Povratak od novina i radija knjizi, od žurbe miru i tišini, od rastresenosti sabranosti, od senzacije razmišljanju, od artizma k umjetnosti, od snobizma k skromnosti, od neumjerenosti k umjerenosti
Bili smo svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, naučili smo umijeće pretvaranja i mnogoznačnog govora, preko iskustva postali smo nepovjerljivi prema ljudima i često smo im morali ostati dužni istinu i slobodnu riječ, u neizdrživim sukobima postali smo mekušci ili možda čak i cinici. Jesmo li dakle još potrebni?
Pametnije je biti pesimista: na taj način izbjegavamo razočaranja i pred ljudima se ne izvrgavamo ruglu. Tako je optimizam zabranjen razboritima. U svojoj biti optimizam nije nikakav nazor o sadašnjoj situaciji. On je životna snaga, snaga da se nadamo tamo gdje se drugi predaju sudbini, snaga da kročimo upravo i onda kad se čini da sve ide po zlu, snaga da podnosimo udarce, snaga koja nikad ne prepušta budućnost protivniku, nego je uvijek na sebe preuzima.
Glupost je opasniji neprijatelj od zla. Protiv zla možemo prosvjedovati, možemo ga raskrinkati, možemo ga, ako treba, silom spriječiti; zlo nosi uvijek u sebi klicu vlastitog raspadanja, jer ostavlja u čovjeku barem nevoljkost.
Učitavam...