Jutros je u Banjoj Luci uhapšen Davor Dragičević. Policija RS-a je blokirala Trg Krajine i onemogućila prolaz i prilaz ka Davidom srcu, svojevrsnom oltaru pobune ubijenom Davidu Dragičeviću.

Jedno od predizbornih obećanja samom sebi, Milorad Dodik je, čini se, riješio da ispuni, imao je obaveza oko zastava pa nije stigao ranije. Rekao je da nakon 8. oktobra Davor Dragičević i PRAVDA ZA DAVIDA više neće biti na Trgu Krajine. To je vjerovatno i jedino predizborno obećanje koje će ovaj političar ispuniti.

Umjesto građana, danas je u Banjoj Luci, na Trgu Krajine - POLICIJA. Na jedinom mjestu na kojem građani željni pravde mogu bar reći šta misle i za šta žele da se bore, da dignu svoj glas protiv nepravde i neistine. Na tom mjestu su proveli bezbrojne sate demonstirajući protiv nepravde, a nema veće nepravde od smrti nevina čovjeka. Ali u ovoj zemlji uvijek ima gore. Krv nevinog čovjeka nije dovoljna da utaži žeđ obijesnih političara, seoskih drzmandžina, već, evo, hoće da se napiju krvi njegovog oca jer oplakuje svoga sina, njegov plač je vapaj za istinom kao jedinom mogućom satisfakcijom za čovjeka čiji je gubitak trajan, nenadoknadiv, vječan.

Policija RS-a još uvijek nije riješila slučaj ubistva Davorovog sina Davida, slučaj koji nedvosmisleno ukazuje na kriminalni karakter političara, ali je očigledno u toku rješavanje slučaja pobune Davora Dragičevića. Sudeći po momentu u kojem se sve dešava - na vjerski blagdan, kada je pažnja strane i domaće javnosti negdje drugdje, bjelodano se radi o pažljivo planiranoj i promišljenoj operaciji da se neutralizira, defamizira i na kraju osudi i zatvori otac jer se pobunio i ostao hrabar i istrajan u svojoj pobuni. U pobuni protiv ubistva svoga sina Davida, u pobuni protiv policije koja je na različite, kontradiktorne načine umiješana u zločin, protiv policije i političara koji su zataškavali zločin od prvog do današnjeg dana.

Hapšenje Davora Dragičevića, nije samo obračun sa istinom i pravdom, već brutalno oduzimanje prava glasa svakoga kome je uskraćeno elementarno ljudsko pravo - pravo na život. Ovo je istovremeno i simbolično hapšenje svakoga ko ne samo da je hrabar da se bori za istinu i pravdu, već i da u toj hrabrosti i borbi istraje. Ovo je poruka političara da misle da su sultani i da se tako namjeravaju i dalje ponašati.

Davora Dragičevića su uhapsili oni koji nisu uhapsili počinioce ubistva njegovog sina Davida, oni koji nisu uhapsili ratne i poratne profitere, teroriste, ubice, masovne ubice, korumpirane političare - kleptomanijake koji će radi novca otići tako daleko ne samo da ukradu, već i da ubiju, i da onda progone one koji se bore za istinu. Besramno vrijeđaju i ponižavaju žrtve, a na kraju žrtve smo svi mi, ovo naše jadno ne-društvo, i zbog toga nas treba biti stid. Što dozvolimo da smo žrtve. Što smo glasali da budemo žrtve.

Ostaje da se vidi šta će dalje političari i policija učiniti, kao što ćemo vidjeti i šta političari i policija neće učiniti. Iz toga će se pročitati ne samo namjere, već će se time, još jednom, samodeklarirati karakter i identitet političara i policije.

Da li će hapsiti ubice ili roditelje ubijene djece?

Čini se da su političari već počeli davati nedvosmislene odgovore.

Retoričko je pitanje šta političari na vlasti planiraju činiti i učiniti, ali ostaje nada da nije retoričko pitanje šta ćemo svi mi, građani učiniti.

Čestit Božić, svima koji slave.
Vaistinu rodi l’ se?

Autor: Edin Zubčević, tekst prenosimo s portala Nomad.ba