Dostojevski: Paradoksalist

Branio je rat uopće, i to, možda, jedino zbog paradoksa. Reći ću samo da je "civilno lice" i najmiroljubiviji i najdobrodušniji čovjek koji može postojati na svijetu i kod nas u Petrogradu

Dostojevski: Život zavoljeti više nego njegov smisao

Volim te, Ivаne! Brаt Dmitrij kаže zа tebe: Ivаn je grob! Jа velim zа tebe: Ivаn je zаgonetkа. Ti si i sаd zа mene zаgonetkа, аli sаm nešto već rаzumeo kod tebe, i to od jutros.

O smijehu

Mislim da je obično neugodno gledati čovjeka kako se smije. Ponajčešće se u smijehu ljudi očituje nešto prostačko, nešto što kao ponizuje smijača, iako sam smijač gotovo nikad ne zna kakav dojam ostavlja svojim smijehom. Isto tako ne zna, kao što i uopće nitko ne zna, kakvo mu je lice kad spava. U gdjekojeg je spavača i u snu lice pametno, a u ponekog, čak i pametnog čovjeka, lice u snu postaje vrlo glupo i zato smiješno.

Ulomak priče "Veliki inkvizitor" iz romana Braća Karamazovi

Ivan, agnostik, pripovijeda jednu zgodu iz 16. st. bratu Aljoši koji se zamonašio. Krist je, prema pripovijedanju, ponovno došao, ne na kraju vremena, nego tada, u 16. st. Prolazi gradskim ulicama Seville „jer je poželio bar na čas pohoditi djecu svoju i to upravo tamo gdje heretici gore na lomačama“.
Učitavam...