Gde je bio bog u Srebrenici
Piše: Mirko Đorđević | pescanik.net Nakon poslednjeg svetskog rata – i svega što je bilo u Aušvicu sa Jevrejima, postavljeno je pitanje gde je bio bog sa svojom milošću i svemoći, dok su hiljade ljudi umirale na lomačama i u gasnim komorama – zašto je to dozvolio. Zanimljivo je da to pitanje nisu postavili ateisti – ne, to su pitanje postavili ozbiljni evropski teolozi. Oni oko Hansa Kinga, glasovitog „papinog teologa“.
![](/uploads/clanak/174/790x450018.jpg)
Ovaj zapis se tiče jedne neuspele uloge koji priznaje srpski tužilac za ratne zločine V. Vukčević. Priča se odnosi se na snimanje filma o zločinima „Ustanička ulica“. U tom filmu tužilac Vukčević je trebalo da govori o zločinima – i nije išlo nikako: kada je tužilac počeo da navodi, reditelj je uzviknuo – „Ne, ne može to da bude radnja filma, neće nam publika verovati. Pa toga nema čak ni u horor filmovima“. Na to je tužilac Vukčević, u neostvarenoj ulozi odgovorio – „U stvarnosti su te radnje mnogo gore od radnji u horor filmovima, jer se naprosto to stvarno dogodilo“. Priča je grozna, i možda i nije za navođenje, ali je sam tužilac navodi – „Sinovi su bili prisiljavani da vrše protivprirodni blud nad očevima, žene su izvođene iz svojh kuća gole i bose i prisiljavane da takve prolaze kroz ceo grad, ljudska tela su vezivana za kuku jednog automobila, a noge za kuku drugog automobila, bebe su bile na bajonetima“. Dalje ne možemo navoditi reči tužioca Vukčevića – opet moral insanity obavezuje. Nije ovo iz hronike srednjevekovne, ne, ovo govori čovek koji taj „materijal“ ima u rukama. „Ulogu“ u filmu nije uspeo da odigra – ostalo ćemo videti. Crna senka Srebrenice nije jedina – pod senkom tog zla treba živeti. Inače, tužilac je obećao pokretanje postupka za zločine u Borovom selu i Tenju, a tih godina je Matija Bećković – sa svojom bratijom – hrabrio JNA rečima – „Srpska vojska je 1913. zauzela Skadar, a ovi ne mogu ni Borovo Selo i Tenje“. A sveštenstvo je mahalo kadionicama – i to nije sve. Malo je verovatno da će neko sve to reći, a tužilac Vukčević se barem trudio. Još manje je verovatno da ćemo i mi završiti naš teološko-politički traktat – ovde skoro niko ne čita Baruha de Spinozu i ne postavlja pitanje o tome gde je bio bog u Srebrenici – no, jednom će se crna knjiga morati otvoriti. Neka je i ovaj zapis samo još jedna uzaludna esejistička varijacija – a peščanik svima meri vreme i budi savest da se o zlu ne može ćutati – o božijoj „odgovornosti“ na Balkanu – no, to su već pitanja koja ne spadaju samo u neki teološko-politički traktat.