Da vidimo kako za sada stoje stvari s oštrim rezovima i strukturalnim reformama u Republici Hrvatskoj.

Od sada, bolesni se ljudi u Republici Hrvatskoj dijele na bogate i siromašne. Reformom zdravstva uvedene su kategorije standarda i nadstandarda, što znači da će građani s više novca dobiti bolju zdravstvenu zaštitu. Vrlo jednostavno, pacijent koji bude imao novca za bolji i skuplji umjetni kuk – kako nam je objašnjeno – dobit će bolji i skuplji umjetni kuk.

Od sada, izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bolesni će u Republici Hrvatskoj u troškovima zdravstvene zaštite umjesto sa šezdeset posto proračunske osnovice participirati sa više od devedeset posto, te svaki pregled na hitnom bolničkom prijemu obavljen na svoj zahtjev, a bez ustanovljenih indikacija za hitnu medicinsku pomoć, plaćati stotinu pedeset kuna.

Od sada, visina naknada za invalide u Republici Hrvatskoj ne ovisi o njihovom invaliditetu, već o njihovom imovinskom stanju. Državnim proračunom za 2016. godinu značajno su smanjena sredstva za invalidske naknade, a Vlada je najavila i uvođenje imovinskog cenzusa za primaoce doplatka za tuđu pomoć i njegu.

Od sada, djeca s dijagnosticiranim Downovim sindromom u Republici Hrvatskoj više ne dobivaju mjesečne invalidnine. Izmjenama propisa i tumačenja Zakona, vještačenje takve djece i reviziju njihova statusa vrše liječnici opće prakse, i 1650 pacijenata s Downovim sindromom preko noći je ostalo bez bijednih hiljadu i dvjesto kuna invalidske naknade.

Od sada, predškolska djeca koja se sa svojim poteškoćama nose uz pomoć obučenih terapijskih pasa više ne mogu s njima ići u vrtić. Ministarstvo znanosti i obrazovanja po preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo zabranilo je terapijskim psima ulazak u prostore dječjih vrtića s obrazloženjem da su te životinje potencijalni nositelji zaraza. Umjesto toga, preporučen je angažman osobnih asistenata. Koji, naravno, nisu predviđeni ni budžetom, ni Zakonom o predškolskom odgoju.

Od sada, značajno su smanjene ili ukinute državne dotacije udrugama za zaštitu ljudskih prava, kulturnim, mirovnim, ženskim, LBGT i ostalim građanskim udrugama, njihovim projektima, festivalima i časopisima, te nezavisnim neprofitnim medijima koji ne dijele konzervativni svjetonazor nove vlasti. Od sada, dvostruko manje novca dobivat će i list talijanske nacionalne manjine.

Od sada, dio prihoda od igara na sreću koji u Republici Hrvatskoj dobiva Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva smanjen je za više od pola. Od sada, udruge koje pomažu osobama s invaliditetom, slijepima i slabovidnima, oboljelima od multiple skleroze, ljudima s intelektualnim poteškoćama ili djeci s posebnim potrebama, udruge za prevenciju narkomanije, udruge otvorene za siromašne i gladne, za skrb o starima i nemoćnima, ili o beskućnicima, sve te male ćelije civilnog društva kojima je jedini cilj pomoći bespomoćnima imat će dvostruko manje budžete i zatvarat će se, jedna po jedna.

Republika Hrvatska objavila je tako otvoreni rat najpodmuklijem od svih unutarnjih neprijatelja hrvatskog naroda i hrvatske države: Slabijima.

Slavna Republika Hrvatska objavila je rat siromašnima i gladnima. Objavila je rat beskućnicima. Starima. Nemoćnima. Umirućima. Nesposobnima za rad. Umirovljenicima. Nezaposlenima. Deložiranima. Bolesnima. Nepokretnima. Invalidima. Gluhima. Slijepima. Nijemima. Starcima sa slomljenim kukom. Djeci s Downovim sindromom. Djeci s posebnim potrebama. Drugačijoj djeci. Drugačijim ljudima. Manjinama. Nacionalnim manjinama. Vjerskim manjinama. Seksualnim manjinama. Homoseksualcima. Lezbijkama. Samohranim majkama. Trudnim ženama. Neplodnim muškarcima. Ateistima. Slobodnim umjetnicima. Nezavisnim novinarima.

Republika Hrvatska objavila je, ukratko, rat svakome tko se ne uklapa u standard – ispričavam se, nadstandard – zdravog, imućnog, snažnog, heteroseksualnog hrvatskog katolika i domoljuba.

Republika Hrvatska objavila je rat svima ostalima, svim Drugačijima i Slabijima – jer drugačijost je slabost – i objavila ga je do istrebljenja.

Slabiji, znao je to svaki ideolog Nacije i Države u povijesti, zapreka su razvoju, napretku i slavi. Bog – zovite ga prirodom, ili kako hoćete – tako je uredio stvari: samo snažni opstaju. Slabiji zaostaju, Slabiji usporavaju, Slabiji smetaju. Slabiji zauzimaju prostor i vrijeme. Slabiji uzimaju. Slabiji ne pridonose. Slabiji su zarazni i opasni. Slabiji su neugodni, neugledni i ne izgledaju lijepo. Slabiji su drugačiji i ne uklapaju se u nadstandard. Slabiji su višak.

Slabiji otpadaju.

Postoje, istinabog, one romantične teorije po kojima se snaga zajednice ili društva mjeri brigom za najslabije, ali to su ljevičarske budalaštine i relikti komunizma. Ima još tih kretenskih ideja iz mračne prošlosti i bijeloga svijeta: ideja o društvenoj solidarnosti ili ravnopravnosti, na primjer. Ili ona, najkretenskija od sviju ljudskih ideja, o Državi kao servisu građana. Nije država servis. Ne donosiš u državu babu sa slomljenim kukom da je serviser popravi, ugradi joj umjetni kuk i vrati s garantnim listom. Nije ta baba tisuću godina sanjala hrvatsku državu. Nisu Slabiji sanjali Hrvatsku. Sanjali su je najbolji među nama, najplemenitiji i najsposobniji. Sanjali su je najzdraviji i najjači.

Bog – zovite ga prirodom, ili kako hoćete – tako je uredio stvari: u tih su dugačkih tisuću godina opstali samo najžilaviji, najlukaviji i najprepredeniji, oni koji preživljavaju u svim historijskim, prirodnim i životnim uvjetima, oni koji ne gube vrijeme na Slabije, oni koji gaze preko Slabijih. Opstali su samo najprilagodljiviji, opstali su Šupci.

Ovo je njihova država. Šupačka Republika Hrvatska.

Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis. Šupačka Hrvatska ne postoji da bi pomagala onima kojima je potrebna pomoć, već da bi oni kojima je potrebna pomoć plaćali za to državnim Šupcima. Šupačka Hrvatska ne poznaje društvenu solidarnost, ne postoji u Šupačkoj Hrvatskoj ni javno dobro ni zajednički interes, jer Šupci ne dijele ni interese ni dobra. Šupačka Hrvatska se boji Drugačijih, jer su pored njih svi Šupci isti. Šupačka Hrvatska prezire Slabije, jer snaga šupačkog društva ili zajednice mjeri se brigom za najjače.

Šupačka Hrvatska ne daje novce za invalidnine djeci s Downovim sindromom, već kupuje crne njemačke limuzine s grijanim sjedalima da Šupcima bude toplo. Šupačka Hrvatska će na ukinutim invalidninama za djecu s Downovim sindromom uštedjeti cijelih dvadeset pet milijuna kuna godišnje. Šupačka Hrvatska na službene njemačke limuzine za Šupke troši godišnje četiri stotine. Milijuna. Kuna. Na službene automobile za grijanje šupaka Šupcima.

Šupačka Hrvatska dvostruko je smanjila budžet za udruge koje pomažu starima, bolesnima, siromašnima i gladnima, ali će zato Ivica Todorić i Agrokor i ove godine za krpanje minusa u bilanci dobiti izdašne državne poticaje, pet-šest puta veće od novca za udruge za pomoć Slabijima. Šupačka Hrvatska ne dopušta u dječje vrtiće ulazak plemenitim psima obučenima da pomažu Slabijoj djeci, već na mala vrata – ali doslovno mala vrata – u njihove živote propušta popove i časne sestre. Šupačka Hrvatska će poskupljenjem zdravstvene zaštite u bolnicama ove godine od Slabijih uzeti dodatnih stotinu milijuna kuna, a onda Crkvi dati šest stotina. Milijuna. Kuna. Crkvi. Samo ove godine.

Šupci, sretan vam skori Dan državnosti.

Ovo je vaša država.

*Tekst preuzet s portala portalnovosti.com