Ako izgleda kao Greta Thunberg, bavi se istim temama kao Greta Thunberg, nastupa na klimatskim samitima kao Greta Thunberg i pritom potpuno izvrće riječi Grete Thunberg, onda mora da je anti-Greta: svjetski su je mediji, logično, odmah tako prozvali. Naomi Seibt, 19-godišnja youtuberica iz Münstera i nova zvijezda poricatelja klimatskih promjena, protestira: ‘Nisam zla verzija Grete’, jada se novinarima. Njen poslodavac, James Taylor iz američkog Instituta Heartland, utjecajnog think tanka financiranog novcima industrije fosilnih goriva, ipak misli drukčije: ‘S obzirom na to da je Naomi manje-više ista kao Greta, samo što donosi alternativnu perspektivu, rekao bih da je dobro što će ih ljudi doživljavati kao slične.’ A s obzirom na to da je Naomi postala zvijezda tek nakon što ju je Heartland angažirao, promovirao i brendirao, u ovom se slučaju čini pametnije vjerovati njima nego njoj.

‘Klimatska realistkinja’, kako sama sebe naziva, još uvijek je doduše daleko od Gretine popularnosti. Ali baš zato što je projekt medijskog dizajniranja nove teenfluencerice globalne desnice tek u povojima, iz njega se jasnije nego inače da naučiti kako to desnica funkcionira. Jer Greta je samo jedna od Seibtinih meta: podjednako joj, kaže, smetaju zagovornici ‘imigrantskih prava, feminizma, rodne teorije, socijalizma, postmodernizma…’ U ime konzervativnih vrijednosti i ideala slobodnog tržišta, mlada libertarijanka – baš poput svoga velikog uzora, kanadskog self-help gurua Jordana Petersona – trpa tako u isti koš najrazličitije, više ili manje lijeve politike, optužujući ih da ‘utiru put totalitarizmu’. E sad: kako bi točno, primjerice, nesretni postmodernizam, sa svojom anything goes parolom i radikalnim nepovjerenjem u velike ideološke metanaracije, mogao odškrinuti vrata totalitarizmu kada ovoga bez sveobuhvatnih naracija uopće nema, ostaje prilično nejasno. Ali nije ni važno: poanta je u tome da se pod maskom ‘kulturnog marksizma’ i ‘lijeve medijske hegemonije’ zbrčka patchwork različitih političkih pozicija, kojima je zajedničko uglavnom samo to što nisu ekstremno desne, da bi se zatim i borba protiv klimatskih promjena i feministička teorija i zalaganje za prava radnika i postmodernistička antyhing goes poetika mogli prikazati kao najkraći mogući put do Gulaga.

Nakon što je skicirana tako iracionalna slika političkih protivnika, njih se – logično – optužuje za iracionalnost. ‘Ja ne želim da paničarite’, govori Naomi Seibt, aludirajući na poznatu Gretinu poruku svjetskim vođama. ‘Umjesto toga, želim da razmišljate.’ S jedne strane dakle trezvena, pribrana, razumna desnica koja, u najboljoj liberalnoj maniri, samo prakticira slobodu govora: s druge prijetnja ‘socijalističke diktature’ i pomahnitala lijeva ‘antihumanistička ideologija’ kojoj je glavni cilj da ‘posrami čovječanstvo’ i usadi nam osjećaje ‘krivnje, stida i samoprezira’. Poprilično nejasno ostaje, doduše, kako nova desnica uspijeva biti tako razložna ako golema većina znanstvenih dokaza govori o opasnostima klimatskih promjena, poprilično nejasno ostaje kako desničari uspijevaju biti tako razumni dok im se priviđa bizarna ljevičarska zavjera globalnih razmjera. I zašto Naomi Seibt optužuje Gretu da je ‘ideološka lutka na koncu’ istodobno dok sama prima obilne honorare od moćnog američkog think tanka. I kakve bi veze trebala imati aktivistička briga za generacije koje dolaze s čudnovatom željom da se ‘posrami čovječanstvo’. Ali – rekosmo – nije ni važno. Poanta poricanja klimatskih promjena ionako nije u argumentima i dokazima, nego u izokretanju uloga, brkanju pozicija i konstantnom miješanju pojmova, sve dok rasprava ne postane potpuno uzaludna, na radost bogatih Heartlandovih donatora. Ne funkcionira li, uostalom, tako kompletna nova desnica, pretvarajući sirovu ksenofobiju u pitanje osobnog mišljenja, napade na manjine u borbu za ljudska prava, sumanute teorije zavjere u dokaz zdravog razuma, slobodu tržišta u slobodu govora, slobodu govora u slobodu goriva? Medijski dizajnirana anti-Greta – ista, samo izvrnuta – zato joj savršeno odgovara. Naomi Seibt izgleda poput iskrivljenog odraza iz ogledala: utoliko, ona je pravo lice nove desnice.

Autor: Boris Postnikov, tjednik Novosti