Glasači SDP -a, Naše stranke, NiP – a i Nezavisne bosanskohercegovačke liste krivi su za to što je SDA izgubila vlast u Sarajevu. Među njima zasigurno ima intelektualaca, profesora, kulturnih radnika, naivnih vjernika, članova islamske zajednice, novopečenih biznismena, ljudi iz radničkih obitelji i miješanih brakova pa i pobornika socrealističkih ideologija.

Prema tome, facebook objava gospodina Faruka Kapidžića uopće nije netačna. Ali je zato izrazito problematična. Na stranu to što je, naprosto, glupa. I zlonamjerna.

Po njemu, izgleda, nijedan pripadnik navedenih skupina nema pravo na mišljenje i političko djelovanje. To je sasvim u skladu s politikom kakvu provodi i zagovara Stranka demokratske akcije. Nostalgični za vremenima aga i begova oni nikome ne osporavaju pravo na život, ne daj bože. Problem nastane kad i ako raja podigne glavu. U tom slučaju nema druge nego, ne birajući sredstva, pokazati joj gdje pripada. To se može napraviti na razne načine a s obzirom da smo u 21. stoljeću nije lijepo batinati nepoćudne. Može ih se zato medijski linčovati sve odričući odgovornost ako zbog tih medijskih istupa netko ipak fasuje degenek.

Tridesetogodišnje ispiranje mozga i držanje naroda u stalnoj živčanoj napetosti stvorilo je određeni broj radikalno ozlojeđenih i agresivnih ljudi koji su „krivce za stanje u kojem je BiH“ spremni i odgojno išamarati. Degenek je, dakle, u teoriji moguć a u praksi nije isključen.


MEDIJSKA LOMAČA

Nitko ne razmišlja o mogućim posljedicama svojeg lupetanja pa ni Faruk Kapidžić. Možda samo ne razmišlja a možda lupeta upravo računajući na posljedice. To nikako ne smijemo isključiti iz jednadžbe. Sjetimo se samo nedavne parafraze „niko ne sme da vas bije“ upućene gradskim vijećnicama NS – a iz Mostara. Pamćenje dulje od tjedan dana imaju samo zlopamtila poput mene pa se sjećam kako je SDA tada naglasila da nipošto ne bi bilo u redu da dođe do fizičkih obračuna s vijećnicama koje su izdale nacionalnu stvar. Izjavili su to tonom iz kojeg je gotovo izbijalo razočaranje što se takvo što nije dogodilo unatoč pripremljenoj medijskoj lomači. Rečena gospoda nacionalnu stvar prodaju i kao patriotsku jer su oni ti koji propisuju što i kakav patriotizam jeste i mora biti. Sve što se kosi s njihovim namjerama i interesima izdajničko je i usmjereno protiv Bosne i Hercegovine. A ako se glasači gdjegod batrgaju valja umjesto brojanja listića prebrojavati krvna zrnca ili otvarati dosjee. Kao što zadnjih dana to vole raditi, primjerice, u Sarajevu.

Njihova vizija Bosne i Hercegovine nisu funkcionalne institucije koje služe stvaranju i održavanju prosperitetnog okružja. Oni ne žele društvo slobodnih pojedinaca jednakih pred zakonom. Država je za njih partijska organizacija koja nije samo izvan nego i iznad zakona. Samim tim tko se ne slaže s njima taj je protiv države. Svi takvi su jednaki pred bezakonjem. Čist je tu račun ali ljubavi nigdje. Prema njihovim uzusima, shvatili ste, Bosna i Hercegovina nije zemlja za sve nas ali je zato zemlja za sve njih. Zbog toga će umjesto reformiranja institucija nastaviti da samoprijegorno reformiraju narod. Nereformiran narod, na primjer, ne shvaća da je u redu građanski izabrati Komšića ali da nipošto nije u redu građanski smijeniti SDA s vlasti u Sarajevu.

Zabavna je ta politika koja ljudima kontinuirano odriče pravo na slobodno mišljenje. U sprezi s jednako kontinuiranim ispiranjem mozga ona već dulji niz godina pokušava zatrti samu sposobnost mišljenja a kako bi stvorila idealan narod. Svi, dakako, znamo kako je idealan narod onaj koji ne misli već šuti, trpi i radi. Za SDA idealan narod je, rekao bi neki cinik, prava „raja“.

U procesu stvaranja idealnog naroda stvara se i kontekst u kojemu oni koji bi u životu htjeli nešto više od preživljavanja mogu slobodno otići, kad već misle, gdje god misle da će im biti bolje. Pravo na odlazak ima biti jedina individualna sloboda u Bosni i Hercegovini. Ona je ljudima ostavljena kako bi sve tri nacionalističke politike u Bosni i Hercegovini mogle nesmetano raditi na daljem oblikovanju miješanog mraka idealnih Bošnjaka, Srba i Hrvata. To imaju biti i jedine identitetske odrednice ljudi kolektivno oslobođenih svakog identitetskog nametnika u vidu, recimo, novopečenog biznismena iz radničke obitelji, profesora intelektualca iz miješanog braka, naivnog vjernika socijaliste ili, ne dao dragi bog, vjernika iz miješanog braka. Ovaj bi zadnji sigurno bio i socijalist. A čovjek mora, božje je davanje, znati tko je, što je i koga služi. Lakše mu je tako podnosit ovozemaljske muke i on bude lakši zemlji na posljetku.


EVO JEDNADŽBE

Kako bi vam postalo još jasnije da miješanje vodi u zbunjenost uzmimo za primjer neke članove „Četvorke“. To što su načelno protiv SDA ne znači da su protiv svih bolesnih doktrina kojima ova stranka zatire zdrav razum i pokušava ukinuti ideju budućnosti držeći s partnerima cijelu zemlju u talačkoj krizi izvan vremena i prostora. Dapače, čini se da su oni tu samo kako bi zasjeli na funkcije s kojih mogu ubirati plodove za njih blagorodne državne nefunkcionalnosti. Pokazuje to kolebljivost koju su iskazali čim je iz crne udbaške knjižice u javnost plasirana iz konteksta izvađena nepoćudnost Ivane Marić oko čije se kandidature za dogradonačelnicu cijela ova frtutma i podignula.

Evo jednadžbe. Narod ih izabere, SDA proglasi izdajnicima a oni odmah izdaju principe na kojima su odnijeli izbornu pobjedu. Oni se raspadnu. SDA dobije naredne izbore. Glasači gube svaku nadu i vjeru i približavaju se time polako modelu idealnog naroda. Nema više iluzija, nema time ni potencijala za zbunjenost. Ja nemam nikakvih iluzija samo volim nervirati ljude. Više od toga u iznad opisanoj situaciji teško da se i može.

Nije dobro biti zbunjen poput ljudi iz miješanih brakova. Njih možete, kako u jednom davnom intervjuu reče cool i urbani vladika Grigorije, lako prepoznati jer su izgubljeni i prosto bauljaju ulicom. Nije to dobar materijal za demokratske emirate, gubernije i austrijske provincije. Ne daj bože da se sjećate tako nekih bezazlenih izjava starih više od decenije. To bi značilo da ste zlopamtilo poput mene. Od toga boli glava jer nalazite jasne poveznice između navodno suprotstavljenih politika. A gadite se licemjerja i bude vam teško. Razmišljanje je opasno i naporno, može ugroziti zdravost i pravost idealnog naroda. Vidite, na primjer, kako čak i tuđe drugačije mišljenje raspameti čovjeka pa dok si rek'o „Avaz Twist Tower” od stručnjaka za urbanizam napravi budalu.

Autor: Marko Tomaš, Žurnal.info