Odmah nakon što je Sirijska arapska armija (SAA), kao jedina legitimna vojna sila, uz pomoć svojih saveznika Hezbollaha, palestinskog Liwa al-Qudsa i drugih provladinih jedinica očistila većinu Aleppa od terorista Jaish al-Fataha i Fatah Halaba, u zapadnim mainstream medijima pokrenuta je opšta antiruska i antiiranska histerija.

Takozvani 'umjereni pobunjenici', kako ih vole etiketirati zapadni mediji, su preko katarske Al-Jazeere, CNN-a i BBC-a nakon poraza plasirali vijest da sirijska vojska i vladine milicije vrše masovna ubistva civila u ovom gradu. Čak se u procjenama išlo toliko daleko da se tvrdilo da provodi genocid. Mediji su se u svojim tvrdnjama pozivali na izvještaje Kancelarije UN-a u Siriji koja je saopštila da je sirijska vojska, navodno, ubila 82 civila na oslobođenim područjima iako nema čvrstih dokaza da je te zločine zaista počinila sirijska vojska.

Ono što je vrlo bitno napomenuti da sve militantne skupine, uključujući i ISIS, svakodnevno koriste civile kao živi štit, dok škole i bolnice koriste kao glavne štabove smatrajući da su tu sigurni od zračnih udara sirijskih i ruskih snaga. Zato tendenciozne UN-ove izvještaje treba uzeti s rezervom jer nema relevantnih materijalnih dokaza ili izjava svjedoka koji bi potvrdili da se provodi sistematični zločin nad stanovnicima Aleppa.

Zanimljivo je da niko živ u međuvremenu ne spominje kroz kakve strahote prolazi narod Jemena. Dok djeca u toj zemlji doslovno umiru od gladi zbog humanitarne katastrofe, Saudijska Arabija vrši brutalnu vojnu agresiju na nju.


Krvoločne glavosječe

Netom nakon poraza 'pobunjenika', spomenuti mediji počeli su sa emitovanjem TV priloga na kojima se uporno vrte kadrovi ubijenih ljudi na ulicima i zatrpani leševi djece i žena ispod ruševina zgrada. S obzirom da nema jasnih dokaza da li su ovi zločini, u prvom redu, zaista počinjeni, nameće se zaključak da zapadne sile, Saudijska Arabija i zemlje perzijskog zaljeva (mahom sunnitske) medijskim bombardovanjem žele satanizirati sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, kao i njegove saveznike Iran i Rusiju.

Svako ko je detaljnije pratio razvoj događaja u Siriji i informisao se iz više nezavisnih izvora, mogao je uvidjeti da je mnoštvo kadrova stradavanja civila lažirano odnosno zlonamjerno iscenirano od 'pobunjenika' kako bi se legitimno izabrana sirijska vlada i njen predsjednik svijetu prikazali kao strašni režim koji satire vlastiti narod. Štaviše, mnogi izvještaji nezavisnih medija koji sve vrijeme pristižu iz Sirije, svjedoče da 'pobunjenici' likvidiraju sve civile koji su pokušavali pobjeći sa područja pod njihovom kontrolom, a posebno one koji pokušavaju dezertirati iz njihovih redova. No, o tome, korporativni mediji nisu ni slova izustili. Da se razumijemo, daleko od toga da je Assad idealan, ali, on je u svakom slučaju daleko bolje rješenje i manje zlo od islamističkih plaćenika koji žele vratiti Siriju i njeno društvo ravno u kameno doba.

Stoga, postavlja se pitanje zašto bi Assadu bilo u interesu da vrši bilo kakav masakr, a kamo li genocid nad vlastitim narodom sada kada je teškom mukom izvojevao veliku stratešku pobjedu!? Ono što je njemu, u ovom trenutku, najmanje potrebno jeste da sirijska vojska počini bilo kakav zločin nad civilima. Naprotiv, njemu je neophodno da sebi obezbijedi punu potporu lokalnog stanovništva nad svim oslobođenim područjima kako bi osigurao pobjedu u ratu.

Da su, kojim slučajem, ti 'umjereni pobunjenici' pobijedili u Aleppu, danas na naslovnicama svjetskih medija ne bi bilo ni riječi o genocidu, masovnim ubijanjima ili humanitarnoj krizi u ovom najvećem sirijskom gradu. Naprotiv, mediji bi pobjedu militanata tada veličali do nebesa prikazujući je kao 'pobjedu sirijskog naroda nad mračnim režimom'.

Ne smijemo iz vidokruga zanemariti činjenicu da zapadne sile, po svaku cijenu, preko svojih 'pobunjenika', bolje reći krvoločnih glavosječa, žele svrgnuti legitimno izabranu vladu u Damasku koja je, uz sirijsku armiju, čuvar (garant) sekularizma, nacionalnog jedinstva i multietničnosti u Siriji. Naravno, razne terorističke skupine su svesrdno finansijski i logistički podržane od sunnitskih teokratskih režima u Saudijskoj Arabiji, Turskoj, Kataru, Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima kako bi napokon u Siriji svrgnuli Assada koji dolazi iz reda šiitskih Alawita. I pticama na grani je jasno da je njihov krajnji cilj instaliranje teokratskog, tačnije selefijskog režima preko kojeg bi eksploatisali sirijsku naftu i plin, te proveli svoje energetske projekte. Time bi bio presječen takozvani 'šiitiski polumjesec' Bliskom istoku.


Šiitski plinovod

U analizi Fonda strateške kulture pod nazivom "Energetska pozadina sirijskog sukoba", pozivajući se na američkog istraživača i novinara Williama Enghdala, navodi se da je glavni uzrok sukoba u Siriji planirana izgradnja takozvanog ''šiitskog plinovoda'' od Irana, preko Iraka i Sirije, pa dalje u Tursku i Evropu. Na taj način bi, piše ovaj analitičar, Sirija, Irak i Iran u kojima vladaju šiiti, ostvarili mnogo veći uticaj na Evropu u svakom pogledu.

"U srpnju 2011. godine, dok je operacija destabilizacije Assada bila u punom jeku, vlade Sirije, Irana i Iraka potpisale su povijesni sporazum o izgradnji spomenutog plinovoda. Predviđeno je da će plinovod koštati 10 milijardi američkih dolara, te da će trebati tri godine za njegovu izgradnju. On će se protezati od plinskog polja Južni Pars u Perzijskom zaljevu, do Damaska u Siriji, a produžetak na Mediteran, otkud bi se iranski i sirijski plin transportirao prema Europi, izlazio bi u sirijskoj luci Tartus gdje se nalazi ruska pomorska baza, a spominje se i Libanon", piše u navedenoj analizi.

Ovom projektu su se usprotivili Katar i ostale većinski sunnitske zemlje u kojima jak uticaj ostvaruje Muslimansko bratstvo koje je svojevremeno imalo važnu ulogu u svrgavanju egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka tokom Arapskog proljeća. Iako se Katar želio pridružiti izgradnji ovog plinovoda kako bi izvozio svoj plin iz polja Južni Pars, u analizi se navodi da Saudijska Arabija nije dozvoljavala izgradnju katarskog plinovoda preko svoje teritorije. Zato je Katar prisiljen izvoziti svoj plin LNG tankerima kojima ne može izvesti željene količine plina.

''Usprkos svemu ovom, zbog pritisaka Muslimanskog bratstva i Sjedinjenih Američkih Država, Katar je umjesto suradnje s Iranom izabrao konfrontaciju, a Sirija je trenutno njihovo glavno bojište. Ne čudi, ako znamo da se u Kataru (Doha), nalazi američka središnja vojna komanda za Bliski Istok. Turska se u ovoj situaciji teži nametnuti kao glavno energetsko čvorište kroz koje bi prolazili naftovodi i plinovodi prema Europi. Ovo se ne odnosi samo na naftu i plin iz Perzijskog zaljeva, već i na energente iz Kaspijske regije, pa i Rusije. Svaki cjevovod koji zaobilazi Tursku za nju je neprijateljski, ovo se odlično odražava na primjeru destabilizacije Sirije, gdje Turska uz Katar igra odlučujući ulogu. Turska i Katar imaju u planu plinovod Katar-Irak-Turska-Europa, no ovaj projekt znatno zaostaje za plinovodom Iran-Irak-Sirija, te po pitanju njegove realizacije nisu potpisani nikakvi sporazumi'', navodi se u analizi.

Što se tiče Izraela, analiza naglašava da ovoj državi ne odgovora niti jedna opcija: niti pobjeda Assada, niti pobjeda ‘pobunjenika’, već status quo, tačnije kaos.
''Izraelu odgovara status quo, a to je kaos, stoga je za očekivati da će Izrael podupirati obje strane u sukobu, samo da produži sukob. Enghdal čak razmatra da bi se Izrael u budućnosti mogao svrstati uz tzv. rusko-sirijsko-iračko-iranski plinski konzorcij, ako bi se osjetio previše ugroženim od mreže koju širi Muslimansko bratstvo'', piše u analizi.

O vezama Muslimanskog bratstva sa nacizmom može se detaljno pročitati u knjizi Johna Loftusa pod nazivom ''Nacistička tajna Amerike''.


Tekbiranje

Jučer je u Sarajevu održan zanimljiv miting kojim je, navodno, data podrška sirijskom narodu. Na mitingu su se mogle uočiti osobe iz redova selefijske zajednice, sirijske emigracije u BiH koja je mahom islamistički i antiasadovski nastrojena. Prisustvovali su i nezaobilazni Turci koji ovdje rade ili studiraju. Mahalo se zastavama turske i sirijske opozicije, a koji put se i protekbiralo. Valjda da se svima stavi do znanja ko vodi glavnu riječ, iako je na skupu bilo jevreja i ljudi drugih religija.

Kada su bradate 'demokratske' spodobe klale i činile druga monstruozna nedjela po Palmiri, Raki, Homsu, Idlibu i drugim mjestima širom Sirije, onda nikome u Sarajevu ili na zapadu nije na pamet padalo da se okuplja i daje podršku sirijskom narodu. A sad kada je legitimna sirijska armija oslobodila Aleppo, vrlo utjecajna vehabijska zajednica je zajedno sa Turcima i sirijskom emigracijom je jedva čekala da iskoristi priliku kako bi vladu u Damasku optužila za genocid. Bosanski sunniti se opasno indoktriniraju zarad geostrateških interesa Saudijske Arabije i zaljevskih zemalja, a posljedice toga u BiH će se itekako osjetiti.

U stvari, već se osjećaju. Jedan od tih simptoma indoktrinacije se može očitovati u izrazito antišiitskom raspoloženju u bh. javnosti, naročito u komentarima po društvenim mrežama u kojima se poziva na uništenje Irana i u kojima se ova država proglašava odgovornom za genocid u Siriji. Čak je jedna grupica, tu večer kada su 'pobunjenici' u Aleppu poraženi, održala protest ispred iranske ambasade u Sarajevu. S druge strane, mladi iz BiH, uglavnom siromašni i bez ikakve perspektive, se preko raznih organizacija i na razne načine vrbuju za odlazak na ratišta u Irak i Siriji. Time se Bošnjaci neizbježno uvlače uvlače u tuđe ratove i višedecenijske političke sukobe arapskog svijeta sa kojima, u biti, ne bi smjeli imati ama baš nikakve veze.

Islamska zajednica u BiH je uvijek izbjegavala zauzeti jasan i nedvomislen stav prema selefijskoj zajednici. Rješavanje statusa paradžemata - koje, usput rečeno, nije do kraja provedeno - naprosto nije dovoljan potez kako bi se uspostavio jasan odnos naspram njih. Očigledno je da ne postoji politička volja i interes u bošnjačkom političkom vrhu da se obračuna sa selefijskom zajednicom koja je Bošnjacima zadala veliku štetu, posebno tokom zadnjeg rata.

Autor: Edin Redžić

Tekst uz dozvolu autora prenosimo s portala novi.ba