Sami po sebi autori tih govorenja i pisanja su bezvrijedna stvorenja, ljudi koji su za svoj životni put odabrali mržnju (kako netko glasovito reče: kreature poput Smaila Čekića su zločin protiv čovječnosti). Međutim, problem je što takvi uživaju povjerenje svojih pokrovitelja iz matičnih klerofašističkih struktura pa osjećamo potrebu da im i ovdje damo prostora da kažu nešto prije svega o sebi.

Krenimo s Fatmirom Alispahićem, zvijezdom muslimanske fascio-folk scene i miljenikom rijaseta, koji svoje mrziteljske stavove iznosi i kao kolumnist klerofašističkih novina Saff. Iz mnoštva izjava izdvajamo slijedeće.

- Kulturalni i kolonijalni obrasci jednako se manifestiraju u pogledu nastojanja da Bošnjaci i u medijskom i u političkom smislu budu jednak proizvod, koji hrani s&h superiornost i bošnjačku manju vrijednost. Zato Marka Vešovića do ludila dovodi uspravnost Muhameda Filipovića, koji se usuđuje da svoje begovsko porijeklo i akademsko znanje nadvisi nad srpskim i hrvatskim opancima. Zato je iz ove kolonijalne zbilje prognan svako ko nije bošnjačka karikatura, koja će kreveljenjem i lupetanjem, puzenjem i dahtanjem, zadovoljavati srpske i hrvatske fašističke apetite.

- Srbi plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar.

- Njima je normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod.

- Mali Srbin iz Beča neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezeveze kolje zeca. Čak štoviše, mali će Srbin poletjeti od ushićenja. Kao što se moje dijete ushiti kad čuje cvrkut ptica.

- Teško je reći da je mali Srbin otporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak.


- Da sam rođen u Šumadiji bilo bi mi normalno da vrlinom smatram klanje muslimana i žderanje čvaraka.

Napomena: Akademik Nedžad Ibrišimović rekao je da je Fatmir Alispahić vitez pera. Pogledajmo dalje što nam njegov vitez poručuje.


- Ko zna gdje su sve još kršćani na početku decembra isturili šarenilo svojih blagdana, koji će uslijediti tri sedmice kasnije. Zašto to čine? Pa mogli su čitavu godinu držati upaljene lampice, u slavu Božića! Nije li po srijedi neka golema frustracija, neko ćeranje inada, goli primitivizam kojim se nastoji muslimanima poručiti: evo nas, žmigamo, hristujemo i isusujemo, vama pod nosom, pa crknite od muke?

- Ako se tome doda u etnografskoj i etnološkoj literaturi opisana sklonost Srba za drastične postupke, kao što su klanja ljudi, ubijanja sjekirama ili nasilja nad starcima i ženama, česti incestualni odnosi i seksualno iskorištavanje djevojčica i djece, tada se dobije slika o izvorima onih fenomena koji su došli do izražaja u ratu, i to izvorima temeljenim u sociopsihologiji Srba kao naroda.

Napomena dva: Mrzitelj je svoj magistarski rad obranio pred Muhamedom Filipovićem, tzv. akademikom, ideologom muslimanskog fašizma, za kojeg su Tarik Haverić u knjizi Čas lobotomije i Marko Vešović u knjizi Tunjo veliki i u Tunje mali jasnom analizom pokazali kakav je neznalica i polupismenjak. O tom akademiku čak i Zlatko Lagumdžija s pravom kaza da se „radi o čovjeku koji je desetljećima među svojim kolegama poznat kao ontološki lažov. Sve čega se uhvatio u ime drugih sasušilo se, sve čega se uhvatio zbog sebe osobno, uspjelo mu je. U svakom slučaju žao mi ga je kao i onoga koga on vodi.“

Smail Čekić Mrzitelj, koji je usput profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, o srpskom narodu kaže slijedeće
- Osnov srpskog fašizma je srž srpske (agresivne) nacionalne kulture, koja u biti svog mita sadrži ogromnu količinu mržnje i nasilja, tendenciju ka izvršenju genocida, a kultura mržnje njeguje se unutar porodične (pravoslavno srpsko crnogorske) i plemenske tradicije.

U istom pravcu, Džemaludin Latić, aludirajući na nacionalnost Marka Vešovića, u svom tekstu Baš onako vlaški piše:
- Marko Vešović o mojoj poeziji nema šta reći. Onaj ko bazdi rakijom, krmetinom i bijelim lukom nema sposobnosti čitati poeziju nastalu iz humusa islamske kulture.

Gornji citati dovoljni su da oslikaju kakvu ideologiju promoviraju određeni fašisoidni krugovi među bh. muslimanima. Ukoliko nam je stalo do Bosne i Hercegovine, s ovakvim likovima treba se što prije obračunati. Možda je mnogima teško govoriti o fašizmu kod dojučerašnjih žrtava fašizma, ali u interesu budućnosti jest da se ove kreature poput malignoga tkiva moraju odstraniti iz javnog prostora. Štoviše, put između žrtve i zločinca ne mora biti dug: žrtve Jasenovca a počinioci Srebrenice to su nam već demonstrirali.

Primjer portala bosnjaci.net i njemu sličnih može vam također pojasniti prirodu i intenzitet toga fašizma i njegove stvarne namjere. Na tom portalu piše i Željko Milićević, Hrvat iz Kanade, koji između ostalog za Srbe kaže:

- Stoljećima Srbi ubijaju druge oko sebe, i tom njihovom povijesnom divljaštvu neće biti kraja dok se naciji ne zapuca metak u čelo.

- „Srbi su genocidni fašisti“ , „genocidan srpski narod“ , „fašistički srpski narod“ „nacistički srpski narod“ – osobno sam mišljenja da svi ovi navodi stoje sami po sebi.

Brojni drugi citati sličnog tipa lako se mogu pronaći, da ih ne ovdje ne navodimo dalje. Ovim člankom htjeli smo malo približiti ovu temu čitateljima i potaknuti na razmišljanje i djelovanje. Na sijanje mržnje ne smijemo se navikavati, nego moramo protestirati i protiv nje se boriti. Ovakve stvari u našoj „hrvatsko-bošnjačkoj federaciji“ slušamo gotovo svakodnevno. Žalosno je što malo tko protestira. Valjda smo se previše uživjeli u svoju laž da smo čisti i nevini, a da su za sve krivi drugi, pa olako prelazimo i preko ovako očitih fašističkih ispada ili štoviše podržavamo njihove autore i organiziramo tribine na kojima su oni predavači. Vrijeme je da opet uzviknemo besmrtni usklik: Smrt fašizmu- sloboda narodu! Bez obračuna s ovakvom ideologijom nećemo imati ni slobodne ni napretka, bez ubijanja posljednje klice mržnje i laži u sebi ostat ćemo doživotno robovi svojeg bolesnog paranoičnog uma nesposobnog da napravi iskorak u svijet ljubavi i slobode.

Pripremio: Prometej.ba/ šf (lipanj/jun 2011.)

Napomena: u tekstu je namjerno upotrebljavan naziv 'm/Musliman' umjesto 'Bošnjak', a razloge možete iščitati iz ovoga teksta: O Bošnjacima i bosanskom jeziku