bio sretan zbog posjeta i klikova koje mu je ta tragedija donijela), o fra Luki je objavio jednu jedinu vijest i to do kraja manipulativnu i tendencioznu, a „pokrivenu“ i „ograđenu“ navodima sa „wikipedije“ i portala bljesak.info. U skladu s mitom prisutnim među najprimitivnijim nacionalistima, po kojem je fra Luka bio „blizak komunističkoj partiji“, antihrvat i slično, a u kojem uredništvo i dobar dio čitateljstva toga portala živi, o fra Luki – na dan njegove smrti – nije rečeno ništa drugo osim toga da je „bio“ ono što bi ti nacionalisti i primitivci željeli da bude. Zašto bi tako željeli, razlozi su mnogi. Sigurno zato što malo toga znaju i razumiju, a možda i zato da time operu savjest i biografiju onima koji su stvarno bili ljudi „onoga režima“, da bi kasnije prešli na stranu boraca za „nacionalnu stvar“. Eno takvih su pune nacionalne stranke hrvatskog naroda, posebno ona najveća!
Isti oni koji su/koji bi nekada utjerivali u komunističko jednoumlje, danas utjeruju u nacionalističko jednoumlje [evo jednoga podatka tome u prilog: prema vjerodostojnim zapadnim izvorima (Paul Pickering, Mark Baskin) tokom 1990. godine oko 97 tisuća osoba u Hrvatskoj prešlo je iz Saveza komunista u HDZ, a slična situacija je i u BiH], a fra Luka i drugi – koji ne pristaju da misle po njihovom diktatu – su im problem kako tada tako i danas.
Tako je, eto, veliki Ramljak fra Luka, čiji život i djelo stoje na svijetloj strani povijesti Bosne i Hercegovine i hrvatskoga naroda, „prošao“ na najklikanijem ramskom portalu. Njegova rodbina, prijatelji i braća franjevci nisu dobili tu riječi sućuti, ništa osim likovanja neobrazovanih i sluganskih ljudi, koji su javno otkrili svoju radost što ga „više nema“; valjda u nadi da će zbog te radosti dobiti neki „dinar“ od onih koji su im naredili da se tome raduju ili su im mozak isprali do te mjere da misle da se tome doista treba radovati.
| Prometej.ba | rujan 2014.