Miroslav Krleža | Ljudska samoća

Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: Zove se Samoća! Beznadna tuga osamljenosti.

Miroslav Krleža | O ljudskoj gluposti

Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?- Kako "ovako"?

Miroslav Krleža: “Pogled na svijet“

Sredovječni intelektualac, koji je nakon 52 godine života odlučio da prvi put kaže ono što doista misli i što je istina (“uglednom građanskom licu“ Domaćinskom, koji se hvalio ubojstvom četiriju zelenokaderaša koncem rata, usudio se da prigovori kako nije moralno zdravo hvaliti se ubojstvom četiriju osoba) i zbog toga završio u zatvoru zbog klevete, odbačen od društva, napušten čak i od žene i djece i proglašen ludim, sa svojim zatvorskim drugom razgovara na temu “pogleda na svijet“.
Učitavam...