Izazov budizma za zapadnjake
BUDIZAM PUŠTA KORIJENJE posvuda u zapadnom svijetu. Na planinama Catskill, tri sata vožnje sjeverozapadno od New Yorka, niknulo je proteklih godina gotovo tridesetak hramova i centara. U Francuskoj je zen-redovnik Thich Nhat Hanh, podrijetlom iz Vijetnama, svojim napisima o pomnosti i tehnici meditacije u hodu pronašao tisuće pristaša.
U samostanskom institutu Rikon, udaljenom 20 kilometara od švicarskog Winterthura, tibetski redovnici i redovnice u knjižnici sa 10.000 naslova prenose i primjenjuju tradicionalno znanje. Ovdje se prakticira tibetska medicina, a tijekom blagdana stotine Tibetanaca sastaju se u svojim šarenim odorama – okruženi kravama na ispaši i švicarskim susjedima. Procjene govore da nekoliko milijuna ljudi izvan Azije slijedi pravila mudrog čovjeka iz Indije.
Filozofija s Istoka na Zapadu poprima mnoge pojavne oblike, a uzima se više ili manje ozbiljno. Onima koji ne žele vjerovati u boga ali ipak žele ostati religiozni Buddha je očito dobar izbor. Nijedno drugo vjersko usmjerenje nije proteklih godina u Europi zabilježilo sličan porast: slijedeći različite tradicije, ljudi meditiraju i tragaju za posljednjim istinama, vježbaju gađanje lukom i strijelom za bolju karmu ili u manjim skupinama čitaju tekstove na sanskrtu.
U čemu je izazov te blage filozofije s Istoka, koja desetke tisuća ljudi mami na predavanja i tečajeve za početnike? Zbog čega se danas ljudima sa Zapada čini tako vjerodostojnom i bliskom njihovim životima? Prema izjavama novih sljedbenika, u budizmu je mnogo manje prisila nego u kršćanstvu.
Unutrašnjost jednog hrama u New Yorku
Ne postoji nikakav svemogući stvoritelj, čije postojanje kritički zapadni duh sve teže može prihvatiti – niti postoji jedan jedini put do otkupljenja; svaki vjernik treba sam pronaći svoj put do nirvane, „mjesta trajne sreće“. Nema opreke između vjere i slobodnog života. Buddha je često govorio: „Preispitujte moj nauk, sumnjajte i raspravljajte.“
Mnogi u kojima je budizam pobudio zanimanje odvratili su se još prije od kršćanstva. Zbog župnika i svećenika koji ne utjelovljuju ono što propovijedaju; zbog zamora vjerskih zajednica; zbog religije koja inzistira na autoritetima i dogmama. Nasuprot tome, duhovni majstori Istoka uvijek su propovijedali i umijeće oslobađanja od normi – nauk koji se čini mnogo prihvatljivijim u modernoj svakodnevici.
DOBAR DIO OČARANOSTI tom religijom proizlazi iz jednostavnosti i jasnoće budističkog učenja. Indijski učenjak Sacya Narayan Goenka, koji izučava pomnost, uvijek iznova naglašava da ne poučava budizam nego „samu njegovu jezgru – umjetnost života“.
Mnogi u kojima je Zapad svojom kulturom autoriteta i krivnje stvorio duhovnu prazninu budizam nudi barem privid vjere bez strogih pravila. Pritom rečenice povijesnog Buddhe u svojoj jasnoj strogosti podsjećaju na medicinsku dijagnozu: svaki je život patnja. Svaka patnja ima svoj uzrok u požudi, u žeđi koja nastaje u mislima. Čovjek pati, žeđa, kao što kaže Buddhino učenje, jer uvijek želi imati više.
Budističku praksu obilježavaju individualne vježbe, recitacije svetih tekstova, meditacija i savjetovanje s učiteljem. Cilj je da se duhovnim obrazovanjem i dobrim djelima, razvojem pomnosti i suosjećanja izađe iz zatvorenog kruga postojanja, kotača reinkarnacije. Često pogrešno shvaćenu nirvanu budist ne postiže pasivnim čekanjem na spasenje nego vlastitom inicijativom i obrazovanjem uma.
U različitim se tradicijama na različite načine poučavaju putevi do prosvjetljenja. U Europi je budizam mnogo višeslojniji i nepregledniji nego u Aziji. Mnogi duhovni učitelji koji dolaze u Europu ovdje vrlo brzo osnivaju svoje sljedbe.
Suprotno tome, u Aziji postoje samo četiri glavna smjera budizma.
ZAINTERESIRANI MOGU BIRATI između stroge theravade, koja se ponajprije poučava na Šri Lanki, u Tajlandu, Kambodži i Mijanmaru; mahayane, koja se udomila u Kini, Nepalu, Japanu i Koreji i u koju spada i zen-budizamm te tibetskog budizma, koji se proširio i u Mongoliju, Butan i sjevernoindijski Ladakh.
Međutim, sve budističke škole imaju jedno zajedničko: žele poticati tri unutarnje kvalitete o kojima u svom prvom govoru govori indijski princ Siddharta Gautama, koji je postao Buddha, „probuđeni“ – moralnu zrelost, duhovni mir i intuitivnu spoznaju. Azijski budisti često se čude što se takvim vrijednostima u zapadnom sustavu obrazovanja uopće ne pridaje značenje. „Čini se da nikome ne smeta što studenti na Zapadu ništa ne uče o etici i unutarnjem putu iako su ta znanja neophodna za ljudsko postojanje“, kaže budistički učitelj iz Tajlanda. Nije li još čudnije da je baš Buddha, figura dosljednje skromnosti i samopredanosti, postao toliko popularan u individualistički obilježenom društvu Zapada? A možda baš zato što im vlastiti nezasitni ego predstavlja sve teži teret, sve veći broj ljudi očarava prividno paradoksalno obećanje slobode u budizmu: tek kad izgubite sebe, zaista ćete se pronaći.
Autor: Andreas Hilmer
Dio teksta objavljenog u GEO, svibanj 2006, str. 54-55
| Ovo je prvi tekst iz serijala tokom kojeg ćemo se upoznavati s budizmom, njegovim podrijetlom i učenjem. ||